04

srijeda

ožujak

2015

Mit o privatizacijskoj pljački i ratnom profiterstvu

Gospodarski oporavak ...
Hrvatska je na razdjelnici političkih putova, koji ovise o gospodarskim smjernicama i nakanama.

Razlika između HDZ-a i SDP-a je neprimjetno očita.
Specijalnim ratom (ispiranjem mozga) nastoje izjednačiti vrijednost gospodarskih pravaca i stvoriti diskreditirajuće faktore za odbacivanje HDZ-ovog smjera ...

Hrvatska je podijeljena na prozapadnu (tradicionalističku, većinsku) i prorusku (boljševičko orjunašku, manjinsku).
U vrijeme diktature (proletarijata) shvaćao sam zašto manjina ima pravo upravljati većinom. U demokraciji ne shvaćam tu namjeru.

Kulturološko-civilizacijski šok (jugoslavije, socijalizma (društvenog vlasništva), despocije, autokracije, ...).

Doba ustrojavanja (obnove autokratske, despotske) druge Jugoslavije je obilježeno (zakašnjelom, socijalističkom) industrijalizacijom. Industrijalizacija je prožeta povećanim ulaganjem (koja ne mogu biti utemeljena samo na ideološkom određenju). I socijalistička privreda (unatoč društvenom vlasništvu) podliježe zakonu ponude i potražnje ...

"Industrijalizacija je pojačavanje udjela industrije u ukupnom gospodarstvu. U novije se doba sve više govori o postindustrijskom dobu. Proces industrijalizacije obuhvaća ulaganja, ne samo u industriju, već također i u infrastrukturu kao promet i informatiku, i ljudski kapital kao obrazovanje i njegu. Države u kojima je industrijalizacija tek započela nazivaju se "zemljama u razvoju". Države u kojima je industrijalizacija uglavnom provedena nazivaju se "novo industrijaliziranim zemljama", dok države kod kojih je taj proces završen nazivaju se "razvijene zemlje".

Utjecaj industrije na prostor proučava industrijska geografija koju je u Hrvatskoj razvio Dragutin Feletar. Industrijalizacija uzrokuje i povećani broj gradskog stanovništva zbog razvijanja prometa."


http://hr.wikipedia.org/wiki/Industrijalizacija

Industrijalizacija kao oblik težnje uspostavi modela (učinkovitijeg) načina zadovoljavanja vlastitih potreba podrazumijeva poštivanje zakona ponude i potražnje.
Kako je nagla industrijalizacija proces povećanog ulaganja, a zakon ponude i potražnje govori kako će tek potražnja opravdati ta ulaganja, sam proces industrijalizacija mora biti promišljen (naglo i ideološki vođeno ulaganje nije garancija uspješnosti industrijalizacije).
Zaključujemo, socijalistička industrijalizacija (utemeljena na marksovom konceptu razvoja teške industrije, za koju Hrvatska nije imala uvjeta)(druga industrijalizacija Hrvatske, jer je Hrvatska započela prvu industrijalizaciju u sastavu Austro-Ugarske monarhije), je pogrešna.

"Ekonomski zemljopis[1][2][3][4] ili ekonomska geografija[5] je znanost o zemljopisnom smještaju proizvodnih snaga i pojedinih gospodarskih objekata, ako je ta lokacija određena zakonima društvenog razvitka, a ne zakonima prirode. Ekonomska geografija izučava uvjete prostornog razvitka i rasporeda proizvodnih postrojenja, što djelomice zavisi od ljudske volje, a djelomice od položaja i rasprostranjenosti prirodnih bogatstava pojedine zemlje.

...

Ta stajališta suprotstavljena su prostornoj ekonomiji ili lokacijskoj ekonomiji koja gleda na ta pitanja s mikroekonomske perspektive. Umjesto da pripiše lokacijske odluke zemljopisu, prostorna ekonomija tipično koristi apstraktnije varijable poput udaljenosti ili vremena putovanja. Ekonomski zemljopis je u nedavnim desetljećima izgubila naklonost većine ekonomista koji su se usmjerili na metode prostorne ekonomije."


http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomski_zemljopis

Zamjerke socijalističkoj (drugoj) industrijalizaciji Hrvatske su ideološke postavke ustrajavanja na razvoju teške industrije (za koju Hrvatska nije imala uvjeta). nasilnom provođenju vlasničkoga oblika (društvenoga vlasništva), povećanih ulaganja bez poštivanja zakona ponude i potražnje (planska privreda) što je sve imalo zadaću iscrpiti gospodarski potencijal Hrvatske, gospodarstvom oslabiti jednu političku struju a ojačati drugu koju su i vojno osnažili sredstvima tog gospodarstva ... Ideološke odrednice takvog gospodarstva su razvidne. Imale su zadaću izazvati slom i dovesti do rata, što se i ostvarilo. (Model ukrajinske krize zorno ocrtava politiku koja je primijenjena i na Hrvatskoj.)

Post socijalističko (post ratno) hrvatsko gospodarstvo opterećeno je (unatoč orjunaškoj propagandi o privatizacijskoj pljački i ratnom profiterstvu) iscrpljenošću mogućnosti ulaganja i razvoja (znatnim sredstvima uloženim u socijalističku industrijalizaciju i ratnim razaranjima, koji tvore cjelinu troška).
Angažiranje njemačkih gospodarskih stručnjaka pod vodstvom prof. Hans-Werner Sinna nedvojbeno će pomoći razobličenju mitova kojim su se proruske (političke) snage okružile nastojeći zamagliti uzroke hrvatskog stoljeća krize (kojoj je sastavni dio i posljednja kriza koju proživljavamo pod vodstvom kukuriku koalicije).


28

subota

veljača

2015

Istoslavija

Hrvatsko biće ima dva pojavna oblika.
Jedno je oni istinsko, u naravi. Drugo je mitsko ...
Mitsko. Tko je oslobođen mitova (neka prvi na usta izriga vatru ...)?

"Mit predstavlja priče nastale u raznim kulturnim područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i nastanku čovjeka, naroda, i drugih živih bića, te bogova i heroja kulture, kao i nastanka civilizacije i cjelokupnog svemira. Mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu biti kozmogonijski, vezani uz religiju i rituale, o raznim herojima kulture koji su donosioci civilizacije, o bogovima ili su povijesnog karaktera, koji govore o seobama plemena. Najpoznatije mitologije su grčka i rimska.


Mit (grč. mwthos - riječ, govor; povijest) znači:
1. priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima;
2. prenes. bajka, priča, izmišljotina, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. (Veliki rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, Zora, 1968.)

Mit prvenstveno nastaje na područjima gdje se kulturna tradicija prenosi sa koljena na koljeno, putem usmene predaje. Kod nekih plemena, koja i danas žive izolirano, tradicija pričanja priča o nastanku i porijeklu vlastitog naroda i njihove povijesti očuvala se do danas. Često je puta usmena predaja bila jedini način da povijest vlastite grupe ne padne u zaborav, predajući je prilikom obreda inicijacija mlađim naraštajima, koji će je dalje prenositi svojim potomcima.

Mnogi stvarni događaji koji su se prenosili sa koljena na koljeno, pretvorili su se u bajke, a stvarni ljudi u heroje kulture, pa je danas nemoguće razlučiti što se stvarno dogodilo, a što nije."

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mit


Pismenost, obrazovanje i razvoj nauke smanjili su broj mitova. Na temelju prisustva mitskoga možemo pouzdano prosuđivati o stadiju razvoja skupine koju razmatramo.
Jugoslavenstvo je spoj hrvatskog, srpskog, makedonskog, crnogorskog, slovenskog naroda. Hrvati i Srbi su tvorili većinu. Mješavina naroda (kultura i civilizacija) stvorila je poseban antagonizam (kulturološki i civilizacijski šok).
Nemogućnost (racionalnoga) komuniciranja jedan je od uzroka teških kriza koje su pratile (ondašnje) i prate (danas malobrojno) jugoslavenstvo.

Oslanjanje na mitologiju i formiranje kvazinaučnih stavova (prožetih više mitskim, a manje stvarnim) i danas je prisutan u Hrvatskoj (unatoč izlazu iz jugoslavenske zajednice, opterećene mitskim).
Poimanje podjele Hrvatske na lijeve i desne (pri čemu su lijevi socijalni) je mit (u smislu prenesenoga značenja za izmišljotine), dok je zagovaranje antifašizma (i partizana) kao temelja moderne (ili bilo koje do okupirane i porobljene) Hrvatske mit u oba značenja (vjerovanje i izmišljanje).
Nemogućnosti približavanja katolika (kršćana) koji u svom vjerovanju podržavaju socijalnost s "ljevičarima" odavno je indikator lažnog predstavljanja ...

Hrvatska je podijeljena civilizacijski. Na prozapadnjake i proistočnjake (proruse). (Jugoslavenstvo je bilo/je paravan za proistočnjačku određenost. Istoslavija.)


27

petak

veljača

2015

U-stav protiv vlasti

Braniteljski prosvjedi u Savskoj 66 se nastavljaju.
U vrijeme zime, antihrvatska i antibraniteljska (dušmanska) vlast je pasivno (provocirajući) poticala branitelje na prosvjede.
Količina mržnje (satkana u (ne)djela prema braniteljima) je zapanjujuća.
Održavati prosvjednički bunt 100% invalida Domovinskog rata u zimskim uvjetima je odraz najnižeg oblika mržnje (mržnja bez poznavanja razloga).

Nastupanjem proljeća, ministarstva su se sjetila kako (mirni) prosvjed nije prijavljen ... (u zimskim (snježnim) vremenima su htjeli invalide na otvorenom prostoru...).

Kako nisu iskoristili zakonske okvire (podnošenja i odbijanja zahtijeva za mirnim prosvjedom), ostaje im koristiti protuprosvjede.
Ono malo branitelja koji nisu podržavali braniteljski prosvjed sada prosvjeduje protiv prosvjednika.
Sad su svi protiv i prosvjeduju.

Dozvoliti 100% invalidima mirno prosvjedovati na otvorenom (što je njihovo zakonsko pravo) i organizirati prosvjede protiv prosvjednika 100% invalida Domovinskog rata je zločin.
Ustav RH posebno štiti nemoćne i djecu.

Neugodno sam iznenađen bezdušnim odnosom vlasti prema 100% invalidima, braniteljima ...


24

utorak

veljača

2015

Tko se brine ... (zbog prijedloga)

Uzurpatori, željni otuđenja političke moći nasrću ...

Zamjeranje predsjednici Kolindi Grabar Kitarović (za izuzetno odmjerene i svrsishodne postupke) neutemeljeni su i odraz su pokušaja otuđenja političke moći.

Ustav RH:

2. Predsjednik Republike Hrvatske

Članak 93.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.



Na koji način predsjednik/ca RH brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti?
Neuko i neprimjereno (službeno) obraćanje predsjednika Vlade RH predsjednici RH prouzročio je odgovor koji nije upitan.

Predsjednica RH, u skladu s ustavnim ovlastima, protivno tumačenjima o neutemeljenosti predsjedničke ovlasti o zahtjevima za smjenom predsjednika Vlade RH, savjetovanjem i temeljitim razmatranjem predlaže ostavku predsjednika Vlade. Predsjednica RH zaključuje kako je ostavka predsjednika Vlade Milanovića riješenje krize u RH. Predsjednica zaključuje (u sklopu ustavne ovlasti brige za redovito i usklađeno djelovanje ...). Zaključak i prijedlog ...To je briga.

Pretpostavimo kako predsjednik Vlade RH nije dorastao obavljanju te dužnosti. Tko bi ga opozvao? Zakonska regulativa predviđa potpis prijedloga 20% saborskih zastupnika o izglasavanju povjerenja predsjedniku Vlade RH (kojeg Sabor i imenuje). Pozivanje na zakonsku regulativu nije dostatno za osporavanje postupaka predsjednice RH.
U sklopu svojih ovlasti, predsjednica ima pravo poticati i predlagati.
Predsjednica je predložila ostavku predsjednika Vlade RH Milanovića.

Predložila je ostavku. Ako saborski zastupnici ne žele podnijeti zahtjev o izglasavanju nepovjerenja (što bi proceduru opoziva predsjednika Vlade RH Milanovića produžila s neizvjesnim ishodom), predsjednica RH može predložiti referendum o prijevremenim parlamentarnim izborima ...

Posebno me zabrinjava nemogućnost direktnog opozivanja (ako možemo birati, moramo imati i mogućnost (brzog) opozivanja).
Predsjednica RH nam vraća nadu u vitalnost (nakon 3 godine samovolje i mraka kukuriku koalicije).
Stabilnost vlasti je potrebna samo kad je ta vlast prikladna (iako ustavna odredba podrazumijeva pod stabilnošću minimum društvenog reda). I pri najvećim krizama je potrebno poštivati zakone, sigurnost i poredak. (Stabilnost državne vlasti ima više segmenata i potrebno je ispunjenje minimuma u svim segmentima kako bi se vlast smatrala podnošljivom.)
Bravo za predsjednicu RH!


23

ponedjeljak

veljača

2015

Politika gospodarske krize u geostrateškim okvirima

Detitoizacija (gospodarstva)


Gospodarstvo neke države, nacije, naroda je dio šireg sustava. Izdvojeno razmatranje gospodarstva daje rezultate (ali nepotpune).
Gospodarstvo je prožeto politikom i ideologizirano. Svi su sustavi dio političkog sustava.
Politziranosti i ideologiziranost gospodarstva ne primjećujemo u tradicijskim sustavima (sustavima koji su utjecaj politike i ideologije sveli na trajnu određenost ...).

Tradicijsko gospodarstvo u RH bi bilo oslonjeno na poštivanje privatnog vlasništva, radinost, upornost, štedljivost, otvorenost novim tehnologijama, tržišnom pristupu, nacionalno (za razliku od nacionaliziranoga), ...
U tom bi sustavu (pojedinaca oslonjenih na vlastit rad) društvena nadogradnja funkcionirala sukladno (slabim) proizvodnim rezultatima, ali bi postojala. Politički i ideološki, hrvatski bi živalj bio demokratski, religiozan, nacionalan, okrenut razvijenim (zapadnim) zemljama od kojih bi upijao dostignuća i (sporo) primjenjivao u vlastitom življenju.
Stanovništvo bi bilo hrvatski, katolički, propapinski, pronjemački, proamerički orijentirano.

U sustavu netradicijskog gospodarstva, Hrvatska je bila socijalistička, nanacionalna (višenacionalna po konstitutivnim pravima), ateistička (iako su tvrdili sekularna), nesvrstana, samoupravna tvorevina.
Gospodarski sustav je građen na nacionaliziranoj imovini, zajedničkom vlasništvu, neodgovornost, neradinosti, netržišnom pristupu, ...

Nabrojane razlike dostatne su za određivanje uspješnosti gospodarskog sustava. Kako je čovjek i ekonomsko biće, odabir sustava je prirodno pravo ...
Komparativnom raščlambom zaključujemo kako je sustav socijalističke tvorevine u začetku krivi (gospodarski) odabir. Gospodarski sustav koji nije produktivan.
Uobičajeni su kritičari (socijalizma) koji uopćavajući neproduktivnost socijalizma pripisuju utopijskim postavkama, mada je u tadašnjoj Jugoslaviji utopijski sustav odabran ciljano.
U socijalističkoj Jugoslaviji gospodarski sustav je bio neuspješan zbog namjere.
Neproduktivni sustav stvara ugrožene (kako je socijalizam stvarao radničku državu, stvarao je neuspješne radnike). Otklon od tradicijskog gospodarskog sustava (u kojem pojedinci više ili manje odgovaraju za svoju sudbinu), netradicijsko gospodarstvo eksperimentalno nudi (neuspješan) sustav koji traži otklon od tradicijskih vrijednosti kako bi funkcionirao. Gospodarskim neuspjehom i preuzimanjem odgovornosti određene politike za taj neuspjeh, ta politika nudi izlaz u netradicijskom postupanju.
Hrvatska je ne poštujući nacionalne, vjerske, civilizacijske odrednice bila okrenuta Sovjetskom savezu, Srbiji, nesvrstanima s kojima je gradila gospodarski model (potpune ovisnosti).
Onog trenutka kad se odlučila za promjenu, izvršena je agresija a gospodarski potencijal (koji je gradila u "intenzivnoj" socijalističkoj industrijalizaciji) je najbolje vidljiv po udjelu hrvatske privrede u ratnim naporima ...
Tito je gradio neuspješan gospodarski sustav kako bi lakše izveo geostrateški poremećaj.




22

nedjelja

veljača

2015

Detitoizacija (mora nastupiti prvo u sigurnosnim službama)

Hrvatska je bremenita.
Jugoslavenska avantura je skupo plaćena (demografskim i teritorijalnim gubitkom, odlaganjem nacionalnog sazrijevanja, odlaganjem stvaranja nacionalne države i korištenja suvereniteta (u okvirima međunarodnog prava)). Negiranje suvereniteta podrazumijeva i negiranje svijesti o postojanju suvereniteta. Negiranje svijesti.
Korištenje svih sredstva u specijalnom ratu protiv Hrvatske podrazumijeva i vladajući sklop antihrvatstva. To podrazumijeva sva tri oblika vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu). I onu utkanu u djelovanje sigurnosnih službi. Najveća vlast proizlazi iz djelovanja rada sigurnosnih službi.
Ponovimo. Antihrvatska vlast. Zakonodavna, sudbena, izvršna potpomognuta sigurnosnim službama.
Locirali smo žarišta antihrvatskog djelovanja (poluge vlasti).
Često spominjani pojam "pozicioniranja" najbolje opisuje djelovanje jugoslavenske (antihrvatske) politike.
Bez lustracije, s deklarativnom politikom pomirbe (koja je na civilizacijskom nivo prihvatljiva ali na organizacijskom i pragmatičnom nivou nije niti pučkoškolski uradak stabiliziranja demokratskog, nacionalnog, suverenističkog programa) koja je funkcionirala samo u ratnom dobu (zahvaljujući sluganskoj ulozi hrvatskih udbaša i orjunaša), po prestanku strahovanja izrodila je trajnom političkom krizom.
Sukob hrvatskog suverenizma (državotvornost je bila prva stepenica suverenizma) i antihrvatstva. Antihrvatstvo se uvijek suprotstavlja svim Hrvatskim nastojanjima ...

Komunistički doušnici, udbine ubojice, kosovi suradnici ... pozicionirani, ostali su netaknuti (spremni suprotstavljati se hrvatskim interesima).
Školstvo, zdravstvo, policija, sudstvo, sport, kultura, vojska, ... svi su zatrovani udbaško-kosovskim (orjunaško komunističkim) kadrovima (titoistima).
Uspostavom Republike Hrvatske (uz dobrovoljni odlazak srpskih kadrova) nedostatnom zamjenom tih kadrova demokratskim, hrvatskim kadrovima ostala je netaknuta udbaška hobotnica (uklopljena u kosovsku tvorevinu). I KOS je napustio Hrvatsku (svjestan međunarodnih razmjera svog angažmana i posljedica koje proizlaze iz takvog upliva). Ostala je samo UDBA.

Udba je pozicionirala kadrove (po vlastitom nahođenju). Udba i danas kontrolira i upravlja tim kadrovima.
Recimo otvoreno: Josipović je pokušao pokrasti predsjedničke izbore ali nije uspio. Pokrao je i izbore za prvi predsjednički mandat. Ništa nije napravio za prvi mandat, za drugi je još otvorenije iskazao svoju neprimjerenost za predsjedničku dužnost. Tko je organizirao i prve (pobjedničke) i druge (gubitničke) izbore?

Hrvatski suverenisti su ostvarili hrvatsku državu, ali ne stabilnost i prosperitet te države.
U usporedbi s Grčkom koja ima oko 11 milijuna stanovnika i BDP procijenjeno 260 milijardi US$, Hrvatska ima oko 4,5 milijuna stanovnika i BDP procijenjeno 87 milijardi US$. A Grčka je na glasu kao država pred bankrotom.
Sudbina Grčke (pod utjecajem Velike Britanije; antigermanski nastrojene) u potpunosti podsjeća na hrvatsku sudbinu. Stalno na vlast vraća prorusko, probritanske kadrove i zagovara nerad. Politika naplaćivanja geostrateškog položaja (koja je u Hrvatskoj naročito prisutna kad se raspravlja o Titu i njegovoj ulozi) stvara društvo nerada.
Glavne zvijezde političkog neba su nesposobni (Linići, Jakovine. Čačići, Pusići/ke, Milanovići, Račani, Šuvari, Bakarići, ...). Neradnici, ali na čelu radničke klase i zagovornici radničkih prava.
Jedino njima neuspjeli radnici otvaraju politički prostor trgovanja geostrateškim položajem. A to je najkraći put prodaji domovine.

Hrvatska mora prokazati praksu udbaškog pozicioniranja (na utjecajne funkcije) i politiku (u službi britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike koja bitno šteti hrvatskim nacionalnim interesima, politici protivnoj poveljama UN-a i međunarodnog prava) kojoj služe.
Hrvatska (nakon uspostave vlastite države) mora izboriti pravo ostvarenja vlastitih interesa (makar se oni protivili interesima svjetskih sila ...).
Kako bi uspjela u svojim nakanama mora se riješiti čimbenika koji iznova produciraju (trajnu) političku krizu ...
Hrvatska mora ovladati sigurnosnim službama, onemogućiti tim službama (radi se o maloj i siromašnoj državi koja zasigurno nema kvalitetne kadrove) politizaciju i provođenje specijalnog rata protiv vlastite države.
Kad država ovlada tim segmentom , kriza će prestati postojati u ovom obliku. Vratit će se stalna kriza (pohlepa) siromaštva koja ljude motivira na svakodnevni kvalitetni rad ... i produktivnost.
Demontirati titističke kadrove znači detitoizirati društvo, a glavna poluga titovih/titoističkih aktivnosti je oslanjanje na rad sigurnosnih službi ...

Hrvatska može i zaslužuje bolje!



19

četvrtak

veljača

2015

Temelj je mogla biti Država SHS (ali nije)(nije ni antifašizam)

Temelji hrvatske države leže u hrvatskom tisućljetnom državnom pravu ... ali i u priznanju međunarodne zajednice (koja je to uradila u sklopu aktivnosti i dokumenata UN-a).

Moderna hrvatska država nastala je nakon raspada SFRjota. Priznata je od članica UN-a (iako još uvijek ima država koje nas nisu priznale) priznavanjem raspada SFRJota (koja je bila članica i suosnivačica UN-a) zasebno ispunjavajući sve potrebne uvjete za članstvo u UN-u, kao i potrebe podnošenja zahtijeva za prijem u članstvo UN-a. Time su članice UN stavile do znanja kako prestankom članstva SFRJota u UN-u i nepriznavanjem kontinuiteta članstva bilo koje države nastala nakon tog raspada državnopravno, nije postojala niti jedna tkz. "republika" SFRJota.

U međunarodnom državnopravnom priznanju Republike Hrvatske nije sadržan antifašistički element (kako bi se itko mogao pozivati na antifašizam kao temelj Republike Hrvatske). Demokratski ustroj RH (koji podrazumijeva i isključuje fašizam) je ustroj kojim se RH prezentirala pri zahtjevu međunarodnog priznanja. Pad socijalističko-komunističkog bloka (poznatog po diktaturama i nedemokratičnosti) ponukao je ostale članice UN-a (koje nisu bile ustrojene na tim osnovama) na žurni postupak priznavanja država nastalih nakon raspada SFRJota.
Dakle, temelj Republike Hrvatske ne leži na antifašizmu ...

Antifašizam, koji je zagovarao partizanski pokret, stvorio (obnovio) je novu Jugoslaviju (DFJ,FNRJ, SFRJ), koja je kao suosnivačica UN-a i pri raspadu ostala zaseban državnopravni subjekt. Novonastale države su u zasebnoj i pojedinačnoj proceduri postale nove (priznate) članice UN-a.
Ostaje pojasniti određivanje međunarodnih granica (koje se poklapaju s granicama socijalističkih republika). Ako priznanje nije bilo sporno (zbog neispunjavanja uvjeta SFRJota za nastavak članstva u UN-u), možemo li priznavanje u granicama socijalističkih republika (nastalih na administrativnim odredbama ideološki obojene vlasti, koja se voljela nazivati antifašističkom) smatrati antifašističkim temeljima Republike Hrvatske?

Avnojevske granice, utemeljene na "turskoj" granici uspostavljenoj mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. g., prihvaćene su zbog administrativnih okolnosti (tim su mirom područja oko granice u upravnom smislu gravitirala na jednu (austijsku, hrvatsku, mletačku, dubrovačku) ili drugu (tursku) stranu. Komunisti su smatrali kako država odumire i unutarnji ustroj (podjele na republike) nisu poduprli i stvarnim državnim ovlastima (republika). (Provodili su politiku unitarnog jugoslavenstva.)

Uz povijesno-činjeničnu neutemeljenosti antifašističkog pokreta kao nositelja hrvatskog državotvornog prava, ostaje napomenuti kako je UN osnovala velika antifašistička koalicija na kraju velikog rata u kojem su porazili fašističko-nacističku osovinu. Samo priznanje i članstvo u UN-u je podrazumijevalo (iako nije i garancija) antifašizam RH, ali ne kao temelj. Demokracija je temelj Republike Hrvatske.

Složenost pojma, politizacija i nedosljedna primjena značenja antifašizma uzrok je zlouporabe pojma (koji u svom izvornom smislu podrazumijeva suprotstavljanje političkom totalitarnom sustavu).
Suprotstavljanje zlouporabi antifašizma nije fašizam, već razboritost.

Hrvatska država (Republika Hrvatska) temelji se na tisućljetnom državnom pravu (državnoj organizaciji), htijenju hrvatskog puka za vlastitom državom (za koju su podnijeli i Domovinski rat, ali i smisleni zahtjev za međunarodnim priznanjem) i međunarodnom priznanju te tisućljetne organiziranosti i htijenja.

U geostrateškom smislu, priznavanje RH u avnojevskim granicama (utemeljenim na turskoj granici), čime je Hrvatskoj osporeno pravo na teritorij okupiran turskim osvajanjima podudara se sa britansko-rusko/sovjetsko/ruskom antigermanskom politikom. Kako su pobjednici nad Nijemcima u 2. svjetskom ratu bili Britanci i Sovjeti, po teoriji odumiranja države uspostavljene se administrativne granice teritorijalnih jedinica unutar FNRJota na štetu hrvatskog državnog prava, koje je kasnije pretočeno u državnu granicu Republike Hrvatske. Ako dodamo srbizaciju hrvatskih i BiH Vlaha, dekroatizaciju muslimanskog življa u BiH (uz višestruke genocide nad muslimanskim i katoličkim življem u BiH, zaljevu Boke, Vojvodini, Srijemu, ...) zaključak o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske je (osim u izvornom značenju koje je sadržano u demokratskom ustroju RH) je potpuno opovrgavajući.
Demokratska država je antifašistička, ali antifašizam nije temelj. Naročito ne antifašizam koji je obitavao na ovim prostorima prije nastanka RH.

Država SHS


18

srijeda

veljača

2015

Politika (nestajanja) pomirbe

Nećemo dozvoliti zavaravanje o podjeli na lijeve i desne, mi smo podijeljeni drukčije

Politika pomirbe (nužna, svojstvena svim državama koje su doživjele podijeljenost i /ili sukobe na temelju tih podjela) podrazumijeva razumijevanje uzroka i imenovanje nositelje pomirbe.
Uzroci mogu biti različiti (ovisno o povijesnim i ostalim okolnostima koji su uvjetovali podijeljenost), a nositelji pomirbe mogu biti ravnopravni partneri ili pobjednici (ratni, politički, civilizacijski).
Koje su sve države provodile politiku pomirbe ..? Španjolska (iza građanskog rata), Portugal (iza portugalske diktature), ...

U Republici Hrvatskoj je politika pomirbe uzrokovana komunističko-socijalističkom revolucijom, u zajedništvu s jugoslavenstvom, proruskom politkom, titoizmom, netržišnom privredom, pomanjkanjem osobnih i drugih sloboda, licemjerjem i zločinima (ratnim, protiv čovječnosti), negiranjem prava na nacionalnu državu, odricanjem od hrvatskog suvereniteta, ....
Najčešće se ta politika, iako provođena u etapama i pod različitim društvenim režimima poistovjećuje i označava komunističkom, četničkom, orjunaškom (iako se u izvornom značenju pojmovi ne podudaraju).
Upravo ta podudarnost različitih društvenih sustava (i različitosti vokabulara za iste političke procese) na provedbi istih političkih ciljeva ukazuje na (i buduće) sustavno korištenje novog (trećeg) puta u provedbi istih.
Oštro kritičarsko oko nije moglo propustiti uočiti otklon od sd-partijske politike (u nestanku). Osvajanjem vlasti partija (SDP) je (u politici pomirbe) pokrenula završni čin eutanazije jedne politike koja je svojim postupcima (prije mandata ove vlasti i ove garniture sdp-ovih kadrova) proizvela odbojnost (u demokratskom okružju).
Politika koja bez diktature ne funkcionira postoji u stalnoj mijeni (oblika, ali ne i sadržaja).
Vladajući SDP je od početka vlasti tražio novi oblik (svjestan nadolazeće eutanazije). Razvrstavaju se i potiču nove oblike istovjetnog djelovanja. Nezavisni, novoformirane stranke, socijalna aktivnost (mada u vlastitom mandatu socijalnost nisu niti pokušavali ostvariti).
Mehanizmi osvajanja vlasti i korištenje te vlasti za iste ciljeve (prorusko-prosrpske iako se radi o politici britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike koja se provodi na štetu hrvatskih nacionalnih interesa).

Ista ona politika koja nas je podijelila i dovela do politike pomirbe.
Ne, nismo podržali politiku pomirbe jer smo prorusku (titoističku) politiku smatrali ravnopravnom i poželjnom. Politiku pomirbe smo prihvatili u uvjetima pružanja šanse preobrazbe svima koji su ustrajavali na antihrvatskoj politici umanjenja suvereniteta i osporavanja državnih interesa.
U okružju britansko-rusko/sovjetsko/ruske antigermanske politike pripadnost (probritanskoj) četničkoj ili (proruskoj) komunističkoj opciji je otvoreno antihrvatsko svrstavanje.
Potpuno poraženi, u obje inačice, osovina zla traži pregrupiranje (poslušnih) političkih snaga i traži novi oblik (postojanja) istih političkih ciljeva.
Uzroke podjele smo naveli. Imenujmo nositelje pomirbe. Nositelji pomirbe su hrvatski suverenisti (državotvorni, nacionalni i civilizacijski određeni), koji su pobijedili na prvim demokratskim izborima, pobijedili u Domovinskom ratu. Nećemo dozvoliti zavaravanje o podjeli na lijeve i desne, mi smo podijeljeni drukčije.

Jednako znamo koji je kriterij ocjene politike novoosnovanih političkih putova ...(i sudbinu tih pokušaja).
Josipoviću želim sve najbolje u budućem privatnom životu, jer se politikom neće uspješno baviti .
Politika pomirbe jest politika nestajanja antihrvatske politike ...

Ne smijemo se nikada umoriti radeći za dobrobit Hrvatske.

pomračenje - sunčeva korona


16

ponedjeljak

veljača

2015

Britansko-rusko/sovjetsko/ruska politika osovine zla (u nestanku)

Relativiziranje (izbornog) rezultat na predsjedničkim izborima ...

Primjedbe na nekoliko nebitnih elemenata inauguracije nove predsjednice RH poprima (medijski) kroničan oblik funkcioniranja dijela hrvatske političko-medijske javnosti.
Primjedba na uzvanike s VIP iskaznicom (kao da je Mesiću, Milanoviću , Pusićki i Josipoviću mjesto na inauguracijskom skupu; gospođa Kolinda Grabar Kitarović je prisezala na Ustav RH prije pruzimanja dužnosti predsjednice ...) samo je politički nekorektno ustrajavanje na vlastitoj (političkoj) važnosti partije (u nestanku).
Drugovi partijaši, vrijeme partijskih sastanaka i partijskih direktiva je nepovratno prošlo, a s tim vremenom i vaši svjetonazori.

Politika zajedništva koju nudi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije zajedništvo sa prokazanim ruskim agentima i srpskim slugama, veleizdajnicima (koji se kriju iza časnih državnih funkcija premijera, predsjednika, ministara, ...).
Garnitura (plaćenih)(prokazanih) veleizdajnika, očigledno antihrvatski nastrojena (spremna na svoju ruku u doba velike ratne krize u Ukrajini "trčati" na "gospodarski" forum u Moskvu) je osoblje i kadar s kojim bi se trebalo graditi zajedništvo?
Nesmotreno, najmanje poželjni (partijska prorusko-prosrpska agentura) najbučnije prozivaju politiku zajedništva (nastojeći postići aboliciju za učinjena zla i veleizdaju). Zaboravljate, ta se politika zajedništva ne odnosi na vas. Vi ste deklarativno na stajalištima titoističko rusko-srpsko-britanske, antigermanske, antihrvatske politike s kojom se izrazito ne slažemo.
Domovinskim ratom i tranzicijom (s politikom pomirbe) smo odstupili od te i takve politike (koje se vi ne možete odreći). U toj svojoj nesposobnosti nitko vam ne nudi niti pomirbu, niti zajedništvo.
Politku pomirbe ste trebali iskoristiti za vlastitu katarzu i otklon od zločinačke politike antihrvatsva (po kojoj ste počinili strašne zločine ...).

Zar je moguće da pri svim kriznim situacijama u kojim je Hrvatska sudjelovala u sklopu NATO pakta (kao članica vojnog saveza), upravo vi prokazujete (po naredbi Moskve) hrvatsko (dvojbeno) učešće. Stvorili ste međunarodni incident u Siriji (s oružjem), požurili ste s prokazivanjem (osam hrvatskih dobrovoljaca) u ukrajinskom ratu ...

Uzmemo li u obzir vaše ustrajno rušenje Hrvatskog suvereniteta, nacionalne sigurnosti i nacionalnog gospodarstva nikakvo zajedništvo s vama nije moguće.
Nemojte se zavaravati! Niste potrebni nikome (do svojim gospodarima)! Na pomirbu, oprost i zajedništvo ne računajte!
Ali računajte na progon i političku eutanaziju ...
Jednom smo ratom spašavali ostatke (ostataka) od vaše pameti i vašeg zajedništva ... to više nećemo dozvoliti!

Hrvatska (na naučno-stručnoj, ozbiljnoj i zakonodavnoj osnovi) mora završiti i tranziciju (iz totalitaritarnog socijalizma) i politiku pomirbe (aboliciju širih slojeva socijalističkog sustava).
Treba zakonom razriješiti politiku dualnog odnosa prema zločinačkoj politici Tita i titoista (oslanjanja na komunizam, rusiju, jugoslavenstvo, neodgovornu uporabu državnih ovlasti protiv domicilnog stanovništva, ...).
Tko bi (zajedno) s vama gradio budućnost?
Dogovorili smo se, prihvaćajući politiku pomirbe, kako ćete nestati i vi i politika koju ste provodili ... nemojte nas tražiti produženje roka! (Nemojte se ponašati kao da ste legitimni i poželjni!)

p.s.
Mesić, Milanović, Josipović su službeno prozvani od dužnosnika NATO pakta kao osobe koje su NATO tajne odavali Rusiji i Srbiji ...


Otriježnjenje, suočavanja s posljedicama titoističke politike

Dan poslije inauguracije (3 prije preuzimanja predsjedničke dužnosti).
Gospođa Kolinda Grabar Kitarović ne spada u osobe koje neodgovorno pričaju ili neodgovorno postupaju ...

Poslije Mesića i Josipovića svakako će joj biti lakše/teže.
Srpsko-rusko-britanski dvojac (u poplavi (višestruko) umreženih agenata (u Hrvatskoj su agenti uobičajeno višestruko podložni)) zapravo nije imao nikakve šanse uraditi išta dobrog što bi Hrvatska i Hrvati pamtili.
Otvoreno stajanje na antihrvatskim (upamtimo Tuđmana kao obnovitelja hrvatskog (izvornog) suvereniteta) stajalištima negiranja suvereniteta jednog naroda uistinu je za svaku osudu.
Uokolo pričati o ustaškoj zmiji ili agresiji Hrvatske na BiH kretenizam je koji je stigao na naplatu. Dva kretena na (plaćenom) dopustu.

Uistinu, povratak suverenitetu i hrvatskim stremljenjima izgradnje države (kao dostojne života) kod svih racionalnih će proizvesti podršku. Ali, kod dijela neracionalnih će (zbog gubitka vremena i štete koju su počinila dva prethodnika u proteklih 15 godina) stvoriti (onaj, neartikulitrani) bunt i nezadovoljstvo ...
Dužnost nam je suzbiti ono loše u našoj državi, lakoću odustajanja od Hrvatske ... lakoću nošenu na pijanstvu ropstva i ludosti slobode.
Niti je ropstvo onakvo (i lako) kakvim ga većina prikazuje, niti je sloboda slatka (bez opora) kakvu je mnogi sanjaju.
Dužnost je razboritih (prvenstveno se odnosi na akademsku zajednicu, slobodne intelektualce i sve koji doživljavaju svijet na razborit način) aktivno sudjelovati u uzdizanju hrvatske domovine, svesrdno pomagati državne institucije i državne dužnosnike u funkcioniranju i obavljanju državnih poslova.
Dužnost nam je staviti svoje potencijale u službu državnog razvitka i boljitka. U demokratskim i kapitalističkim sustavima to najbolje radite savjesnim obavljanjem onog što najbolje znate ... brigom o sebi u društvenom okruženju. Zadaća je državnih ustanova stvoriti (zakonske) uvjete prosperiteta pojedinaca na temelju njegovih vrijednosti i države prihvaćene po društvenom ugovoru kao nadogradnje u službi njenih građana.

Vrijeme je osloboditi stvaralački i radni potencijal hrvatskog naroda. Vrijeme je svakodnevno mjeriti i podsticati radišnost, marljivost i poštenje. Vrijeme je razborito priopćiti hrvatskom puku kako ih država neće zapošljavati (iako smo to dogovorili odabirom ukidanja socijalizma). Treba hrvatskom puku objasniti kako su račanovih 200 001 radnih mjesta (i meni su obećavali radno mjesto za birački glas), mesićevih 2x200 000 radnih mjesta, pusićkinih 200 000 radnih mjesta nerazumna obećanja (koja ukazuju na naše slabosti).
Postali smo stogodišnje trulo drvo koje se teritorijalno i demografski (a to znači i gospodarski, vojno, ... civilizacijski) suzilo.
Vitalni dio (genetski otporniji) stanovništva smo izgubili u pijanim pričama tita o socijalizmu, samoupravljanju, nesvrstanima, jugoslaviji, bratstvu i jedinstvu, marksizmu. Radno i sposobno stanovništvo smo gubili u pijanim pričama titoista (račana, mesića, josipovića, milanovića, čačića, pusićke, ...) o ustaškim zmijama, agresijama i zločinačkim pothvatima, o stotina tisuća radnih mjesta, uništenju sela, uništenju agrara, ...
Većina Hrvata nije sposobna raditi niti poduzimati. Većina Hrvata nije uporna ... većina takvih je odselila i gradi Australiju, Čile, Kanadu, Njemačku, ... (nitko nije odselio u Rusiju, osim titovog sina).
Znajući to slijedi nam proces suočavanja s posljedicama titove i titoističke politike (potpunog uništenja). I demografske obnove (koja je temelj svekolikom procvatu hrvatskih vrednota).
Odabir gospođe Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu RH je dobar znak (u ozdravljenju hrvatskog društva). Ali će proces trajati generacijama.

Ne dozvolimo više povratak antihrvatskih političkih snaga na pozornicu. Povijest pišimo vlastitim trudom. Ne dopustimo više nikome do nas samih upravljati našom sudbinom!
Vrijeme je za odvažne! Vrijeme je za razumne! Vrijeme je za odgovorne!
Hrvatska treba vlastite sinove i kćeri! Hrvatska je potrebna vlastitim sinovima i kćerima!

Hrvatska, za sva vremena!

Anton Dominik Fernkorn, Sv. Juraj (inicijativa za preimenovanje Trga MN u Trg Sv. Jurja)


15

nedjelja

veljača

2015

Rob Hrvatske

Umrijeh za Hrvatskom
Umrijeh u čežnji

Dao sam se u okove za Hrvatsku, u ropstvo doživotno

Umrijeh čekajući Hrvatsku
kao rob Hrvatske





<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se