16

četvrtak

travanj

2015

Što smo Spremni ... (zbog katoličanstva)

Međunarodna diplomacija, državnost i pravo na vlastiti identitet.

Uvijek spremni (braniti Za dom Spremni!).

Poklič Za dom spremni! izražava (katoličansku, kršćansku) spremnost braniti obitelj, dom (i domovinu).
Vezati taj profinjeni izraz za ustaše (govori više o Ustašama nego bi neki htjeli) pokušaj je nametanja identiteta izvana.

Zašto nož, Hrvatska (Nezavisna Država Hrvatska) ili Jasenovac nisu zabranjeni?
Međunarodna diplomacija je branila Hrvatima u osvit velikog rata (Francuzi Prvi svjetski rat zovu Veliki rat, a Drugi svjetski rat je veći ...) pravo na državu, oružje, diplomaciju, obranu. (A što bi Hrvati u Drugom svjetskom ratu predstavljali??)
Ostavili su Hrvate bez ikakvoga prava (iako su politički predstavnici i delegacije tražili rješavanje hrvatskog pitanja). U tom kontekstu (nepriznavanja prava na organiziranu samoobranu) nametanje identiteta izvana je čin kojem u svojoj bezdušnosti naginju. Zašto bi Za dom spremni! bio fašistički ili rasistički izraz?

Spomenimo sve novotarije koje je nacistička Njemačka ponudila svijetu: prvu političku predizbornu kampanju, prvu modernu Olimpijadu (kakve danas poznajemo), prvu jurišnu pušku, prvi raketni bacač, prvu borbenu raketu, prvi borbeni mlazni avion, (prve koncentracijske logore su uporabili britanci u Burskim ratovima, osvajajući Južnoafričku Republiku), među prvima su razvijali atomsku bombu ... a od svega je zabranjena svastika (kukasti križ) koja pripada drugim kulturama ...

Zapravo, Hrvatima je zabranjen (krivi) simbol (ljubavi prema obitelji, domu (i domovini)).
Kako Hrvati nikad nisu bili fašisti, niti profašisti (seljačka, katolička zemlja) kulturološki izražavaju tradicionalne vrijednosti obitelji, doma, privatnog vlasništva, (i domovine)(u katoličkom smislu, države u kojoj obitavaju). Da su Jugoslavije bile katoličke i one bi bile njihova domovina. Iako su prema domovini Hrvati tradicionalno manje vezani (zbog katoličanstva)(što se i danas primjećuje u odnosu prema RH). To je razlog tisućugodišnjega nepostojanja hrvatske države.
Kako je demokracija politički sustav koji isključuje totalitarizam, pa i fašizam, Hrvatska je odabirom demokracije zapravo izišla iz antifašizma (koji sam po sebi ne mora biti demokratičan i antitotalitaran). Ali se specijalnim ratom (i nametanjem hrvatskog identiteta izvana) nastoji obrnuti teza (i produžiti orjunaški totalitarizam prizivom na antifašizam).

Hrvati su svjesni svoje (stradalničke) sudbine. I laži koje se oko njih pletu. Ali su samo Hrvati krivi za takve radnje (jer uzurpatori vlasti rade samo ono što smo mi spremni prihvatiti (kako bi oni ostali na vlasti)).

(Hrvatska je proganjana zbog katoličanstva, a ne fašizma.)(Sve države koje se protive hrvatstvu su nekatoličke.)

Crkva Presvetog Otkupitelja, mauzolej Ivana Meštrovića


14

utorak

travanj

2015

Mi smo Spremni!

"Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti." Ustav RH

Kada predsjednica RH pozove državne dužnosnike ili predstavnike stranaka koje dobivaju novčanu nadoknadu od RH (a to su sve političke stranke koje imaju zastupnike u Saboru ili u drugim tijelima državne uprave) obaveza je tih stranačkih predstavnika odazvati se pozivu i moraju detaljno izvijestiti predsjednicu o svojim političkim nastojanjima.
Hrvatska je mlada država, mlada nacija, s mladom demokracijom. Ali stari narod.

Sadašnje predstavnike vlasti treba iskreno priupitati o njihovoj pripadnosti narodu, naciji ... Ukoliko ne pripadaju ni hrvatskom narodu, niti hrvatskoj naciji treba ih žurno opozvati i izabrati narodnu vlast.
Specijalni rat (osvajanja državnih dužnosti i djelovanjem protiv hrvatske države, protiv hrvatske nacije, protiv hrvatskog naroda s tih pozicija) je kršenje ustavnih načela.

Dvojbe o legitimnom izboru ove (i ovakve) vlasti su bespotrebne. Sumnja na izbornu prijevaru i krađu glasova potpomognute (odmetnutim) sigurnosnim službama sve su očitije.
Mlada demokracija (nelustriranim i koruptivnim državnim tijelima zaduženim za provedbu demokracije) nije sposobna samo po sebi jamčiti demokratske izbore.
Hrvatska je prisiljena povesti borbu za demokraciju. Domovinski rat protiv unutarnjih neprijatelja. Domovinski rat za legitimnost prvog bijelog polja. Domovinski rat za legitimnost pokliča Za dom spremni! ...

Od silne spremnosti u ropstvu smo tisuću godina.
Obračun s uzurpatorima narodne vlasti je neminovan.
Predsjednice, mi smo Spremni!


13

ponedjeljak

travanj

2015

U susret 10. travnju (2016.)

Titoistički (staljinistički) antifašizam kao temelj moderne RH je (ne)povijesna laž, floskula.
Svjetski rat je pripreman i provođen oslanjanjem na (opravdane ili neopravdane) težnje naroda koje su "veliki" htjeli uključiti u rat.
Srbima je nuđena Makedonija i dio Makedonije/Grčke (izlaz na more sa Solunom; Srbi su i Prvom svjetskom ratu zahtijevali izlaz na more, a predsjednik USA Woodrow Wilson u 14 točaka je zahtijevao izlaz Kraljevine Srbije na more). Vojnim pučem (koji je organizirala britanska obavještajna služba) 27.3. 1941. je unatoč jamstvima o vrijednosti pristupa Trojnom paktu (potpisanom 25.3. 1941.) Kraljevina Jugoslavija postala meta njemačke vojne sile ...
Korištenje rata za etničko čišćenje BiH, Vojvodine (koja je vjekovno bila dio Hrvatskog, pa mađarskog kraljevstva), za genocid nastavila se dolaskom Tita i partizana.
Srpski ekspanzionizam vršen etničkim čišćenjem i genocidom, agresija (teritorijalno zauzimanje) ostalo je nedovoljno osuđeno. Srbima se dopuštalo, a Hrvatima se pripisivalo.

Britansko-rusko/sovjetso/ruska politika antigermanske politike osovine zla se iskazala u najzloćudnijem obliku.

Titovi antifašisti, upregnuti u tu politiku osovine zla su sudjelovali u rastakanju i porobljavanju Hrvatske i hrvatskog naroda. Nisu i ne mogu biti temelj moderne (niti bilo koje druge do porobljene) Hrvatske.
Snaga partizanskog pokreta (upregnutog u svjetska zbivanja) sastojala se u malobrojnosti i ustrajnosti na falsificiranju povijesti sa zadaćom otuđenja političke moći (i reduciranja Hrvatskog suvereniteta).
Sama ustrajnost na služenju (sovjetima/rusima) i ulazak Crvene Armije osigurala im je političku (uzurpiranu) vlast. Tito i komunisti su na vlast došli uspostavom okupacije provedene od Crvene Armije (provedena je revolucija uz pomoć Crvene Armije i uspostavljena marionetska vlast).
Pozadina titovog preuzimanja vlasti (satkana od laži, prevara, likvidacija i progona) jamstvo je zločinačkog karaktera cijelog pokreta (koji se predstavljao kao humani i pravičan).
Samo je sustav jednoumlja održavao zablude i nelogičnosti takvog sustava koji se volio nazivati jedinim ispravnim.
Zauzvrat, te političke snage i danas domoljubni poklič Za dom spremni! prozivaju fašističkim ... Prikrivajući svoje zločinačke poduhvate diljem nesrpskih zemalja.
Vrijeme je za službeno izjašnjavanje hrvatske vlasti o povijesti (kojoj idemo u susret).


09

četvrtak

travanj

2015

Hrvatska protiv Italije (i samo Italije)

Nogomet (profesionalni) se igra zbog gledatelja.
Kazna igranja pred praznim tribinama traži smisleni odgovor. Tribine treba ispuniti kartonskim gledateljima (Svi smo mi Ante (prezime mu znate)).

Neodlučnost i licemjernost vlasti u RH, koja nije zakonom odobrila poklič Za dom spremni!, nije izjednačila šahovnicu s prvim bijelim poljem iako su povijesni iskazi Hrvata, stvara nam bespotrebno zabune.
Hrvatski nacionalni identitet ne mogu graditi neHrvati (iako vlaščadi, koja po Hrvatskoj glumata humanizam i srpstvo, domet nije dostojniji). Postoje osobe koje u duhu otuđenja političke moći nameću krivnju (staljinističkog tipa) tamo gdje ne postoji. Hrvati skandirajući Za dom spremni! ne iskazuju rasizam, ne iskazuju fašizam ... iskazuju domoljublje (mada je to poprilično neuvjerljivo od stadionskih navijača). Hrvatska se voli na radnom mjestu, Hrvatska se voli gostoljubivošću prema strancima na ulici, Hrvatska se voli izvrsnošću (inovacijom, kreativnošću, ...). Pa i navijanjem za hrvatske nogometaše.



02

četvrtak

travanj

2015

Civilizacijski a ne politički sukob

Ponešto o zabludama politike pomirbe ...

Svjetski ratovi (prvi i drugi) su pokrenuti zbog ubrzane industrijalizacije (potrebe za resursima i tržištima). Tako su i UN posebno naglasili kolonijalnu politiku kao uzrok Drugog svjetskog rata ...
U velikom sukobu različiti sudionici su sudjelovali s različitim ciljevima. Hrvatska je u Prvom svjetskom ratu sudjelovala kao dio AU monarhije ... U Drugom svjetskom ratu je sudjelovala tražeći nacionalnu državu (državu nakon tisuću godina državnih zajednica s drugim narodima).
Treba razjasniti učešće industrijskih i neindustrijskih zemalja prema velikom sukobu. Industrijske zemlje (Njemačka, Italija, Francuska, USA, UK, ...Japan, ...) su izazvale i vodile rat (po teoriji sociologije rata, zbog organiziranosti, sukob do tad neviđenih razmjera) nastojeći osigurati uvjete industrijskom zamahu (koji bi utvrdio dominantnu ulogu tih društava u svjetskim okvirima).
Ratni saveznici industrijskih država su imali svoje (neidustrijske) razloge. Primjerice, Kraljevina Srbija je u Prvom svjetskom ratu tražila izlaz na more ...

Carska Rusija je u Prvom svjetskom ratu sudjelovala braneći carevinu (prvenstveno vladajući carski aparat). U Drugom svjetskom ratu je SSSR sudjelovao braneći revoluciju (koja je zagovarala obranu revolucionarne vlasti, dakle prvenstveno vladajući revolucionarni aparat). (Tezi o komunističke zavjere pri obrani revolucije postavljanjem socijaliste Mussolinija na čelo antikomunističke koalicije (i stvaranja istovjetnoga, fašističkog komunističkog pokreta koji je trebao otkloniti organiziranu intervenciju na Sovjetski savez) treba posvetiti posebnu pozornost.)
Onaj tko je (partizanski-razbojnički) podupirao sudioništvo komunističko-zločinačko-diktatorskog Sovjetskog saveza u Drugom svjetskom ratu treba posebno razmotriti. Ratne konvencije su branile oružane akcije i ustanak nakon potpisivanja kapitulacije; branile su provođenje revolucije u ratu. Komunisti (titoisti) su u ratu (mada beznačajno) kršili konvencije i u jednom i u drugom slučaju (uz niz drugih kršenja). Odmazde nad civilima su ratnim konvencijama u Drugom svjetskom ratu bile dozvoljene. Titoisti su namjerno kršili te odredbe kako bi izazivali omraženost strane vojen sile kod civila.
Pri završnim ratnim operacijama Hrvatska (Jugoslavija) je potpala pod sovjetsko oslobađanje (izbjegnuto savezničko iskrcavanje na Jadranu). Time je Tito postao politički faktor (svojstven sovjetsko-ruskoj diktaturi i odnosu prema vlasti). U slučaju iskrcavanja amerikanaca i britanaca, Tito bi bio ratni zločinac ...
Slomom komunističkog bloka (propalog zbog neprihvatljivog oblika vladanja i posljedica proisteklih iz vladajućih odnosa), Hrvatska je krenula putem samostalnosti i demokracije. Politika pomirbe je proces koji trebao omogućiti izlazak iz totalitarnog sustava (zaogrnutog plaštom laži), ali nije jamčio potpun proces preobrazbe totalitarista. Najokorjeliji su ostali (titoisti).
Svi životi koji su spašeni, svi koji su zahvaljujući politici pomirbe dragovoljno napustili koncept totalitarizma (izgrađenoga na floskulama antifašizma, socijalizma, nesvrstanosti kao sredstvima prikrivanja prave naravi te vlasti) dokaz su uspješnosti politike pomirbe.
Ali za takav obrat mnogi su morali prihvatiti zločinačku narav sustava koji se branio lažima o humanosti ... Za razliku od onih koji i dalje sanjaju vlast na titoističkom konceptu (otuđenja političke moći) krvavog nasilja.
Hrvatska je prijemom u NATO savez i ulaskom u EU zajednicu prihvatila standarde po kojima je Tito zločinac (a titoisti neprihvatljivi). Ono što zapadne demokracije nisu uradile 1945. (prihvatile Hrvatsku kao državu), zaokupljene vlastitim (industrijskim) razvojem, prepuštajući Hrvatsku ruskoj interesnoj sferi, promijenile su prihvaćanjem Domovinskog rata kao pravednog i oslobodilačkog.

Uočavajući nemogućnost postojanja i provođenja takve politike u okvirima zemalja slobodnog svijeta, titoisti su se okrenuli politici relativiziranja i blaćenja HDZ-a kako bi moguću zabranu rada tumačili političkim sukobima (a ne civilizacijskim sukobom). Nužnost, ali nedostatnost lustracije (ako bi bila utemeljena na zabrani prokazanim jugoslavensko-komunističkim kadrovima) ukazuje na potrebu sustavnog obračuna s totalitarizmom. Borba za demokraciju je borba za civilizacijsku vrijednost.



31

utorak

ožujak

2015

O (fašisti) Titu

Otuđenja političke moći procesi su u Hrvatskoj koji bitno narušavaju provedbu volje naroda.

Od svih političkih ideja (u posljednjih sto godina) Titova politika je najviše postigla u otuđenju političke moći. Tito je provodio samovolju (ako marionetsku krvavu diktaturu možemo nazivati samovoljom). Samovolja se očituje u sredstvima nametanja i provođenja te politike, dok su politički ciljevi planirani na višoj razini (Kominterna, Sovjetski komitet).
Titova politka je sadržavala sve nenarodne elemente (služenja vanjskom cilju).
Hrvatsko pravaštvo (razdijeljeno i šaroliko), Radićev seljački program, Pavelićev državotvorni program ... nisu imali nikakvih izgleda u ogledanju s politikama koje su koristile procese otuđenja političke moći. (Narodne politike nisu imale izgleda.)
Titova politika nametanja nepolitike nasilnim sredstvima, iskazana masovnim likvidacijama i zastrašivanjem, očiti je primjer zločinstva. Legislativni sustav diktature proletarijata fašizam je najgoreg (antifašističkog) oblika.
Promatrati Tita (i sljedbenike; titoiste) izvan okvira korištenja političke moći kao sredstva otuđenja politike potpuno je pogrešno.

Nakon desetljeća jednoumlja (i totalitarnog mraka) pluralnost političkih ideja (s javnim nositeljima tih ideja; iako same ideje postoje (kao odraz volje naroda)) je reducirana. Samim tim (po definiciji demokracije; raspršivanje političke moći) ne postoje zreli uvjeti za potpunu demokraciju. Hrvatska je demokracija bitno opterećena titoizmom (naročito današnjim titoistima). Hrvatska je demokracija opterećena (krvničkim) aparatom koji je održavao procese otuđenja političke moći. (Sama složenost politike ne dozvoljava ukratko i jednoznačno obrazložiti nepostojanje lustracije i kaznenog progona članova titoističke UDBA-e, KOS-a, Saveza komunista, ...)
Politički procesi su sustavni (koliko god otuđenje političke moći doživljavali kao vrijeme samovolje), vrlo ih je teško dokazivo razlučiti od istinske anarhične samovolje. Politika nasilja utkala nam je otuđenje moći u političko tkivo ...
Demokracija se uči.

The Palace of Fine Arts in San Francisco, California at sunrise


25

srijeda

ožujak

2015

Pomirba i pomirenost

Hrvatska je još jednom na prelomnici ...

Politika koja je nametnula plansku (državnu) industrijalizaciju, industrijalizaciju na temeljima teške industrije, industrijalizaciju temeljenu na ovisničkoj ulozi (ovisnost o privredi SSSRa), industrijalizaciji na temelju državnog i društvenog vlasništva (marksističko-samoupravna) ima svojih (bitnih) nedostataka.

Planska industrijalizacija (tkz. petoljetke) stvarale su tržište rada i tržište roba pod kontrolom države. Država je kontrolirala protok roba i rada. Do tada je vrlo malen broj radnika ostvarivao ili ostvario mirovinu.
Pokretanje (ikakve) industrijske proizvodnje prouzročilo je znatnije zapošljavanje radnika u industrijskom sektoru. I postavilo pitanje ostvarivanja radničkih prava. Mnoga radnička prava nisu zadovoljavajuće riješena, ali glavno (po stabilnost države i sustava) pravo na mirovinu potpuno je neadekvatno riješeno.
Mirovinski sustav u narodnoj, kasnije socijalističkoj, federaciji je riješen na načelu solidarnosti. S vrlo malenim brojem prijašnjih umirovljenika, a naglim porastom radnika (koji izdvajaju u mirovinski/e fond/ove)(jer su postojali republički mirovinski fondovi) solidarnost je besmislena. Odvajanje u mirovinski fond je oblik životne štednje ...
Tek značajnijim odlaskom prvih socijalističkih generacija radnika u mirovinu ukazao se problem površnosti socijalističkog modela mirovinskog sustava (koji je prouzročio slom socijalističke Jugoslavije, a proteže se i na razdoblje neovisnosti RH). Nepostojanje istinske životne štednje (novcima mirovinskih fondova se socijalistički raspolagalo, njima se nije racionalno upravljalo i ulagalo s namjerom ostvariti novčane prinose) i pojavom hiperinflacije mirovinski sustav se uistinu (ideološki planirano) sveo na solidarni model.

U Hrvatskoj ustrajavati na konceptu teške industrije, za koju Hrvatska nema uvjeta je svjesni način krivog ulaganja ...

Planski razvijati industriju kao sastavni dio šire industrije (ovog puta industrije SSSR-a), pod državnom upravom je put stvaranja ovisničke privrede ... Sovjetsko-ruska praksa iskorištavanja podređenosti je najuočljivija na primjeru Ukrajine (iseljavanja, gladomor, ... Černobil, odvajanje Krima i istočnih pokrajina Ukrajine ...). Hrvatska (slavna, titova industrijalizacija), suočena s istim problemom odvajanja tkz krajine, s takvom privredom nije bila sposobna proizvesti tri oklopna borbena sredstva (već su oblagali kamione i autobuse čeličnim limom, od čega se vrlo brzo odustalo).

Ulaganja na temeljima društvenog vlasništva proizvela su socijal-utopijske probleme (neodgovornosti pri ulaganju) ...

Moderna (samostalna) hrvatska država tranzicijom je trebala riješiti probleme svoje privrede. Zaključujem, ili tranzicija nije završena ili je neuspješno provedena.
Nikakav oblik industrijalizacije se u Hrvatskoj ne nazire. Sva četiri (ključna) problema socijalističke (proruske) industrijalizacije (sustavno istovremeno stavljena u međusobnu ovisnost) su riješena. Ali ne tranzicijom, već ukidanjem takve privrede. (Ovo je, ujedno, odgovor kritizerima privatizacije (i tkz. privatizacijske pljačke)). Tranzicija socijalističke privrede nije postojala. Nepostojanje tranzicije u gospodarstvu ukazuje na vojni značaj tog gospodarstva. Titova industrijalizacija je proizvela vojnu privrede (što objašnjava zaposlenost svih, ali i nepostojanje roba koje bi zaposleni trošili).

Od navedenih problema (koji su sustavno i promišljeno uklonjeni) ostao je samo derivirani problem mirovinskog sustava. Taj je problem proistekao iz socijalističkog modela solidarne štednje (umjesto životne štednje mirovinskog osiguranika). Smanjenjem (ideološki i planski prevelikog) broja radnika solidarni mirovinski sustav se morao urušiti. Mada je bio urušen (i izazvao urušavanje SFRJota) prije nastanka samostalne RH.
Mirovinski sustav je izazvao slom SFRJota, i onemogućuje uzdizanje RH.

Zašto taj problem nije odgovarajuće riješen?
Tuđman je, protivno uvjerenjima, provodio politiku pomirenosti a ne politiku pomirbe. Politika pomirbe bi podrazumijevala katarzu i pomirbu na zajedničkoj ideji (stvorenoj priznavanjem pogrešaka). Politika pomirenosti (koju je Tuđman svjesno provodio) obuhvaća ravnopravnost političkih gledišta (i demokratsko ogledanje tih gledišta). To je prouzročilo (uz nelustraciju i nepostojanje kaznenenog progona totalitarista) povratak na vlast zagovornika proruske politike (gospodarske, političke i vojne ovisnosti u Rusiji; sa svim posljedicama totalitanog sustava koji raseljava i uništava narode ...).
Sama ideja "Crvene Hrvatske" i Josipovića kao nositelja anacionalnog (nedemokratskog) i krivog ("trećeg") puta je Tuđmanova politička ostavština (nesposobnosti razmimoilaženja s vlastitm političkim zabludama).
Pojam "domovinskog rata" (uzetog iz staljinističke kampanje pri mobilizaciji protiv hitlerovih snaga koje su nahrupile na SSSR, inače pojam carske Rusije ...), pojam "ropotarnice povijesti" (koju je Brežnjev koristio obraćajući se USA nagovještavajući skori kraj dominacije USA ...) ukazuju na Tuđmanovu (krivoideološku) vezanost (za grijehe mladosti).


(Sva razmatranja i zaključci podrazumijevaju isključivanje vojnih umirovljenika, kako partizanskih tako i braniteljskih ...)



22

nedjelja

ožujak

2015

"Crvena Hrvatska" je Tuđmanova tvorevina

Politika otuđenja političke moći ima svoje različite pojavne oblike. Otvoreno otuđenje je diktatura (u različitim oblicima provođena u obje jugoslavije).
Padom Berlinskog zida i Varšavskog pakta, Hrvatska je krenula putem demokracije. Do sdp-ovih koalicija ... (Račana, Mesića, Josipovića, Milanovića).

Otuđenje političke moći obuhvaća uskraćivanje političkog prava nositeljima izvorne političke moći.

Postupci otuđenja političke moći ukazuju na nedemokratičnost onih koji ih provode. U jeku ugroze (mlade) demokracije nedemokratične snage nude obnovu pojma antifašizma, skrećući pogled s obuhvatnijeg pojma moderne demokracije (koja u sebi sadržava antitotalitarizam, time i antifašizam).
Perjanice politike obmanjivanja su deklarativno humanisti (iako su upregnuti u kola uspostave nečovječnog sustava političkog obespravljivanja), ljevičari (socijalno osjetljivi, ali samo s novcima svojih političkih protivnika).
Josipović je antifašist (ali ne i demokrat), ljevičar (ali ne i socijalno osviješten; gramziv je i častohlepan). Mesić je jednak. Kosor (Jadranka) istovjetna.
Humanisti koji brinu samo o sebi, socijalisti koji svoje ne daju. Singl-humanisti.

Politika obespravljivanja demokratske političke većine se uzda u singl-humaniste, osobe koje mediji stalno promoviraju (a poznati su samo po svojoj nakaradnoj želji obmanuti političku većinu).
Politička borba za demokraciju se nastavlja ... Tuđmanova politika pomirbe proizvela je političke monstrume Račana, Mesića, Manolića, Pusićku, Josipovića (kojeg je tuđmanova administracija postavila kao pravnog eksperta pri sastavljanju tužbi protiv Srbije), Milanovića ... koje moramo provodeći politiku pomirbe pravno obespraviti i svojevrsnom lustracijom onemogućiti u ometanju ustavnih odredbi gradnje demokracije.
Svi nabrojani i prozvani kao nedemokratični su produkt tuđmanove politike kadroviranja i oslanjanja na ideju crvene Hrvatske.
Josipović je Tuđmanov produkt (podrivanja bilo kakve Hrvatske do one koju je zamišljao orjunaško-četnički general).
Crvena Hrvatska je Tuđmanova posmrtna osveta hrvatskim domoljubima koji su krvarili za Hrvatsku. (Josipović je politički nepismen, pravno polupismen, muzički netalentiran - jedini mu je izlaz biti antifašist.)
Hrvatska će nakon potpune retuđmanizacije morati pronaći politički put (obračunavši i s titoizmom i s tuđmanizmom (kao političkim pravcem znantno opterećenim titoizmom)) dostojan veličine hrvatske nacije (koja je znatno umanjena titovom i tuđmanovom politikom).
Politika postupnog otklona od titoizma prouzročila je konfuziju (vrednovanja) povijesnih događaja. Nejasno je tko je više pridonio obmani hrvatskog naroda (demografski i teritorijalno umanjenog), onaj tko je provodio genocidnu osvajačku politiku ili onaj koji je postupnošću potpomagao održati genocidom i agresijom novonastalo stanje.
Josipovićeva "Crvena Hrvatska" je Tuđmanova tvorevina (ako je ...) ... (poništavanje povijesnih pojmova koji su upućivali na hrvatske teritorije).


19

četvrtak

ožujak

2015

Zašto je Tito (nekima) dobar ...

Provoditi komunističku revoluciju u ratu, komunističko-četnički ustanak nakon kapitulacije; koristiti neprijateljske uniforme za zavaravanje protivnika, djecu u ratu, ubijati civile, vršiti političke atentate, okrutno obračunavati sa oružanim snagama koje u ratu nisu bile podložne partiji; ratni i poratni genocid i iseljavanje nijemaca, mađara, talijana, hrvata,... nedemokratsko (pučističko) ponašanje na poslijeratnim višestranačkim izborima, diktatura i jednoumlje, teror i gospodarski model obmane (stvaranja ovisničke privrede),... politika zastrašivanja, nasilja, nametanja jednoumlja, lažno prikazivanje uloge partizana u 2 svjetskom ratu, ustrajavanja na mitovima hrvatske krivnje (Jasenovac, Jadovno,... koje partizani nikad nisu oslobađali...) ...podupirati i stvarati međunarodni terorizam (širiti sovjetsku agenturu revolucionarnih pokreta i naoružavati ih) ... Tito nije mogao provoditi sam. Morao je imati istomišljenike ili sljedbenike.

Smatrati Tita i njegove postupke dobrim nije moralno, već nerazumno prosuđivanje.


15

nedjelja

ožujak

2015

Branitelji su (100%) u pravu samo ako zahtijevaju potpunu smjenu (ove) vlasti

Sociologija rata (i nasilja). Forenzika (forensis ("pred forumom", odnosno "pred sudom")) je naziv za primjenu širokog spektra znanstvenih grana za utvrđivanje činjenica u sudskim ili upravnim postupcima.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Forenzika
Iako forenzika obrađuje i krvne delikte u odnosu na sociologiju rata (i nasilja), zbog organiziranosti i obima ljudskih i materijalnih žrtava prouzročenih ratom, skoro nezapaženo postaje sastavni dio života ...
Sociologija rat je novija sociološka disciplina i teško nalazi javnu primjenu (naučno dodiruje probleme teškog stradanja šireg obima...).

Kao naučna disciplina, postupno stvarajući podlogu djelovanja, izgradila je tvrdnju o mikrosolidarnosti. Proučavajući pojam mikrosolidarnosti sociologija je ustvrdila potrebu velikog broja ispaljenih metaka potrebnih za jedno ubojstvo u ratu). Tvrdnja je statističke naravi (i podliježe različitim podacima za različite ratove i vremenske periode u istom ratu)...Tek sustavnim naučnim promatranjem ustanovili smo kako je rat, unatoč organizaciji i obimu uništenja, vrlo skup i nesiguran način ostvarenja politike (drugim sredstvima).
Pribjegavanje uporabi veleizdajničke vlasti (korištenje ovlaštene/ih i pozicionirane/ih osobe/a) pouzdaniji je oblik ostvarenja neprijateljskih namjera prema nekoj državi/narodu/naciji.

Sagledavajući iznesene tvrdnje (koje ovdje nisu dokazivane jer su dio socioloških proučavanja i sustavnosti), lakše spoznajemo pogubnost Tita (njegove izuzetne (karizmatske) povlaštenost), postitoista (političara u razdoblju od Titove smrti do raspada Jugoslavije (posebno uloge Miloševića u institucionalno/neinstitucionalnoj zloupotrebi ovlasti pojedinca u nametanju i ostvarenju određene politike)) i hrvatskih titoista (u razdoblju obnašanja državne vlasti u RH; uloge Mesića i Josipovića na dužnosti predsjednika RH, Račana i Milanovića na dužnosti predsjednika Vlade RH, sdp-ovske saborske većine u razdoblju račanove koalicije i razdoblju kukuriku koalicije). To je ona vlast koja nije po društvenom ugovoru služila općoj dobrobiti, već je korištena u neprijateljskim nastojanjima ostvarenja ciljeva koji nisu ostvareni ratom ... (specijalni rat poslije rata).
Branitelji (posebno prosvjednici u Savskoj 66) su u pravu samo ako zahtijevaju potpunu smjenu (ovakve) vlasti.


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se