28

srijeda

prosinac

2011

Zašto HDZ nije dobio niti jedne izbore nakon smrti FTuđmana?

Nakon smrti Ftuđmana HDZ nije dobio niti jedne izbore: bilo to lokalni, predsjednički ili parlamentarni (iako su najjača parlamentarna stranka).
Od 2000. godine HDZ bilježi (uz svu svoju snagu) samo poraze.

Dva Sanaderova mandata su produkt na brzinu skrpanih koalicija koje su imale dvojaku zadaću: ustoličiti Sanadera (koji će kasnije povući sa sobom cijeli HDZ) kao spasitelja i prokazati HDZ (kao stranku čudnih namjera; ali kako je to osobina Sanadera, teško je to bilo prenijeti na cjelokupni HDZ ...)

Javna je tajna (šuška se, opravdano) da je Sanader gay. Javna je tajna da je častohlepan. Javna je tajna da je politički analfabet. (Javna je tajna da je manolićeva akvizicija za tuđmanovog nasljednika (još prije tuđmanove smrti)). Sanader?
Čovjek koji je ulupao 1,6 milijardi kuna u arene za svjetsko prvenstvo u rukometu, koje su Hrvati izgubili u finalu s Francuzima? I te arene sad proizvode gubitke.
Sanader se trudio (koalicijom sa SDSS-om; zaduživanjima i političkim nemarom ( što bi drugo politički nepismen)) prokazivati HDZ-ovu vlast.
Prošlogodišnji medijski udar i paradiranje po ulicama zapravo e produkt Sanaderove vladavine ...

Da se vratimo ishodištu teme. Hrvatska je plemenska, politički neorganizirana (u modernom smislu). Bez plemenskih vođa, bez učešća crkve (mistično i religiozno donosi prevagu), bez obuhvaćanja svih staleža i krajeva hrvatska politička stranka ne može osvojiti izbore.
Ukratko, to treba biti pokret. (Hrvati su otpadnici, hajduci, nedruštveni ...)
Detuđmanizacija i razbijanje HDZ-a kao pokreta imalo je za posljedicu krminalizaciju Domovinskog Rata, kriminalizaciju etničkih skupina (nositelja hrvatstva), progon pojedinaca (političara, javnih osoba, umjetnika, znanstvenika, ...), i (iznova) kriminalizaciju nacionalne ideje.

Kako je HDZ predvodio stvaranje nove Hrvatske kao nacionalne države Hrvata (što stoji i u Ustavu RH), sve su te radnje protu ustavne i podliježu zakonskom gonjenju.
Ali crveni prosrpski teror (ex udbaša) biva nekažnjen (mnogobrojna ubojstva poznatih ili djece političara).

Stoga je HDZ nemjerljivo kriv za politiku odstupanja od pokreta (koji obuhvaća sve staleže i krajeve) i dopuštanja profiliranja isključivo kao političke stranke.
HDZ je mnoge pozvao u rat, proizveo sukob i dužan je poduzeti sve za zaštitu ciljeva i osoba (skupina) koje su se stavili na raspolaganje u toj borbi.
HDZ je kriv. Sloboda se stvarala mukotrpno, ne može je nitko politički prokockati (zbog svoje fotelje, a Kosor je nesposobna do foteljašiti).
HDZ mora snaći snage i vratiti se ishodišnom tuđmanovom putu (stvaranja hrvatskog bloka). To je obaveza koja nema demokratski imperativ, već imperativ u ime demokracije (za to smo se borili!).

Napomena: sociološka struktura hrvatskog društva jasno ukazuje da je kukuriku koalicija bez podrške, jer su izveli akcije (prvenstveno zastrašivanja) da bi prigrabili vlast (i obnašati će je protivno odredbama Ustava).
Krimen antihrvatskog djelovanja trajna je osobina te skupine (avanturista).

HDZ nakon tuđmanove smrti nije dobio niti jedne izbore (na bilo kojoj razini). A ratovali smo zbog HDZ-ovih postavki i ideja (koje su naše, objedinjene u HDZ-ov politički program: stračevićanstvo, radićevština i hrvatske napredne lijeve ideje (Hebrang sta., Cesarec)). Jer nije ustrajan na integralnoj i orginalnoj ideji hrvatskog jedinstva na tim programskim načelima.
Onda HDZ više nije HDZ ... (stoga gubi sve izbore).

komentiraj (1) * ispiši * #

26

ponedjeljak

prosinac

2011

Malo-umni hrvatska

Tvrdnja 1.: nakon Bleiburga i Križnog puta, te u više navrata masovnih iseljavanja hrvatsku su preplavili maloumnici.

Današnja Hrvatska je preplavljena maloumnicima, nesposobnim konstruktivno živjeti u zajednici.

Sociološki, glavni udar je bio na nositelje društvenog, gospodarskog života. To je za posljedicu imalo da niti članovi uže obitelji nisu pitali za sudbinu niti potraživali svoje umorene i nestale. Svima su bili smetnja.
Smišljen đavolski plan duboke promjene hrvatskog društva ... udariti na vitalni dio stanovništva (i omogućiti ostatku slobodno zauzimanje društvenih pozicija)

Tvrdnja 2.: svi društveni nositelji poratnog života u Hrvatskoj su seljoberi (iz siromašnih obitelji) i poprilično su umno osakaćeni.

Tvrdnja se odnosi i na trenutnu vladajuću garnituru. Iako su nesposobni, iako nisu u krizi dobili natpolovičnu glasačku većinu, iako nemaju koncepta prevladavanja krize (jer je kriza globalna) uzurpirali su vlast i ponašaju se slavodobitno ...
Za tako umom osakaćene, tipično.
Negativna selekcija. Na malom narodu krvavi eksperiment sa protagonistima koji se vesele svom (nezasluženom) položaju.
Hrvatska je puna maloumnih koji su veći od trenutka u kojem žive, i obaveze koju preuzimaju. Žive za druge ...
Kad vas netko želi upropastiti (u vrijeme strožih međunarodnih pravnih normi i protoka informacija) instalira vam upravo ovakve kakvi hrvatskom paradiraju (koji ne znaju da nije vrijeme titovih komiteta i diktature u kojoj nositelji vlasti nemaju odgovornost (do konačnog suda)).
Vrijeme je kad nositelji vlasti obnašaju zastupničke mandate (s 25% glasačkog tijela, kukuriku sdp se ne može sakrivati iza "volje naroda") i moraju zastupati interes većine.
Sve ostalo je zakonom kažnjivo odstupanje od ustavnih načela.

Baš me zanima kako će završiti u kukuruzu ...

komentiraj (0) * ispiši * #

23

petak

prosinac

2011

Tvrdnja 2 (majmuna)

Tvrdnja 2(majmuna): Posljednji parlamentarni izbori su duboko kršenje izbornog prava (ustavom zagarantiranog) provedenog kao test za referendumsku prijevaru pristupanja EU.

Ateisti, anacionalni ili internacionalni (najčešće ortodoksni jugoslaveni), prosrbi pobjeđuju (??) u većinom katoličkoj, nacionalnoj i antisrpski nastrojenoj državi (ako to je ili je bila).

Trebalo je pokazati Europskoj Uniji da političke "elite" kontroliraju stanje. Ostaje upitno tko je povrijedio ustavne odredbe i slobode. (Službe službuju; * takvu d*žavu u kojoj takve službe rade takve stvari ...).

Zadnjih stotinjak godina je svaki ključni trenutak isfabriciran i prilagođen (vanjskom) interesu, uz tešku pasivnost hrvata. To se očitovalo teškim gospodarskim, teritorijalnim i demografskim gubicima.

Kad 2 majmuna vode Hrvatsku, budućnost neće biti ništa svjetlija.

2 Monkeys

komentiraj (1) * ispiši * #

22

četvrtak

prosinac

2011

komentiraj (0) * ispiši * #

22. prosinca 2011.

Vrijeme je da odu.

komentiraj (0) * ispiši * #

20

utorak

prosinac

2011

PTSP78 (pobrisano na forumu)

P.S.S.

dodatak diplomatskim aktivnostma, koje nećete naći u arhivi (osim ako za 50 godina neke službe ne otvore svoje spise ...ako je u spisima zabilježeno)

ili kako je (ra)stvarana jugoslavija


prije samog ratnog raspleta raspada jugoslavije, sav diplomatski svijet je vidio jedinstvenu, transformiranu sfrjot u neki prihvatljiviji oblik jugoslavije
tuđman na čelu hrvatske delegacije je ustrajno potraživao hrvatski suverenitet djelomično (zapraavo u potpunosti) prenešen na federaciju
povjesni ultimatum amputacije (linija virovitica-karlovac-karlobag) ili zajednice bio je na kušnji

tuđman (nevoljan iskušavati ratnu opciju) nastoji ostvariti novu zajednicu s većim stvarnim suverenitetom nuđajući konfederaciju (koja je korak izlasku hrvatske iz zajednice)
otvorila su se vrata rata ..

prije početka samog rata, predložen je multilateralni dogovor članica federacije o sudbini sfrj
na tim sastancima tuđmanu je preporučen koncept rješavanja svih (pa i moguće ratnih) rješenja za stolom
tuđman je ponudio stvarni odnos snaga (u mogućem ratu) i prijedlog prihvaćanja simulacijskog modela (koji bi uskratio ljudske i materijalne žrtve)

to su oni poznati sastanci šestorice (predsjednika) odvijani u svakoj republici po jednom
i bilateralni sastanak hrvatske i srbije u karađorđevu (na kojem su tuđman i milošević razgovarali u četiri oka; gdje je tuđman ponudio miloševiću neratnu opciju)

kako je iza tih sastanaka buknuo rat (oružani sukob) sa svim štetama koje rat izaziva, jasno je da nikakav dogovor između tuđmana i miloševića nije postignut (možda je tuđman jedino uspio pridobiti miloševića na način da ga je svojom odlučnošću uspio pokolebati u nasrtanju na hrvatsku)
tu tajnu kako je ublažio miloševića, tuđman je odnio sobom u grob ...


proces transformacije i stvaranja nove nove jugoslavije pretvorio se u raspad
Hrvatska se otrgla srpskog zagrljaja (i okupacije), s hrvatskom je otišla bih, kosovo, ...
(tuđman je ukrotio velikosrpsku zvijer, otklonio povijesni amputacijski ultimatum)


tuđman je ustrajavao na neoružanom razrješenju jugoslavenske krize

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP77 (pobrisano na forumu)

(nešto o bosanskoj krizi)(i sudionicima)

Tko je dijelio bosnu? (ili tko griješi)



Arhivska građa nedvosmisleno (izrekom) upućuje na nesrpsko podrijetlo pravoslavnog i muslimanskog stanovništva u RH i Bih
Ignoriranje postojanja trećeg (koga? trećeg naroda) u BiH je povijesni odabir uvjetovan odnosima (prije sveg vojnih ..)
Nasilje u unijaćenju (stvaranja hrvatskog, srpskog ili jugoslavenskog naroda) koštao je tuđmana tužbe pred sudom za ratne zločine u Haag-u (ICTY) (neprincipijelno ...)

Tuđman je provodio politiku odgovora na velikosrpsku agresiju ...
da je proglašena ta agresija, uloga tuđmana uz isto ponašanje, bi bila drukčije tumačena
srpsko obračunavanje nasiljem (ubojstvima i progonomi; genocidom i teškim zločinima naspram sveg nesrpskog (zaprava naspram onog što se nije dalo srbizirati ...) postala je teški kamen spoticanja na prostorima nakon odlaska AU i turskog carstva
titova politika stvaranja muslimanske nacije je nedvosmisleno kriva jer muslimanska je zajednica vjerska
Trebalo je proniknuti u genezu muslimanstva u Bih i srbiji (sandžak; i o sandžaku kao dijelu srbije tek od 1913. i drugog balkanskog rata ...)
Ni međunarodna zajednica, uprkos stvaranju bih kao zasebne države, nije na tragu rješenja kojeg je priželjkivala

U Hrvatskoj, BiH i srbiji je vlaško i morlačko stanovništvo držano u zabludi (da ne bi tražilo zasebnu državu u vrijeme stavaranja nacionalnih država ..)(to nije tuđmanova postavka ... ni krivica)


Ustrajavanje na hrvatskoj, srpskoj ili trećoj opciji tog stanovništva postepeno je stvarao turskim osvajanjima već izdvojen teritorij BiH i potakao međunarodnu zajednicu na rješenju države bez naroda (proglasili su državu, ali nisu imenovali narod)


ono što navodi wikipedia:

"Morlaci (Mavrovlasi, Morovlasi ili Crni Vlasi; na Grčkom: ś±ĹÁż˛»¬Çżą, Mavrovlachi ili Mauro-Vlachs, što znači "Crni Vlasi"; iz Latinskih dokumenata: Nigri Latini vlaška nomadska etnička skupina u jadranskom zaleđu nastala stapanjem rimskih kolonista i autohtonih balkanskih naroda poput Ilira i Tračana. Morlaci, čije ime označava u hrvatskom jeziku crne Vlahe, svoje ime dobivaju po odjeći od crnoga sukna, po kojoj su odmah bili prepoznatljivi. Grčki naziv ś±ĹÁż˛»¬Çżą (Morovlahi), kasnije će se pretvoriti u latinski oblik Morlachus ili Murlachus, i talijanski Morlacco. Morlaci su nomadski stočari, a rani izvještaji ih spominju kao ljude što kao stočari i nomadi žive u planinskom zaleđu južne jadranske obale, u području Hercegovine, Dalmacije i na jug do Crne Gore. Morlaci su se održali negdje do 15. stoljeća, kada vjerojatno pred pojavom Turaka migriraju na sjever, te dolaze na otok Krk, otuda se prebacuju u Istru, gdje još nešto njihovih potomaka, sa očuvanim jezikom (istrorumunjskim) žive pod imenom Ćića ili Ćiribiraca. Molobrojni ostaci Morlaka održali su se i u kraškom su zaleđu Dalmatinske zagore bar dijelom očuvali svoj poluromanski "morlački" govor koji je kasnije nakon djelomičnog slaviziranja nazvan „Murlaška besyda.“ Iz njega je bilo popisano tek 290 riječi, a još u Austro-Ugarskoj do 1. svj. rata postojalo je oko 2100 njegovih govornika kao zadnjih kulturnih nasljednika starih Dalmata. Ovi su većinom živjeli kao polunomadski pastiri na planinama oko Livanjskog polja, ali su potom u Jugoslaviji kroz 20. st. ti nepodobni neslaveni bili nasilno slavizirani i dijelom su uništeni i raseljeni. Kao jezični trag tih posljednjih Dalmata, danas je preostao samo još čudnovati neslavenski mjestopis (toponimi) mnogih vrhova, sedla i izvora na planinama oko Livna: Ayvatat, Bleynadorna, Suturba, Brona, Ozirna, Gareta, Mitra, Zugva, Čamašir, Drul, Yenit, Yunč itd. U zaleđu Posušja postoje toponimi Nuga, Oruga , Konjovac.


Nestankom Morlaka ovim imenom stanovništvo uz obalu počet će nazivat različite pridošle skupine što žive podalje od mora, a taj naziv kasnije će bit zamijenjen nazivom Vlah ili Vlaj bez etničkog značenja, a u Osmanskom Carstvu taj se naziv upotrebljavao u podrugljivom smislu za sve kršćane, posebno one pravoslavne vjere. Ove nove skupine takozvanih Vlaha, koje to u etničkom smislu nisu različiti autori komentiraju:
Wikicitati

„Danas shvaćanje naziva Morlak, odnosno Vlah, gotovo i ne postoji, ali je ono bilo živo još na početku ovog (XX-oga) stoljeća, kada su dalmatinski primorci i otočani nazivali tim imenom sve Dalmatinske zagorce od reda, tj. svo ono stanovništvo koje je nastavalo krajeve koji su bili s onu stranu gorja koje obrubljuje primorje. »Vlah« (talijanski »Morlacco«) bio je za dalmatinskog primorca i otočanina svaki zagorac, pa nazivao on sebe Hrvatom ili Srbinom, bio on katoličke ili pravoslavne vjere. Vlah je bio geografski, a ne nacionalni pojam, otprilike onako kao danas Slavonac, Ličanin, Bosanac, Hercegovac i si. Ali dok danas postoji i Slavonija kao naziv za izvjestan kraj Hrvatske i Lika isto tako, ili Bosna za točno označen dio našega teritorija, nikada nije postojala na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka ni Vlaška ni Morlakija, kao naziv za točno ograničen kraj, mada se često i jedan i drugi naziv upotrebljavao za pojam nekog širokog, ali ne i točno ograđenog prostora u dalmatinsko-ličko-hercegovačkom kraju.
Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane : Zbornik za narodni život i običaje - Knjiga 45 / Grga Novak / 1971“
({{{2}}})

Wikicitati

„Nema sumnje da je u ovo vrijeme za pisare u bosanskoj i srpskoj dvorskoj kancelariji »Vlah« bio isto što i »Latin«. Sačuvao nam se i latinski prijevod prve isprave, i to iz XIII vijeka, i u prijevodu se na mjestu »Vlah« kaže »Raguseus«.Prvi se put spominje ime »Morlak« (Morlachi) 1352 godine, 24. lipnja, u pogodbi po kojoj zadarsko vijeće prodaje sol Veneciji, gdje Zadar zadržava dio soli koju Morlaci i drugi izvoze, kopnenim putem.

Listine o odnošajih Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, JAZU, Zagreb, III, 1872, 237.“

"


"Vlasi (Rumâni, Rumîńi, Români, Rumâri, Armăni, Arumunji, Aromuni) su skupni naziv za više malenih srodnih etničkih grupa iz jugoistočne Europe, potomke rimskih kolonista i romaniziranih domaćih antičkih naroda poput Ilira i Tračana. Nastanjuju teritorije jugoistočne Rumunjske, istočne Srbije, dijelove Makedonije, sjeverne Grčke i sjeveroistočne Albanije, BiH i Hrvatske. Glavne grupe Vlaha su Cincari, Vlasi Srbije, Meglenski Vlasi, Ćići, Morlaci, i drugi.
Porijeklo [uredi]

Sama riječ Arumunji, Aromuni, i slično označava "Rimljanina". Na njihovim jezicima riječ za svoje narode je obično varijacija riječi Romanus. Vlasi su danas uglavnom pravoslavci. U prošlosti je bilo dosta i rimokatolika, uglavnom na područjima Dalmacije, ali ti su se asimilirali u Hrvate.

Naziv Vlah u hrvatski jezik ulazi kao verzija germanske riječi "Wallach" koja je označavala prije svega romanizirane Kelte te druge narode koji su se postupno romanizirali.

Naziv Vlah zadržava svoje značenje i kod ostalih naroda srednje urope, tako danas u češkom i poljskom jeziku označava Talijane.

Podrijetlo im se ne može točno odrediti, dapače uobičajena pretpostavka je da se njihovo prisustvo na Balkanu općenito može vezati za romansko. Obilježava ih autarhičnost, zadržavanje poganskih vjerovanja i običaja do današnjih dana kao i prakticiranje određenih magijskih obreda. Gospodarski okrenuti su stočarstvu.
Odnosi među narodima [uredi]

Još u vrijeme Dušanovog carstva, Vlasi su bili izdvojena klasa na najnižim društvenim ljestvicama, o čemu svjedoči i pravilo iz Dušanovog zakonika: "Srbin da se u Vlahe ne ženi." Teški prirodni i gospodarski uvjeti nisu pogodovali širem naseljavanju Srba na krajnji istok današnje Srbije, dok je s druge strane autarhičnost samih Vlaha stoljećima sprječavala iste da se asimiliraju sa Srbima iz obližnjih srpskih gradova (Smederevo, Požarevac), no kasnije se to ipak dogodilo, te su se određeni Vlasi asimilirali sa Srbima, a određeni Srbi s Vlasima. Vlasi u Srbiji su bilingualni, te govore i srpski i vlaški.

U današnjoj Makedoniji započela je njihova snažna emancipacija pa tako u nekim općinama u kojima su brojni imaju pravo na učenje vlaškog jezika u školama. Makedonski Vlasi dobro poznaju svoj jezik koji, kao predstavnik romanske grupe jezika, pokazuje srodnost sa latinskim i talijanskim."



nije u potpunosti točno, kroz područja prije uspostave vojne krajine stanovništvo se u turskim osvajanjima i kršćanskim protuosvajanjima tri put mijenjalo i pri zadnjem povratu tog teritorija i uspostave krajine doseljeno kršćansko stanovništvo (iz bih)


U tom konglomeratu povijesnih zbivanja, tuđmanova opcija opstanka bosanskih hrvata (prije sveg hrvata iz srednje bosne, za koje je izrekom potvrdio da ne pristaje na zamjene stanovništva jer nema mandat za takve radnje ...) debelo sadašnjom postavkom države BiH tereti međunarodnu zajednicu, sud (ICTY) i srbiju (te njene satelite, pomagače; redom ex udbaše) kao vinovnike bosanske krize ..

Kome je žurba s bosnom (ili tko je dijelio bosnu)(ili kako su udbaši pomagali srbiziranje bosne, i još uvijek pomažu ...)


P.S.

etnogeneza i političko razrješenje bosanske krize nije od ovog vremena (problem je nastajao kroz povijest i njegovo razrješenje nije stvar današnjice; vrijeme će riješiti probleme ...)

u bosni se žure samo srbi (jer njihovo vrijeme srbiziranja dikaturom izmiče ...)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP76 (pobrisano na forumu)

Tko i kako je Hrvatsku stvarao i vodio (ili kako prepoznati istinsku političku vrijednost)



Hrvatska je dočekala 90-u u sastavu socijalističke federativne republike jugoslavije koja je bila sastavljena od 6 republika i dvije autonomne pokrajine (sa etničkim sastavom nasljeđenim od predjugoslavenskih vremena)
Zajedništvo bitno različitih naroda nije moglo funkcionirati bez diktature
Dominantna srbija i srbi, zbog hegemonizma i ekspanzionizma, stalno je nametala izvanredna stanja (unutar već postojeće dikature) kao mehanizam provođenja izvanrednih mjera (neophodnih za posrbljavanje i progon nesrpskog stanovništva; sličan model stalnog izvanrednog stanja koristi grčka ...)

Ali još jedna bitna odrednica takve zajednice je duboka ukorijenjenost feudalnih navika i ponašanja ...
Kraljevina jugoslavija je i nominativno imala primjese feudalizma, ali se i titova jugoslavija duboko oslanjala na feudalne manire


po lenskom pravu zemljište zvano feud dobivali su zaslužnici u održavanju ili osvajanju vlasti
Feud je osiguravao proizvodnju, što znači da je spadao u osnove proizvodnje
titova jugoslavija je zadržala nagrađivanje zaslužnih vlasništvom i kontrolom sredstava proizvodnje (koji više nisu bili samo zemljište kao osnova proizvodnje, već su razvojem sredstava za proizvodnju oni mijenjali oblik ...)
titovi su zaslužnici bili direktori, sekretari (koji su upravljali društvenom imovinom i bez prisustva u radnim organizacijama, imali su razvijen sustav (društvenog vlasništva) koji im je osiguravao upravljanje i s drugih (političkih) funkcija)
socijalizam ili samoupravljanje jesu novina u društvenim procesima, ali je mehanizam kontrole proizvodnim snagama ostao feudalni
titovi su prvoborci zadržali nepromijenjenu strukturu feudalnog osvajanja i nadzora društva u cjelini



Vraćamo se u 90-u, promjene koje su zahvatile istočnu (komunističko-socijalističku) europu zahvatile su i postitovu jugoslaviju (kao dio tog sustava)
nužnost promjena otvorilo je vrata starim (teritorijalnim i političkim) razmiricama u toj jugoslaviji
u nemogućnosti mirnim putem ishoditi hrvatska prava, tuđman se našao (uz zamišljeno mijenjanje hrvatskog društva ka uspješnijem i manje stresnom) pred ratnom opcijom
taj rat što su ga su srbi pripremali i pripremili s njihove je strane agresivan i nepravedan, osvajački, ...


iako je prije rata sustavno i ozbiljno (najcjelovitije i najrazboritije) iskazan politički program HDZ-a zacrtao transformaciju hrvatskog društva (države) ka uzorima zapadnih demokracija, tuđman se nastupanjem rata oslonio na prokušani model feudalnog ustroja uspostave kontrole državne vlasti
tuđman je nastavio s feudalnom praksom (stvaranja feudalaca ...)
u ratu se odstupilo od zacrtanih promjena (a potpuno ukidanje feudalnih manira je jedna od osnovnih promjena ..)
tuđman je promišljeno odustao od bitne društvene reforme (koja nije pridonosila ratnim uspjesima ...)
posljedica je poplava "zaslužnika" koji su komadali hrvatsku gospodarsku moć ...
tuđman je stvarao staromodne zaslužnike ... ali nije odustao od korjenite promjene (vođenja hrvatske zapadnim demokratskim uzorima)


članstvom u NATO-paktu i pristupanjem integraciji s EU, hrvatska je dodatno osnažila svoj međunarodni položaj i sigurnost, te je pristupila planiranim korjenitim unutarnjim promjenama koje bi od hrvatske napravile modernu državu (zapadnog demokratskog ustroja)
reformiranje društva duboko zadire u navike i ponašanje svih građana države, što izaziva popriličan otpor ...
posljednji ogađaji obračuna hdz-a s pjavom korupcije zajednički je naziv za skup mjera koje imaju namjeru u potpunosti ukinuti i feudalne navike ... (i njie borba protiv korupcije već nešto daleko složenije)

hdz, koncizno planirajući, dobro uočavajući stanje, izuzetno vizionarski, promjene je provodio i provodi dobro tempirano
promišljeno
HDZ provodi reforme mijenjajući društvo, koje je stvorio u ratnim, dakle slavnim danima
jesu slavni, ali su krivi (jer se rat za slobodu i stvaranje države oslonio na preživljene društvene mehanizme ...)

Hrvatska uz slobodu i postojanje zaslužuje bolje
a to se može samo korjenitim promjenama ka modernoj, uspješnoj državi
jedini koji uistinu provodi politiku jačanja hrvatske jest HDZ (s partnerima)


uz koalicijske partnere, nitko hdz-u nije dorastao po političkom djelovanju
HDZ je velika hrvatska stranka



HDZ je velika hrvatska stranka (koja je Hrvatsku stvarala, stvara i vodi ... ka boljoj)(ili što zbunjuje u hrvatskoj politici)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP75 (pobrisano na forumu)

Tko i kako Hrvatsku destabilizira?


Najsvježiji primjer specijalnog rata protiv Hrvatske je posjet Pape Benedikta XVI
Uz objede (neprimjerene katoličkoj zemlji), Papin posjet se nastojao umanjiti svim sredstvima
Papina poruka se nastoji (specijalnim sredstvima) zatajiti

Gay parada - Pride Split je tempiran i organiziran od beogradskih aktivista potpomognutih zagrebačkim srbender pobornicima i gay i srpske populacije (ne vole oni gay populaciju ...ali, ...)
Nastojanje destabilizirati Hrvatsku, iznova i iznova zapravo je put guranja Hrvatske nigdje (to im je cilj)
Stabilna, demokratska, prosperitetna Hrvatska im nije strateški pogodna
S dvjesto nagluhih osoba, sposobni su zatomiti 500 000 misionara koji u pohodili papin posjet (i cijelu naciju posredstvom TV ekrana)
Povijesni Papin pohod, u kojem se obraćao hrvatskim katoličkim obiteljima, mladim i svijetu (po pitanju blaženog Stepinaca i hrvatske nacije ...)
Velika Papa, Veliki posjet

Na svu sreću, jer nametanje parade ponosa u Splitu kao narednog događaja koji je slijedio, ukazuje na tajne službe i specijalni rat ... jer 200 aktivista (bez glave i repa, bez poruke i smisla) ne može zasjeniti Papine poruke
Specijalni rat (srbenderi ratuju protiv Hrvatske)(ratuju protiv Pape ...)

U prijašnjim dobima (npr. u oba blaženog Stepinca) protiv tog rata Hrvatska nije imala legalna sredstva, danas se USKOK mora pozabaviti vinovnicima stalne destabilizacije Hrvatske
mora se pozabaviti domaćim izdajnicima (i uvoznim novcima kojim se finaciraju)
mora istražiti i kazniti vinovnike svakodnevnih napada na hrvatske državne i ustavom zajamčene vrijednost
Hrvatska ima pravo obustaviti svakodnevno razaranje društva i države
Hrvatska ima pravo izvući specijalce na vidjelo i oštro ih pokažnjavati ...

Rat protiv Hrvatske, Specijalni rat (ili koliko specijalni rat može trajati)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP74 (pobrisano na forumu)

Tema: Re:POTPORE ZA UNIŠTAVANJE HRVATSKIH TVORNICA?


Tko je stvorio hrvatske tvornice?

hrvatske tvornice su podizane u samom začetku industrijske revolucije (hrvatska kao dio AU carstva, podizala je (moguću) industriju)

proučavanje tipova industrijskih društava (uz konstataciju da je najpravilniji industrijski razvoj imala engleska (i da je to jedan tip industrijskog društva)), hrvatska je slijedila (koliko je bilo moguće) razvoj ka industrijskom društvu ...
postignuto su komunisti dolaskom na vlast pobrisali, i započeli njihovu industrijalizaciju

bitno je naglasiti da su jednu industriju i njen ustroj, zamijenili istom ili nekom drugom industrijom ali na posve različitim osnovama
cilj titove industrijalizacije je bila proletarizacija (stvaranje proletera, zapadanje u stanje proletera, osiromašenje), proletariziranje (učiniti proleterom, osiromašiti, obeskućiti)
titov je sistem, zaobilazno (dakle, društveno složenijim mehanizmom) hodajući naprijed išao nazad ...

strukturno je zametak industrijskog društva u osnovi zamijenjen ubrzanom industrijalizacijom sa sasvim drugim ciljem ...

Tvrdnja C4: tito je hrvatsku pripremao za srbizaciju ...

obrazloženje: ekonomska moć uvjetuje vojnu moć, u tom kontekstu tito je dodatno slabio hrvatsku moć, nastojeći stvoriti preduvjete velikosrpskoj ekspanziji, današnje stanje hrvatske privrede plod je sustavnog rada na toj privredi ... (kao i socijalistička revolucija, koja je negativnom selekcijom i čudnim postavkama (ovisnička privreda) osudila hrvatsku industriju ...)


Tko je stvorio hrvatske tvornice, taj ih je i uništio (a da je prije tog uništio i one koje je zatekao; bez slobode nema bogatstva ..)(ili o okupaciji)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP73 (pobrisano na forumu)

kako se srbija "pripremala" (ili kako znamo da su vršili agresiju)


Priprema srbije za velikosrpski plan, dokumentirano se vezuje za garašaninova Načertanije (1884.)
Ali, izvođenje plana nije ovisilo samo o srpskim željama ...
Bilo je neophodno ekonomski oslabiti Hrvatsku (uz sve ostale oblike slabljenja spcijalnim ratom)
Ekonomsko slabljenje (srpskih protivnika) je osnovni preduvjet srpske ekspanzije ...

Prvi udar na hrvatsku gospodarsku moć je izvršena konverzijom AU kruna u srpske dinare, kad je nerealnim tečajem isisana hrvatska financijska moć (hrvati i hrvatske financijske kuće su dobile tek deseti dio svoje stvarne finacijske moći)
Prijetvorno i prevarno "ujedinjenje" je politički čin mimo ovog prikaza
Srpska dominacija u Kraljevini, politički (što je ftuđman u svom doktoratu obradio) vođena mimo međunarodnih pravnih normi, uzrokovala je isplanirani slom (slom je iskorišten za političke zakulisne igre ...)
Bitno je uočiti da je u Kraljevini Hrvatska svoj gospodarski razvitak izgubila iz svojih ruku
Dolazak tita i socijalističke jugoslavije, unatoč proklamiranoj jednakosti, obilježilo je daljnje ekonomsko slabljenje ..
Unatoč socijalističkoj industrijalizaciji, hrvatska je gubila istinske industrijske kapacitete a dizala (na podobnim, a ne sposobnim kadrovima) zamjensku industriju
Ta zamjenska industrija bila je sljednička i ovisnička, bez istinske snage i kadra koji bi uistinu upravljao tom industrijom
Cilj je bio potpuno ekonomsko slabljenje (na kraju izvršeno hiperinflacijom, prethodno preusmjerene industrije na servisiranje dikataura iza "čelične zavjese")
Hrvatska (bez ekonomske moći), uz politički angažman antihrvatskih snaga (mobiliziranih i među samim Hrvatima) nije imala šanse voditi brigu o hrvatima u bih, vojvodini, boki, ...
Srbi su ekonomskom slabošću hrvata dobili prostor osvajati ono što hrvati nisu mogli zadržati ...

Danas, ustrajnošću "antifašista, jugoslavena, titoista, komunista, prosrba nastoje voditi istu politiku, prije sveg ekonomskog slabljenja Hrvatske kao preduvjeta Hrvatske nemoći suprostaviti se pogubnoj velikosrpskoj politici
hrvatski izdajnici potpomažu instrument (uz nasljeđivanje turskog modela miješanja (miksanja) stanovništva čime bitno slabe otpor - moderna sociologija s teorijom grafova potvrđuje tu tezu) ekonomskog slabljenja kao mehanizma osvajanja ...
Treba naglasiti da je Njemačka u dva rata nastupala u bih, pa i u ovom zadnjem (kao mirovne snage), britanci, francuzi, amerikanci (usa), španjolci, kanađani, ... u bih sudjeluju (zbog svoje ekonomske moći), a Hrvati sto godina imaju problem "definirati" svoj odnos prema bih


ili tko danas vrši agresiju na bih (kako smo ekonomski gubili ratove)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP72 (pobrisano na forumu)

Što o "srbima" i Srbu kažu povijesni izvori


citat: wikipedia
Povijest [uredi]

Srb se spominje u 14. stoljeću kao starohrvatski srednjovjekovni grad. Iz nekih isprava iz 1345. godine vidi se da je starohrvatski srednjovjekovni grad Srb pripadao Hrvatsko-Ugarskom kralju kao kraljevska utvrda-citadela, (castra nostra regalia, videlicet Tininium... castrum Szereb... castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis). Starohrvatski grad Srb bio je sazidan na visoku brijegu iznad potoka Sredice, gdje mu se ostaci i danas vide.

Do 1528. godine stanovništvo Srba i okolice sačinjavali su isključivo Hrvati iz plemena Lapčana. "Godine 1551. general Ivan Lenković je javio kralju Ferdinandu da su Turci izveli iz unutrašnjosti Turske više tisuća Morlaka ili Vlaha i da su se naselili oko mjesta Srba i na Kosovo polje kod Knina. S tim Vlasima su vjerojatno došli i pravoslavni kaluđeri koji su osnovali pravoslavni samostan."[3]

S vremenom se ti Vlasi pod utjecajem srpske pravoslavne Crkve tek od 1830. godine počinju izjašnjavati kao Srbi (Povijesni zapisi u arhivu Republike Hrvatske).[4]

27. srpnja 1941. u Srbu se dogodio prvi značajniji oružani sukob protiv vlasti Nezavisne Države Hrvatske, premda je interpretacija tih događaja ostala dvojbena.

U Srbu su pobunu od 27. srpnja 1941. godine vodili četničke kolovođe i srpski pobunjenici Torbica, Keča, Omčikus i Radenović koji su na dan ustanka osnovali u Srbu oružani četnički puk (brigadu) s 1000 četnika (vođa četnika u kninskoj krajini bio je bivši pravoslavni pop Momčilo Đujić koji je osnovao tzv. Dinarsku diviziju). Vođa srpskih komunista u Lici, Đorđe Đoko Jovanić, bio je zapovjednik partizanskog odreda sa 60 srpskih komunista koji su se pridružili četničkom ustanku i sudjelovali u etničkom čišćenju hrvatskih civila. U samome mjestu Srb, srpski pobunjenici osvojili su napuštenu žandarmerijsku stanicu NDH, i zarobili mjesnog župnika rimokatoličke crkve mosinjora Jurja Gospodnetića i potom ga mučili i ispekli na ražnju. [5]

Do 1991. godine, u SR Hrvatskoj taj se datum obilježavao kao Dan ustanka naroda i narodnosti SR Hrvatske, čije je obilježavanje odredio ZAVNOH na svojoj posljednjoj sjednici u kolovozu 1945. godine, a u samostalnoj Hrvatskoj, kao Dan antifašističke borbe obilježava se 22. lipnja, jer je na taj dan 1941. osnovan Prvi sisački partizanski odred.

Srb je do 1995. bio u sastavu Općine Donji Lapac, a od 1995., nakon oslobođenja toga kraja Hrvatske, priključen je Općini Gračac.

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP71 (pobrisano na forumu)

svjedoci (doduše rijetki ...jer su većinu pobili) tvrde da su prvi put (kao pripadnici ustaških ili domobranskih postrojbi) čuli za partizane 1943.

odmetništvo kao kategorija nije bilo brojno, na bleiburgu je stradala hrvatska vojska (s civilima)

svi svoje stavove (saveznici: britanci i partizani su pregovarali po vojnim pravilima o predaji ... ali su poslije pravila pretočili u pravilo) korigiraju ...



partizani su bili malobrojni, nisu imali (do sovjetske intervencije) status zaraćene strane, nisu imali vojnu snagu (brojnost, organiziranost, logistiku)

partizani su domaći izdajnici, zločinci, (unatoč jugoslavenstvu) prosrbi

vodila ih je uska komunistička vrhuška (politički komesari), nikad nisu bili narodni ni oslobodilački pokret

kroz dvije velike ofenzive, njemci su ih (od straha iskrcavanja saveznika na jadran (iskrcali su se 1943. na siciliju)) zbili i devastirali

partizani su fake (lažci o svijetloj prošlosti, još svjetlijoj budućnosti); partizani su laž ustoličili kao instrument nasilja

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP70 (pobrisano na forumu)

što još hrvatsku drži u zajednici s bivšim jugoslavenskim narodima?


jezik


jezik je svojedobno otvorio vrata ideji jugoslavenstva, u doba formiranja modernog jezika (misleći na modernu gramatiku) usvojen je zajednički dijalekt za književni jezik (na istim gramatičkim premisama - fonetskom pismu)

s hrvatske strane dr. Ivan Broz, najpoznatiji hrvatski vukovac, svojim radom je pridonio formiranju modernog hrvatskog kao poveznog jezika za stvaranje jugoslavije (a)

zastupanje elementarnih vrijednosti nacije i države, preko jezika koji povezuje tržište, služilo je razvijenim i vodećim zemljama kao eksperimentalni poligon provjere socio-politoloških teorija

jugoslavenska ideja je služila verifikaciji i dogradnji tih teorija - jugoslavija je dugotrajni (skupi) eksperiment

jezik i dalje spaja ... (pokazalo se kao vrlo ozbiljan faktor provođenja socioloških promjena)


ili zašto jugoslavenstvo danas izgleda poprilično bespotrebno (konfliktno prisutno)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP69 (pobrisano na forumu)

Zašto Franjo Tuđman nije bio inicijator i sudionik udruženog zločinačkog pothvata


Franjo Tuđman je bio profesionalni vojnik, povjesničar i političar
Koristio je sustavna znanja, razrađena i dokazana (postojećim naučnim metodama)

Kao disident, ušutkivan u iznošenju (svoje) istine, ulazio je u sukobe, izazivao kontroverze.
Znao je da jugoslavija počiva na vojnoj prisili (hrvatska je bila okupirana), znao je za sociološki proces alijenacije (otuđivanja) hrvata i asimilacije (stapanja) hrvata u jugoslavene
Znao je i za asimilaciju pravoslavnog stanovništva s područja Hrvatske u srpsku naciju (koja je trajala i za vrijeme DR)
Posebno su interesantne zone posrbljavanja pravoslavnog stanovništva u posljednjih 100 godina, iz kojih je vidljiv utjecaj beograda na stanovništvo nepripadajuće države

Vojvodina, iz koje je neposredno iza 2. svjetskog rata, protjerano 500 000 nesrba, po popisu 1991. imala je 36-37 % srpskog stanovništva, Kosovo nikad nije prelazilo 7 % srpskog stanovništva.


Zašto bi Franjo Tuđman hrvatsko stanovništvo raseljavao, koje se vidljivo dalo etnički modificirati procesima alijenacije i asimilacije (a nije morao ništa od tog poduzimati, već u sklopu nacionalne države dopustiti tom stanovništvu da se narodno izjašnjava po volji (iako su nedokazanog etničkog porijekla)), u suradnji sa naoružanim zločincem Miloševićem, dopuštajući krvav i razarajući rat u Hrvatskoj?
Pomagati teritorijalno skupiti razbacane pravoslavce/srbe na jedan (agresijom i etničkim čišćenjem kompaktan teritorij - sad zvan Republika Srpska), pomagati naseljavanje Vojvodine posrbljenim stanovništvom (vojvodina je popisom 2001. imala 68% srpskog stanovništva, broj srba se udvostručio u vojvodini u 10 ratnih godina), pomagati srbiji da nastavi sociološke procese na prilično prevrtljivoj populaciji (dozvoliti srbiji da nastavi posrbljavanje)?


U isto vrijeme nije pri raspravi o BiH pristajao na zamjenu stanovništva srednje bosne za bihaćku enklavu (A. Izetbegović je imao ponudu o humanom preseljenju hrvata srednje bosne u bihaćku krajinu, a preseljenje muslimana bihaća u srednju bosnu). Obrazloženje tuđmana je bilo da on nema mandat niti ljudsko pravo tako utjecati na subinu tog stanovništva.

Netko je dobro pobrkao činjenice. Agresija (i rat; osim obrambenog rata) su zabranjeni međunarodnim pravom. Agresor (a agresor na hrvatsku i bih je svima jasan - srbi i srbija) je morao specijalnim ratom pripremiti i prikriti svoju agresiju (nije na dobro slutilo kad su promatrači EU šetali po hrvatskoj i bih, a nisu znali tko napada, ...)
Franjo Tuđman nije inicirao niti sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu (ma što to značilo).
Sudjelovao je u organiziranju suprostavljanja agresiji, ublažavanju učinka agresije, i smanjanju posljedica agresije, ... smanjivao humanitarnu krizu
ftuđman je svetac

ja sam rekao

Aus meiner Dienstzeit (iz doba moje (vojne) službe)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP68 (pobrisano na forumu)

Oluja (ili hrvatsko nevrijeme)


Vojno-redarstvena operacija Oluja planirana je kao oslobodilačka akcija. Zadaća je bila višeznačna. Uz oslobađanje hrvatskih zaposjednutih teritorija i uspostave ustavnog poretka, izbijanje na granice RH, sekundarni cilj je bio oslobađanje zaštićene zone Bihać od srpskog okruženja i napada koji su bili u tijeku.
Operacija nije imala samo te vojne ciljeve, već uspješnošću stvoriti preduvjet vojnog djelovanja u Zapadnoj Bosni, kasnije poznatom po nazivu Južni potez, koji je doveo do vojnog poraza srba i prisiljavanja na mirovni sporazum.
Uspješnost vojno-redarstvene operacije Oluja, nadaleko se pročula.
Daljnje napredovanje hrvatske vojske zabrinulo je srpsku stranu (prvenstveno beograd). Premda su imali informacije koje nagovještavaju takvu operaciju i rasplet krize na takav način, ipak su otprije imali spreman plan evakuacije srpsko/pravoslavnog stanovništva sa područja koja su kontrolirali (u sklopu vojne strategije korištenja civila u svrhu zaštite vojnih postrojbi)

Nastavak vojnih operacija od strane hrvatske vojske prisilio je srpsku stranu tražiti vrijeme za konsolidaciju i predah. Mjesec dana nakon završetka Oluje, srpska je strana zatražila povrat izbjeglih srba iz Hrvatske u svoje domove (preko UN promatrača prisutnih u mirovnom mandatu).


Dakle, mjesec dana nakon završetka Oluje planule su srpske kuće na netom oslobođenom području (skoro sve u istom danu)
Sve prijašnje pljačke i ubojstva su regularno (ako se znao počinitelj) procesuiralo (u smislu vojno-policijske istrage ili regularne policijske istrage). Prikriveni su počinitelji organiziranog paljenja od strane državnog vrha.
Zašto?
Jer je inicijativa povrata civila stigla nakon konsolidacije hrvatske vojske na oslobođenim područjima (uspostave vojne, civilne vlasti, osiguranja logistike, ...)
Trebalo je nastaviti dalje vojno djelovanje u BiH (po valjanom međunarodnom sporazumu službenog (Zagreba i Sarajeva)
Srpsko čekanje (vremena hrvatima potrebno a se reorganiziraju na oslobođenim područjima) i pokušaj produženja ratnog predaha nagnao je hrvatsku stranu da onemogući (trenutni) povrat civila, čiji bi povrat zauzeo hrvatske potencijale na normalizaciju života srpskih povratnika
Srbi su tražili povrat civila u nevrijeme (zato se operacija Oluja zvala tako, jer su svi apeli srba tad stizali u nevrijeme ..)

Hrvatsko onemogućavanje tog povratka je bio privremen, jer je namjeravala nastaviti vojne operacije u Zapadnoj Bosni

To paljenje srpskih kuća i spriječavanje povratka srba je razlog podizanja optužnice za udruženi zločinački pothvat kojim se terete pokojnici ftuđman, bobetko, šušak, živi i u haag-u prvostupanjski osuđeni generali gotovina i markač

Pokušaj srba da uspore hrvatsko vojno napredovanje zauzećem oko rješavanja humanitarne krize već je kao vojna varka jednom uspjelo, pri pokušaju posljednje deblokade Vukovara
Tada su nadiruće hrvatske snage zaustavili srbi koristeći Lječnike bez granica za koje su tražili prekid borbi kako bi konvoj nesmetano otišao u Vukovar
Vrijeme potrebno Lječnicima (nekoliko dana) da u vukovaru obave svoju misiju bilo je dovoljno srbima da se konsolidiraju, ojačaju obranu i izdrže napad hrvatskih snaga u pokušaju da probiju okruženje Vukovara
Nakon dva tjedna Vukovar je pao, uz povike da ga je hrvatsko vodstvo ostavilo na cjedilu i prodalo ... (hrvatski vrh je optužen za izdaju ...)

Odbijanje povratka srba i paljenje srpskih kuća je bio vojno-strateški potreban, a ne dio plana iseljenja i etničkog čišćenja


Uspješnim operacijama u Zapadnoj Bosni operacijom Južni potez, osvajanjem Drvara i Mrkonjić Grada, izbijanjem nadomak Banja Luci srbi su prisiljeni (u međuvremenu su počinili naočigled UN snaga pokolj u zaštićenoj zoni Srebrenica) na mirovni sporazum koji je potpisan u Daytonu.
Hrvati su, Franjo Tuđman i državno-vojni vrh, omogućili povrat srbima u Mrkonjić Grad i Drvar (osvojene gradove) u sklopu RS, a kako ne bi dozvolili povrat srba u oslobođena mjesta oslobođena Olujom, koji su bili pod hrvatskom vojnom i civilnom upravom?
Svim srpskim povratnicima obnovljene su kuće (o državnom trošku), dobili su sve potrebne dokumente (domovnicu, osobnu iskaznicu, putovnicu, ...), mirovine i zdravstveno osiguranje
jedino je taj povratak umjesto mjesec dana nakon dobrovoljnog iseljavanja uslijedio nakon završetka vojnih operacija hrvatske vojske i sklapanja mirovnog sporazuma.
Vidljivo je da nije postojao dogovor dijela državnog i vojnog vrha o trajnom raseljavanju i naseljavanju krajine hrvatima


Uz UN promatrače, koji su promatrački ubilježili odbijanje tuđmana pristati u rujnu 1995. na povrat izbjeglih srba, i naglo (u jednom danu) paljenje srpskih kuća (ne ulazeći u motive i razloge tih čina), hrvatski srbo-jugo-udbaški kadrovi nastojali su nerazgovjetnu (vojno stratešku odluku, vrlo uspješnu) prikazati kao politički odabir i iskoristili za napad na ftuđmana
Već na proslavi 50-e godišnjice završetka drugog svjetskog rata jedinog živućeg svjetskog predsjednika neke države, aktivnog sudionika borbe protiv sila osovine, nisu pozvali na proslavu
Mesić je prije tuđmanove smrti kao zaštićeni svjedok teretio (političkim pamfletima: rekao je, nije rekao ...) tuđmana
Daljnji svjedoci (npr. manolić) i političari račan, josipović podržavali su teze o tuđmanovom zločinačkom naumu, koji se izrodi vrlo nevještom optužnicom (izvan ovlasti) Haag-škog suda za udruženi zločinački pothvat

Kad tuđman nije bio a da nije bio
I kad tuđman nije bio u sukobu koji je uskovitlavao prašinu ...
I mrtav brani svoju Hrvatsku

ftuđman je svetac, mučenik

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP67 (pobrisano na forumu)

socijalnost (ili promjena mentaliteta)(neki od uzroka)

(http://forum.net.hr/forums/p/315859/9532818.aspx?PageIndex=5)

postojanje industrijskog društva nije posljedica želje za udovoljavanju potrebama stanovništva (proizvodnjom), već ekonomsko-tehnološkom i demografskom jačanju društva (što dovodi do vojno-strateškog jačanja države/društva)



spočitavanje hrvatima postojanje određenog mentaliteta treba prvenstveno ukazati na vrijeme nastanka takvog mentaliteta (prva jugoslavije) da bi ono ukazalo na razloge nastanka (strateško slabljenje hrvata i hrvatske)(da bi srbi ostvarivali svoj velikosrpski plan na teritorijima bivše turske okupacije i tursko-kršćanskim pograničnim zonama)



dakle, 1918. je konverzijom kruna u dinare pretočena finacijska moć iz hrvatske u srbiju (jednim dokumentom; hrvatska je tim dokumentom svedena na 10% svoje finacijske moći ...)

međuratnim razdobljem sustavnom nestabilnošću i politikom nestabilnosti slabljena (konstantna kriza)

lošom pripremnom za nadolazeći rat izazvana su razaranja i demografski gubici

poratnim masovnim zločinima (bleiburg, križni, put ...) demografski je nastavljeno slabljenje

poratnim pljačkama (i socijalističkom doktrinom) postojećih industrijskih kapaciteta

konstantnim krizama u socijalizmu (koji je, po partijskoj doktrini, konstantna kriza kao odraz konstantnosti partijske revolucije ...)

političkom krizom 1971. koja je izazvala nove demografske gubitke i ekonomsku pljačku (bespovratno izgubljena sredstva koja je hrvatska plaćala od početka ekonomske reforme 1964. (na ime reformskih troškova - srbiji i crnoj gori), novaca prikupljenih za izgradnju auto-puta zg-st, ..)

period poslije titove smrti, koji se hiperinflacijom svrstava u izrazito krizno razdoblje hrvatske povijesti

1990. kao početak novog kriznog razdoblja, jer je svaki rat izrazita kriza





treba uočiti da je stalnost kriza sustavna, jednoznačno povezana (strateško slabljene hrvatske moći), da je u međudržavnom zajedništvu sa srbima bespovratno uništeno (onesposobljeno) zaredom četiri generacije hrvatskih građana (u 72 godina zajedništva, svakih 20 godina je bila gigantska kriza...)

uz ekonomsko-političko-vojna slabljenja hrvata i hrvatske, mentalitet pučanstva se mijenjao (od sposobnog (i školovnog) prema nesposobnom (i neškolovanog)

zašto neškolovanog? unatoč porastu formalne naobrazbe (koja zapravo prikriva nepostojanje istinske naobrazbe), lažnim diplomama i proglašavanje nepismenih formalno naobraženim - hrvatska je strukturno izgrađena od nesposobnih

ciljano, kao produkt okupacione politike ...



za takvim vremenima i posljedicama ne vrijedi žaliti; novo vrijeme - novi pogledi na život


uzmemo li u obzir dugotrajnost društvenih promjena (zamjena feudalizma, stvaranje nacionalne države i nacije, lutanje u odabiru državno-društvenog modela, dugotrajne borbe i ratove za teritorij) vidljivo je da je taj proces prebačen na više generacija koje su uslijed poteškoća tog procesa pristale na više socijalnosti ...

takva socijalnost obavezuje (u nacionalno-državnom smislu), ali je u stvaranju industrijskog društva svojevrsna prepreka ...

Hrvatska za sva vremena

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP66 (pobrisano na forumu)

Zašto je u hrvatskoj politička kriza? (ili koliko će potrajati politička kriza)


Turska osvajanja, postepena i promišljena, nakon sloma srpskog kraljevstva diglo je Europu na noge...
Bosnu su osvajali i širili se postepeno.
Metodu podjele stanovništva (privilegijama i prisilom: na muslimane, pravoslavce i katolike) usavršavali su i na granici izvozili u susjednu (prvu sljedeću državu).
Stalno prisustvo turske opasnosti s jasnom porukom o blagonaklonosti koju bi iskazali stanovništvu koje bi ih dočekalo bez borbe, višestoljetna je praksa koja je ostavila dubokog traga na hrvatskom stanovništvu.
Uz to je , nešto turskim djelovanjem nešto AU (habzburškim) djelovanjem Hrvatska dodatno heterogenizirana (što je otežavajući faktor nacionalne homogenizacije).
Urota Zrinski - Frankopan je najpoznatiji primjer turskog utjecaja na hrvatske prilike u pogledu dvojenja (po pitanju vojno - političkog odabira), dok je Sinjska bitka jedan očit primjer turskog poraza (politike zastrašivanja i podmićivanja; nakon koje se slavi Velika Gospa u Sinju kao spasiteljica Sinja i cetinske krajine).

Hrvatska je turskom politikom heterogeniziranja Hrvatske (za potrebe osvajanja), AU prihvaćanjem tog procesa ali mijenjanjem predznaka (dakle, u svrhu obrane provođenje politike heterogeniziranja) povijesno obilježili jedno vrijeme i u doba nastajanja nacija usporile homogenizaciju hrvatske nacije.
Nije Tuđman vodio rat protiv hrvatskih pravoslavaca i nastojao ih protjerati, već je beograd iskoristio heterogenost (koja bez vanjskog utjecaja samo usporava proces stvaranja nacije (u sociološkom značenju te riječi)) i potakao pravoslavno stanovništvo na srbiziranje (i u tom kontekstu, nužno su ostali bez države kojoj su rođenjem pripadali).
Odlaskom tog dijela stanovništva, ostao je još uvijek onaj dio stanovništva, koji se po navici nesposoban odrediti samostalno povodljivo okreće slađim obećanjima, te se ne uspijevaju homogenizirati niti danas.
Stratezi hrvatskog slabljenja (jer država i nacija imaju za svrhu jačanja utjecaja grupe koja nacionalnu državu uspostavlja) iznova iskorištavaju taj dio nacionalno nezrelih, društveno nesposobnih uspostaviti sociološki odnos s većinom ...
I oslabiti utjecaj grupe, koja homogena ima veću moć.
Hrvati imaju dio stanovništva, povijesno iznikao kao ničiji, koje treba homogenizirati jer (iako manjina) znatno pridonose zastoju ostvarivanja kako državnih tako i međudržavnih ciljeva.

(srbima je najveći interes da to stanje potraje ...)


Zašto je Hrvatska u političkoj krizi (od dolaska turaka na Hrvatsku granicu)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP65 (pobrisano na forumu)

Zašto u hrvatskoj nije bilo privatizacije? (na očekivani način)


Hrvatska je od 1918. i zajedništva (prijevarom ujedinjenja) sa srbima sustavno siromašena.
1990. nije bilo bogatih ljudi koji bi pokretali gospodarstvo (nešto bogatiji, uvijek u strahu da budu prikazani narodnim neprijateljima, imali su izgrađen čudan odnos prema novcima ... i njihovom ulaganju).
Nisu postojali poduzetnici i investitori koji su stekli bogatstvo (i moć koja iz njeg proističe) na legalan način.
Hrvatska je proletarizirana (osiromašena; novčano i duhom, cilj zajedništva je bilo sveopće propadanje ...)
Uglavnom sirotinja, nije mogla kupovati ništa ...niti dokučiti razloge


Zašto je Hrvatska siromašna? (ili kako smo stepenicu po stepenicu zaboravili svoju moć)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP64 (pobrisano na forumu)

Zašto me ljutite? (zašto je bio rat na mom otoku?)(ili o kontinuiranoj gospodarskoj krizi)


Demografski, 45. je uništena jedna generacija Hrvata (rat, poratni genocid 45. nad oko 200 000 hrvata).
Sljedeća generacija (za koju je trebalo oko 20-ak godina) stradala je 71. (oko 300 000 radno sposobnih hrvata je u tri mjeseca napustilo hrvatsku).
Kad je stasala treća generacija (opet za oko 20-ak godina) započeo je (nametnuti) rat u kojem je izgubljena treća generacija radno sposobnog stanovništva.

Tri zaredom generacije su uništene i izgubljene za gospodarsko uzdizanje Hrvatske? Razlog?
Treba upitati hrvatske komuniste (jugoslavene) koji su bili za bratstvo s vrlo zaostalom srbijom, koju je trebalo na sve (pa i zločinačke) načine pomagati da se uzdigne i izjednači s Hrvatskom.

Kad su srbi vidjeli da se Hrvatska osamostaljuje i uskraćuje mogućnost daljnjeg uništavanja sveg Hrvatskog izveli su agresivni rat (koristeći federalnu vojsku koja je bila pod punom kontrolom srba).


Zašto Hrvatska prolazi (kontinuirano) privrednu krizu? (tko pita?)(nakon takvog jugoslavenskog bratstva)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP63 (pobrisano na forumu)

komunisti i ustaše (prije 45.)


Atentat na S. Radića koji je bio jugoslavenski integralist (jer bi sve napravio da ne bude krvavog građanskog rata), potom kralja Aleksandra koji bi za očuvanje jugoslavije pristao na Trojni pakt otvorilo je vrata građanskom ratu ...
i onim (inozemnim) političkim snagama koje su nastojale ostvarivati geostratešku, političku, vojnu i ekonomsku dobit na području kraljevine jugoslavije
glavni cilj je bio udar na papinsku vojnu moć

zašto je bio građanski rat (ili zašto su se komunisti i ustaše sukobili)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP62 (pobrisano na forumu)

komunisti i ustaše (nije samo 45.)


Uspostava Kraljevine SHS, s dinastijom Karađorđević, značila je komunistima kraj sna o proleterskoj državi, a Hrvatima kraj sna o samostalnoj državi (tako dinastije utječu na ljude, imaju namjeru biti zemlja s nasljednom vlašću ...)
Primjer Oktobarske revolucije, koja je iskoristila građansku (februarsku) revoluciju je model koji su nastojeći širiti komunizam, odabrali (mislim sovjeti, pa) jugoslavenski komunisti.
Kraljevina je provodila politiku jačanja kraljevske vlasti, što je proizvelo (nakon atentata u skupštini; koji je bio direktan povod uvođenja kraljeve diktature) hrvatsku ustašku ultranacionalističku organizaciju (ustaše)
Ustaše su (nakon nemogućnosti političkog dijaloga unutar kraljevine i parlamenta) zagovarali revolucionarnu borbu (ustaše su nastale 31. ili 32.; bitno je naglasiti da spominjana godina osnutka 1929. nije točna, da je 29. pavelić potpisao u sofiji sporazum o izlasku iz jugoslavije sa predstavnicima VMRO, te zbog tog 29. bio osuđen na smrt od prijekog suda u bg)
Komunisti su nakon zabrane (Obznane 30. prosinca 1920.) stavljeni van zakona, bili su sustavno proganjani.
Osnivanjem Ustaša, KPJ je podržavao i obučavao njihove članove revolucionarnom radu, revolucionarnim metodama. Na robijama su se družili i ispomagali, bili solidarni.
Nakon atentata na kralja Aleksandra (1934.), nastao je pritisak francuske i engleske na italiju i njemačku, te italija 1936. stavlja u internaciju (zatvoreni su svi ustaše zatečeni u italiji, a pavelić je stavljen u kućni pritvor).
Tada, komunisti otvoreno pozivaju na distanciranje od ustaša (jer će u ratu stati na stranu fašističke italije).
Otkud komunistima 36. ideja da će rat i da će u tom ratu ustaše biti na fašističkoj strani? Komunisti su bili više nego informirani (jer su surađivali sa ustašama i jer im je dostavljena informacija da ustaše talijanski fašisti vrbuju za predstojeći rat). Komunisti su informaciju o ratu i ustašama dobili od ustaša (iako su imali i drugu liniju informiranja - kominternu).

Ustaše su trebali provesti/povesti građansku revoluciju, jer je u takvom previranju izvođenje komunističke revolucije olakšano.

Napomena: treba istaknuti da ustaška garnitura (osim nekolicine npr. Mile Budak, ...) nije stradala u poratnom čišćenje, a na bleiburgu i križnom putu stradali su Hrvati. Razlog njihovog stradanja je sasvim druge naravi, ovaj prikaz ujedno još jednom upućuje na različitost motiva odnosa naspram ustaša i hrvatskog zbjega 1945.



zašto su komunisti proganjali ustaše, ili zašto komuniste još uvijek progone ustaše

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP61 (pobrisano na forumu)

71. (prije 71.)(demografski osvrt)


Nakon krvavog razračunavanja s Hrvatima 45. (što je demografski izazvalo hrvatsko nestajanje) antihrvatska politika u socijalističkoj državi s diktaturom i licemjernim isticanjem ljudskog lica tog socijalizma, urodio je novim udarom na hrvatsku demografsku osnovu.
Smišljena prije, vremenski određena na zatiranje nove hrvatske generacije, morala je biti izvedena u zajedničkoj državi iznutra. Hrvati su morali sami sebe osuditi. Hrvatsko proljeće je proljeće naivnosti. Politički nepromišljen, s dugoročnim posljedicama.
S druge strane, ako uzmemo u obzir da je stasala prva poratna generacija Hrvata, koju je zbog gubitaka 45. trebalo usčuvati da se zaključiti da akcija buđenja Hrvata i nije bila neorganizirana ...

"Demografija je znanost o stanovništvu. Demografija istražuje i proučava zakonitosti i pravilnosti u kretanju stanovništva, ustanovljuje kakve su vrste te zakonitosti, njihovo kvantitativno i kvalitativno djelovanje i utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim društvenim i gospodarskim pojavama."

Demografski, 71. nam nije trebala. Perfidno je izvedena, poštujući dosege demografije, protiv Hrvata.

Osnovni razlog nastanka hrvatskog proljeća nije hrvatski.



Demokracija (ili demografijom protiv zabluda)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP60 (pobrisano na forumu)

Novogodišnja bajka (neispričana hrvatska priča)


U zemlji careva, ušetao se kralj (sa svojom zločestom vojskom)
Taj kralj je bio prvi, zadnji i posljednji (uključujući njegova jednog(dva) sina i unuka)
Kralj se osjećao loše i prepustio sinovima da se osjećaju lošije

Kao u svim bajkama, kralj nije imao dodira s narodom (htio je biti kralj ujedinitelj)


Zašto ovaj dio priče, ispričan u bajkovitoj formi, nije ozbiljan? Jer je okvir bajke (konačno ujedinjenje južnih slavena) služio za prikrivanje monetarne pljačke, administrativnih mjerama brisanja prijašnjih granica i asimilacije stanovništva.
(srpski ekspanzionizam nije produkt velikosrpske ideje, već je velikosrpska ideja služila prikrivanju srpskog ekspanzionizma potpomognutog vanjskim centrima moći)
Osnova ekspanzionizma (naročito potpomognutog vojnim angažmanom) se sastoji u korištenju (ekonomskog, vojnog, ...) potencijala domaćina (mete).

Unatoč naporima hrvatskog naroda, bajka nije prekinuta. Dolazak Ustaša je obilježio divergentno približavanje zajedničkom stavu: hrvati i srbi nisu jedan narod. Korištenje potencijala jednog naroda za njegovo porobljavanje (u bajci o zlim patuljcima), podržavajući formu bajke, su pretočili u izgubljeno blago (ustaško zlato).

Bajkovitu formu života (i smrti) nastavlja maršal (carskog držanja, kralja nećemo!)
Utkiva u formu bajke nove elemente (zlatnom prašinom posute: socijal-komunizam, samoupravljanje, nesvrstane). Zašto? Bajka je vjerodostojna samo u neobičnom (novo izrečenom) okružju.
Korištenje potencijala žrtve i dalje je osnova na kojoj bajka dobiva nove, nevjerojatnije oblike. Ispod površine, na kojoj pluta bajka, odvijaju se ozbiljni sukobi. U priči o bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti i socijalnoj jednakosti, početak rata je ukazao u bajkovitost postulata na kojim je počivala (ko)egzistencija.


Bajka ima svoje loše trenutke (90. i 91. ostadoše "zli" patuljci bez svoje zlobe, a (pre)dobri postadoše zli (s jna tenkovima srušiše prvi grad na koji su naišli).
Čarobnjak Merlin, vitezovi okruglog stola i kralj Arthur ustadoše u obranu časti. Kraljevstvo je hrvatsko od kralja Zvonimira bilo u nemilosti zbog izdaje (tako kaže legenda).

Bajku su nastavili dograđivati pričom o 200 familija, privatizaciji i tajkunizaciji. Ekonomski potencijal je (u onoj mjeri u kojoj je postojao) prenešen u nepoznate (bajkovite) zemlje, dan na upravljanje moćnim i tajnovitim čarobnjacima.
Predsjednički je polukandidat (zbog tog dva mandata) 2000. obećao povrat novca koji je otišao van zemlje, ali ta je priča bila bajka. Dio tog potencijala je kontrolirao, znao da postoje još neki dijelovi, za koje je slutio ali nije imao spoznaje, u želji da ih objedini u carstvo, propustio sagledati realnost i time ispričao novu bajku na svetom tlu.

Bajku nastavljaju novi politički pretendenti, ali im nedostaje (skriveno) blago. Nastoje se domoći vlasti, trebaju (novčanu) podršku. (Devalvacijom bi prisvojili deponirane devizne vrijednosti, ...) FT TDI je izmakao blago pred pohlepnim izdajnicima (koji bi pomogli zlim silama da porobe one koji su to bogatstvo stvarali).
Blago nama! (bajka beskraja ...)


zašto bajka? (iako neispričana, mnogi u nju vjeruju)(novogodišnja?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP59 (pobrisano na forumu)

Mit o hrvatskoj privatizaciji


Hrvatska, u podređenom položaju u federaciji (stvarni položaj hrvatske je bio - okupacija), poslije titove smrti sustavno (slabljena) pripremana za oružani obračun hiperinflacijom je svedena na nesposobnost pokrenuti proizvodni proces

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP58 (pobrisano na forumu)

[quote user="goto2"]

V. Pretvorba & privatizacija


"Proces pretvorbe & privatizacije počeo je već pod okriljem Domovinskog rata, tako da dobar dio hrvatskog naroda – unezvjeren od ratnih stradanja i egzistencijalne strepnje - nije ni shvatio da je u međuvremenu trajno opljačkan, i to ne od Beograda, nego od Zagreba.

Pretvorba je u Hrvatskoj bila nemoralna i kriminalna već u samoj ideji – sve narodno bogatstvo, koje su radni ljudi i građani Hrvatske stvarali desetljećima, prešlo je po Tuđmanovoj zamisli u ruke izabranih 200 obitelji – tako da nije čudno što je takva bila i izvedba, a što su omogućili HDZ-ovi „lukavi zakoni“ s početka 90-ih."

[/quote]

Tvrdnja: Hrvatska je popljačkana prije rata, u ratu je samo dodatno razrušena.

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP57 (pobrisano na forumu)

91. I (ili što je sve bilo prije da bi bilo kako je bilo poslije 91.)


Hrvatska je iz AU izišla, ostala joj je ratna flota i vojska (locirane ne teritoriju hrvatske)
Ujedinjenje (prijetvorno) s kraljevinom srbijom je proteklo u oduzimanju financijske moći (nauštrb hrvata u korist srba); austrijska moneta kruna se mijenjala po 10 puta nepovoljnijem tečaju ...

Propast Kraljevine Jugoslavije i dolazak NDH je protekao u zamjeni moneta, jugoslavenski dinar se mijenjao za NDH kune, ali samo određeni iznos
Padom NDH, kuna se mijenjala za fnrj dinare u ograničenom iznosu.

Propast SFRJ je protekao u zamjeni jugoslavenskih dinara u odnosu dinar za hrvatski dinar (koji je poslije preimenovan u kunu)!?
Kako štampanog i kovanog novca ima (po ekonomskim teorijama) u opticaju manje od ukupnog bogatstva (nije sva vrijednost pokrivena novčanim pokrićem), ostaje upitno što je bilo sa štednjom u tadašnjim bankama na teritoriju Hrvatske


FTuđman je priznao cjelokupni novčani dug štedišama (a da nije u bankama zatekao toliki iznos, već samo neznatnu količinu jugoslavenskih dinara koje nije mogao mijenjati u Narodnoj Banci Jugoslavije)(radi se o desecima milijardi te štednje)
Ondašnji privredni subjekti, poduzeća, su također imala na tim računima sredstva (dobrano umanjena prethodnom hiperinflacijom), koja je država (jer su prešli u vlasništvo državnog fonda) po vlastitom odabiru sanirala ili ne.
Nije li to izazvalo pomutnju oko pojma privatizacije?


U SFRJ, proklamiranim političkim sistemom, svi su bili ravnopravni, s pravom na rad. Iako je Jugoslavija, SR Hrvatska u toj jugoslaviji i današnja Republika Hrvatska u skupini zemalja koje ne mogu imati punu zaposlenost. Sva stečena prava (mirovina, zdravstveno, ...)u socijalističkom sistemu, Tuđman je priznao (te je to dovelo do neodrživog odnosa radnika i umirovljenika, pa se iz državnog proračuna (poreza) namiruje znatna razlika novca potrebnog za isplatu mirovina).

Iznosi nestalog novca (popljačkanog) novca, uz sukcesijski dug (dio duga koji je preuzela RH od zaduženja SFRJ; iznosio je oko 5 milijardi ondašnjih US$), vrtoglavo je opteretio novonastalu RH.
(Sve prijašnje države nastale raspadom ili smjenom, nisu preuzimale obavezu priznavanja novčanih potraživanja nastalih u državi koju su zamijenile).



što nas sve izaziva, a da nismo rasčistili (privatizacija?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP56 (pobrisano na forumu)

Tko?


Njemačka i Rusija su provodile zajedničku politiku onemogućavanja restitucije Svetog Rimskog Carstva (lat. Sacrum Romanum Imperium 962.- 1806.) (iako je to carstvo prije formalno ukinuto, AU monarhija je bila nositelj krune; Franjo I je pod naletima Napoleona abdicirao i razriješio Carstvo 1806.)


Što?

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP55 (pobrisano na forumu)

Zašto križni put ...


AU stabiliziranje granice s turskim carstvom i postepeno potiskivanje turskog utjecaja, stavljao je tu monarhiju u položaj jačanja (nedopustivo njihovim političko-vojnim protivnicima, prvenstveno njemačkoj)
rat protiv AU monarhije izveden je preko političkog saveznika rusije (koje su pustili, politički iznijansirano, na balkan)

srbija, zaostala u turskom carstvu, pravoslavna i nerazvijena, idealan je ruski cilj



iza 2. balkanskog rata (1913.), koji je počeo dogovorom kraljevine srbije i kraljevine grčke o protivljenju bugarskom planu raspodjele teritorija oslobođenog od turske (u 1. balkanskom ratu)

sandžak, kosovo i dio makedonije trebao je pripasti srbima, a sve iznad Olimpa (do sadašnje granice Grčke) grčkoj



Ta politika, u predvečerje 1. svjetskog rata (koja je, po meni i jedan od uzročnika tog rata) dovela je do intervencije AU, pa njemačke na srbiju

propašću ruskog carstva (zaštitnika srbije), iza rata ulogu protektora zauzima francuska i njemačka

Srbija (da bi sandžak, kosovo i makedoniju zadržala) požurila je u savez južnih slavena - i u toj državu namjeravala te krajeve posrbiti

(politika prema tim područja, u jugoslaviji se prenijela i na zapadne narode)

(tadašnja politika srbije traje do danas; kao i grčko negiranje nacionalnih manjina i raseljavanje makedonaca iz makedonskog dijela današnje grčke (otud protivljenje grčke u UN prema imenu makedonija bivše r makedonije))


nastavak podržavanja srbije, nastavlja se dolaskom crvene armije na područje jugoslavije 1944.
rusi su kreatori veliko srpske politike, stalni nadglednici provedbe te politike, ruski saveznici u planiranju i provođenju te politike je njemačka (kroz sve sisteme i vremena, zadnjih stotinu i nešto godina)


promjenom imperijalne politike i politike protektorata, ujedinjenjem europe (u hladno ratovskom okružju) prestaje podrška rusa srbima, a EU preuzima dominaciju
(srbi su u okružju, zbog neutemeljenog ekspanzionizma, omraženi - tim ruska dominacija neprimjerena)
njemačko-ruski politički sporazum, polučio je rezultat - poraženi su stari centri moći



Poratnu osvetu nad hrvatskom vojskom naredio je Staljin ( a provodio Tito)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP54 (pobrisano na forumu)

Religija (Tko nas ... II)


"
Podrijetlo i razvoj religije
U nastojanju da se objasni podrijetlo religije iskristalizirale su se dvije glavne teorije, animizam i naturizam.

Animizam znači vjerovanje u duhove. Edward B. Tylor vjeruje da je to najraniji oblik religije. On tvrdi da animizam izvire iz čovjekova pokušaja da odgovori na dva pitanja: "Što čini razliku između živog tijela i mrtvoga?" i "Koji su to ljudski oblici koji se pojavljuju u snovima i vizijama?". Da bi razumjeli ta zbivanja stari su filozofi izumili pojam duše. Duša je duh koji povremeno napušta tijelo u toku snova i vizija, a trajno u smrti. ...
Naturizam implicira vjerovanje da prirodne sile imaju nadnaravnu moć. F Max Muller vjeruje da je to najraniji oblik religije. On tvrdi da je naturizam izrastao iz čovjekova doživljaja prirode, posebno iz utjecaja prirode na čovjekova čuvstva. ... Čovjek je personificirao prirodu. ...
Od podrijetla religije, sociolozi 19. stoljeća okrenuli su se njezinoj evoluciji. Izneseno u nekoliko shema, od kojih ćemo kao primjer navesti Tylorovu. Tylor je vjerovao da je ljudsko društvo u svom razvoju prošlo pet velikih faza, počevši od jednostavnih lovačkih i probiračkih družina, a završavajući složenom nacionalnom državom. Na isti način je i religija adekvatno evoluciji društva prošla tih pet faza. Animizam, vjerovanje u mnoštvo duhova, oblikovalo je religiju najjednostavnijih društava, a monoteizam, vjerovanje u jednog vrhovnog boga, oblikovalo je religiju najsloženijih. Tylor je vjerovao da svaka faza u evoluciji religije izrasta iz ranijih, i da je religija modernog čovjeka "velikim dijelom razumljiva samo kao razvijeniji proizvod jednog starijeg i sirovijeg sistema".

Religija - funkcionalističko gledište
Evolucionisti (Tylor, Muller) nastojali su protumačiti religiju na temelju ljudskih potreba - Tylor kao reakciju na čovjekove intelektualne potrebe, Muller kao sredstvo za zadovoljavanje čovjekovih emocionalnih potreba. Funkcionalističko stajalište premješta naglasak s ljudskih potreba na potrebe društva, ... S tog stajališta, društvo zahtijeva određeni stupanj društvene solidarnosti, vrijednosni konsenzus, i sklad i integriranost svojih dijelova.

Emile Durkheim
E. Durkheim je izložio vjerojatno najutjecajniju interpretaciju religije s funkcionalističkog gledišta. Durkheim tvrdi da sva društva dijele svijet na dvije kategorije, "svetu" (sakralnu) i "svjetovnu" (profanu), ... Religija se temelji na toj podjeli. Ona je "unificirani sistem vjerovanja i prakse povezanih sa svetim stvarima, to jest onim što je izdvojeno i zabranjeno". ... Religija jača kolektivnu svijest. ... Odnos poštovanja prema svetom jednak je odnosu prema društvenim dužnostima i obavezama. ... Religija jača jedinstvo skupine, ona unapređuje društvenu solidarnost. ...

Bronislav Malinowski
Služi se podacima iz malenih nepismenih društava da bi razradio svoje teze o religiji, shvaća religiju kao sredstvo koje jača društvene norme i vrijednosti i promiče društvenu solidarnost. Po Malinowskom religija ne odražava društvo kao cjelinu. On identificira određena područja društvenog života kojim se religija bavi, kojim je upućena. To su situacije emocionalnog stresa koje ugrožavaju društvenu solidarnost. Tjeskoba i napetost imaju tendenciju razaranja društvenog života. Situacije koje proizvode takva čuvstva uključuju "životne krize" kao što su rođenje, pubertet, brak, smrt. Malinowski primjećuje da su u svim društvima te životne krize okružene religioznim ritualom. . ... Druga kategorija događaja, pothvati koje je nemoguće praktičnim sredstvima do kraja kontrolirati ili predvidjeti, također uzrokuju napetosti i tjeskobu (ribarenje, kao vrlo važna radnja za opstanak, u mirnim i opasnim vodama). ... Rituali smanjuju tjeskobu, nudeći pouzdanje i osjećaj kontrole.
Bitan doprinos Malinowskog sociologiji religije njegova je tvrdnja da religija promiče društvenu solidarnost hvatajući se ukoštac sa situacijama emocionalnog stresa koje ugrožavaju stabilnost društva.

Talcott Parsons
Talcott Parsons tvrdi da ljudsko djelovanje usmjeravaju i kontroliraju norme koje nameće društveni sistem. Kulturni sistem pruža općenitije smjernice za djelovanje, u obliku vjerovanja, vrijednosti i sustava značenja. Norme koje usmjeravaju djelovanje nisu tek izolirani standardi ponašanja, već ih vrijednosti i vjerovanja koje kulturni sistem nudi integriraju i oblikuju. ... I Parsons, poput Malinowskog, drži da je religija usmjerena na određene norme koji iskrsavaju u svim društvima. ... Kao dio kulturnog sistema, religiozna vjerovanja daju smisao životu, odgovaraju na "čovjekova pitanja o sebi samom i o svijetu u kojem živi".
Funkcionalističko stajalište ističe pozitivan doprinos religije društvu i sklono je zanemariti njezine disfunkcionalne aspekte. Svojom zaokupljenošću harmonijom, integracijom i solidarnošću, funkcionalizam zanemaruje brojne primjere u kojima se religija može shvatiti kao disruptivna sila koja dovodi do podjele.

Religija - marksističko gledište
Za Marxa, religija je iluzija koja olakšava patnje što ih uzrokuje izrabljivanje i tlačenje. Ona je niz mitova što opravdava i ozakonjuje podređenost podložne klase, i dominaciju i povlastice vladajuće klase. Ona je iskrivljene stvarnost, koje nudi mnoge obmane što tvore osnovicu ideologije vladajuće klase i lažne klasne svijesti.

"

Izvadak iz Uvod u Sociologiju, Michael Haralambos, Robin Heald, 1989.


(što sve izaziva PTSP?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP53 (pobrisano na forumu)

Tko nas ... I (ili kako smo na(e)stali)


"
Veličina srodničke grupe predstavlja jedan od osnovnih elemenata u historiji tipologije porodice. Kao dopunski elementi javljaju se: oblik braka, način računanja srodstva i mjesto stanovanja bračnih drugova.

1. Totemski klan
Prva etapa može se označiti kao period "totemskog klana". Ovo je u stvari, i najspornija etapa. Naime, iako je nesumljivo da je totemski klan postojao kod mnogih naroda, gotovo je sigurno da je on prethodio porodici. Riječ je o oblicima društvene organizacije koji su širi od porodice (grupni brak i grupno srodstvo u okviru totemske grupe). Ovaj oblik braka postojao je u periodu skupljačke, lovne i ribolovne privrede.


2. Diferencirani klan
Drugu etapu predstavlja diferencirani klan. Ovaj klan može se zaista smatrati kao ishodišna točka iz koje je nastala porodica. U njemu se postepeno razvija sistem klasifikatorskog srodstva, individualne oznake između pojedinih srodnika postaju češće, također postaje sve češća i filijacija po muškoj lozi, klanovi se počinju dijeliti na podklanove i podtoteme, egzogamija postaje sve češće pravilo. To je period nastanka prvih teritorijaliziranih društava (zemljoradničkih i stočarskih). Ovom tipu odgovaraju neka indijanska društva u Americi, neka afrička plemena i dr. U ovom klanu se porodica još nije razvila, ali se javljaju njeni prvi začeci.

3. Velika porodica (joint family)
Treću etapu predstavlja pojava "velike porodice" (joint family) ili "nedjeljive porodice". Ovaj tip porodice prvi je otkrio H. S. Maine u Irskoj i Indiji. Ova porodica ima obilježje koja su slična klanu i sastoji se u zajednici imena i ravnopravnoj zajednici svih članova koji pripadaju istoj generaciji u okviru porodice. U njoj postoji kult jednog pretka od kog svi potiču; svi su oni potomci određenog stupnja srodstva u odnosu na tog pretka. Ovaj tip se razlikuje od klana po značenju koji se pridaje pretku, koji je stvarno postojao i koga predstavlja patrijarh, dok je u klanu kult stvarnog pretkavrlo rijedak, jer njeg zamjenjuje obično mitski predak koji je predstavljen nekom životinjom, pricom ili biljkom. ... U okviru "velike poroidice" dolazi samo do obnavljanja generacija (iako ovaj proces ne može trajati beskonačno).. Obilježje ovog tipa je da cijela porodica stanuje u velikoj zgradi.
Velika porodica može biti matrilinearna, patrilinearna i bilateralna. Ona može biti zasnovana na poliginijskim, poliandrijskim i monogamijskim bračnim vezama
a) Matrilinearna velika nedjeljiva porodica karakteristična je po tom, što muževi, po pravilu ne žive u porodici žene, već u porodici svoje majke. (...) Na čelu porodice se ne nalazi žena, već njen brat ... I ova porodica može biti poliginijska, poliandrijska, ali i monogamijska.

b)Patrilinearna (agnatska) velika nedjeljiva porodica, u njoj se srodstvo računa isključivo po muškoj lozi. Srodnici po ženskoj lozi bez obzira da li su muškog ili ženskog spola ne pripadaju porodici ... Kroz ovu fazu prošli su svi indoeuropski, kao i mnogi afrički i američki narodi. Naša zadruga postala je slavna u cijelom naučnom svijetu kao najautentičniji spomenik vrlo daleke prošlosti sačuvane sve do današnjih dana. Napominjemo da su tragovi agnatske porodice ostali u našoj zemlji u građanskom, posebno u nasljednom pravu u nekim pravnim područjima ...

c) nedjeljiva porodica bilateralnog srodstva obuhvaća sve srodnike i po očevom i po majčinom stablu. Smatra se da je po ovom principu bila organizirana stara germanska porodica. Žena je mogla sticati pokretne i nepokretne stvari, pri raskidu braka imala je pravo trežiti povratak svoje imovine, bila je jedino ograničena u nsljeđivanju nepokretnosti. Srodstvo se računalo po objema linijama (značaj kognata - majčinih srodnika bio je ravan značaju agnata - očevih srodnika).


4. Proširena porodica (extended family)
Četvrtu etapu označava novi tip porodice poznat pod nazivom "Proširena (djeljiva) porodica". Neki smatraju da velika nedjeljiva porodica predstavlja samo jedan od oblika fenomenološkog tipa "proširene" porodice, što ne smatramao savim točnim. Kada su to društveni i ekonomski uvjeti omogućili, proces raspadanja velikih porodica išao je u pravcu povećavanja individualnosti, užih, prostih porodica u okviru proširene porodice. ... Jedno od obilježja ove porodice je i to da ona predstavlja rezultat unutarnjih proturiječnosti do kojih je došlo u okviru prvobitnog homogenog tipa velike porodice. ...
I ovaj tip može biti zasnovan na matrilinearnom, patrilinearnom i bilateralnom srodstvu. Može počivati na ostacima poliginije i poliandrije ali su za njega naročito karakteristični levirat i sororat. ... Ovaj tip porodice predstavlja posljednju etapu u razvitku porodice u prvobitnoj zajednici i uvod u civilizaciju. Stupanjem u brak svaki član zasniva svoje domaćinstvo, ali je i dalje vezan s proširenom porodicom, zajednicom imanja i interesa. ... Daljnji razvitak vodi ka stvaranju individualne svojine starješine ove uže porodice, ... ali i dalje može okupljati dvije, tri generacije potomaka.

5. Mala porodica (nuclear family)
Mala, patrijahalna porodica predstavlja posljednju netapu u evoluciji porodice u prvobitnoj zajednici, ali mnogo više prvu etapu porodice u civilizaciji, jer je njen nastanak vezan za pojavu privatne svojine, klase i države, tako da je mnogo više tipična za civilizaciju nego za prapovijest. Njeno obilježje je izrazita vlast starješine porodice - muškarca nad ženom i djecom(manus - muževljeva vlast i patria potestas - vlast nad djecom). Porodica je patrilinearna, agnatska i patrilokalna. Ona počiva na formalnoj, ekonomskoj monogamiji. Sama porodica je dio posjeda privatnog vlasnika - šefa porodice - pater familiasa, koji raspolaže sa ius vitae ac necis (pravo života i smrti) nad članovima porodice. Ova je porodica i danas veoma rasprostranjena u svijetu, naročito u nerazvijenim seoskim društvima, ali su se njeni tragovi sačuvali i u industrijskoj civilizaciji.
"

Izvadak iz Osnovi sociologije porodice, Dr Marko Mladenović, 1989.


levirat - dužnost muževa brata da se oženi njegovom udovicom
sororat -običaj da se udovac oženi sestrom svoje preminule žene



Tko je i kako udarao na porodicu (ili kako smo poraženi)(što sve izaziva PTSP?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP52 (pobrisano na forumu)

Lice s tjeralice


Hrvatska, svojim kašnjenjem stvaranja hrvatske nacije (uslijed uklopljenosti u AU monarhiju), raspadom AU carstva, ne dobiva priliku formirati samostalnu, nacionalnu (pa i nad nacionalnu državu)

Političke snage (koje uvijek moraju imati jak oslonac u narodu) nisu postojale - postojala je politika želja

Procesi, koje ne dovršite, okrenu se protiv vas

Umjesto Hrvata, hrvatske države i hrvatske vojno-ekonomsko-civilizacijske moći nastali su jugoslavenski nacionalisti, jugoslavenska vojna i ekonomska moć


Protiv vojne moći nisam nikad savijetovao, ali ekonomska moć nije i ne može biti faktor odnarođenja

Hrvatska boljka, (nasilno) odnarođenje (mada ako su sretni, ne zamjeram im) je uvijek bila prikrivena (uglavnom slabom) ekonomskom koristi

Hrvatska nema ekonomsku doktrinu, nema ekonomiju (uslijed tog ni vitalnu naciju)

Rastočeni, često poniženi do granica izdržljivosti (uglavnom zbog ekonomske slabosti)

Sklonost nagađanju i opetovanom nagađanju, nespremnost disciplini, raskorak izričaja i učinjenog, slaba pripremljenost na dugotrajniju žrtvu i neustrajnost u ciljevima


Traži se novi hrvatski politički lider (nesklon aferama, domoljub, vizionar s povjesnim naukom, ekonomist s pedagoško-sociološkom reputacijom, ljubitelj modernih tehnologija, starih narodnih običaja i umjetnosti)

Traži se na neodređeno (svrha: promjena političkih pogleda i životnih svjetonazora)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP51 (pobrisano na forumu)

Smijem li ... ?


pretpostaviti da je ekonomija globalna. U svijetu u kojem industrijalizacija (i općenito privreda) teži intenzivnom pristupu, uslijed tog je predmet ozbiljnih multidisciplinarnih znanstvenih proučavanja, stvari se ne događaju slučajno.

Kiša pada kad je potrebna...

Društvo, koje nije sposobno funkcionirati, već prolazi kroz krize, ili nikad nije imalo spoznaje potrebne za uspješnost ili provodi viši plan.

Kad se viši plan provodi nad društvom koje nema dovoljno spoznaje, postaje krajnje zapleteno.


Industrijska društva svoju stabilnost temelje na tehnološkoj inovativnosti (jer moraju izvoziti da bi zatvorili financijski krug: uvezli energente i sirovinu). Društva koja su se industrijski razvijala i prednjače u tehnološkoj inovativnosti stigli su do stadija automatizacije i robotizacije. Potreba za radnom snagom (u dosadašnjem poimanju) poprilično je smanjena. Ekonomska kriza, prouzročena bankarskim i burzovnim slomovima, zapravo je slom proizvodnje u kojoj je proizvođač dijelom potrošač te robe.

Proizvodnja bez prevelike radne snage traži promjenu ekonomsko-socioloških odnosa u društvu. I ukidanje mnogih tradicionalnih radnih mjesta. Isforsirana kriza potpomaže stvaranju preduvjeta za promjene. Stari profili radne snage nestaju, a novi će se tražiti.

U sklopu svjetskih procesa, Hrvatska je poprilično zaostala (i nesposobna uočiti globalne trendove). Povika na tkz privatizaciju je samoprokazivanje vlastite nesposobnosti, neinventivnosti i nesistematičnosti (čitaj: i i neobrazovanosti).

Urbano društvo (a Hrvati žele biti urbani), bez industrije i proizvodnje, bez globalne slike i preduvjeta tog društva, nije put građenja zdravog društva. Privatizacija je veliki promašaj jer:

nije iznjedrila (privredne) pokretačke snage sposobne uzdignuti društvo na razinu organiziranosti i discipliniranosti, tehnološki konkurentne, tržišno otporne privrede

Nisam prvi koji kritizira Hrvatsko društvo (kritike hrvatskog društva u umjetnosti, sportu, politici ili ekonomiji kroz vremena imaju istu primjedbu: nesposobnost i statičnost)


Smijem li ... tražiti samokritiku? Uprijeti prstom u vašu (i vlastitu) nesposobnost koju kolektivno pripisujemo nekom drugom.

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP50 (pobrisano na forumu)

PTSP (ili sociologija)


"Čikaška sociologija grada: ekološki pristup gradskom životu

Čikaška škola, usredotočena na empirijska istraživanja uz primjenu specifične (kvalitativne) metodologije, znatno je utjecala na razvoj brojnih socioloških disciplina, naročito na razvoj sociologije grada.
(Po Emil Durkheim-u sociologija je sistem slijedećih disciplina: 1) opća sociologija; 2) sociologija religije; 3) sociologija morala i prava; 4) sociologija kriminala; 5) sociologija ekonomije; i 6) društvena morfologija)

1. Teorijski utjecaj na Čikašku školu
Park, Burgess i McKanzi su svoja gledišta oblikovali pod dvojakim utjecajem: teorijsko-metodološkim i praktičnim.
Među teorijsko-metodološkim utjecajima na čikašku školu socoiologije grada ili gradske ekologije prevladavaju darvinizam i Spencerov organicizam., njemačka sociološka misao (Simmel, O. Špengler i F. Tenies), američko sociološko nasljeđe: shvaćanje o osobnoj i društvenoj dezorganizaciji V. J. Tomasa i F. Znanieckog, interakcionistička socijalna psihologija H. Mida i pragmatizam J. Duija.
Park i Burgess su svoju početnu viziju društva iznijeli u njihovom obimnom zajedničkom djelu Uvod u sociološku nauku (1921) popularnom udžbeniku, nazvanom zbog boje korica i sadržaja "zelenom biblijom".Park razlikuje društvo i zajednicu.
"Društvo je, piše Park, apstraktniji uopćeniji pojam, i sačinjavaju ga društvene grupe od kojih svaka ima svoj vlastiti specifični tip organizacije, ali istovremeno ima i sve opće osobine društva uopće. Zajednica je pojam koji se koristi za društva i društvene grupe kada se posmatraju s sa stanovništva geografske distribucije pojedinaca i institucija koje ih sačinjavaju. Otud prema Parku, svaka zajednica jest društvo , ali ne mora važiti vice versa."


a) Utjecaj darwin-izma
Zasnivanje ljudske ekologije (Chicago-ška sociologija grada) je u vezi s razlikovanjem društva i zajednice, odnosno simbioze i konsenzusa.Park se eksplicitno poziva na radove prirodnjaka: "Aktivni princip uređenja i reguliranja života u području žive prirode je, kako ga je opisa Darwin, borba za život. Na taj način, broj živih organizama je reguliran, njihova distribucija kontrolirana i ravnoteža prirode održana. ..."
Suočen s naglim populacijskim rastom Chicago-a, Park Park objašnjava da "priorodna područja" rizikiraju da budu poremećena zbog povećanog broja jedinki . Zato u mjeri u kojoj su ljudi slično biljkama i životinjama, , organiziraju u prostorno organizirane "vrste" može doći do poremećaja poretka u gradu izloženom masovnoj imigraciji. Ali, tu dezorganizaciju obično zamjenjuje nova organizacija jer je "svaka kriza koja stvara period brze promjene, tokom koje je kompeticija pojačana, preobražava se u period više ili manje stabilne ravnoteže i nove podjele rada."
Polazeći od darwin-ističkog principa kompeticije, Parko formulira zakone dominacije i sukcesije koji se odnose na ljudske grupe. Park smatra da "u svakoj živoj zajednici ... uvijek ima jedna ili više dominantnih vrsta . (...) Borba industrije i trgovine da zauzme stratešku lokaciju određuje, na duži rok, glavne crte ljudske zajednice. Područje dominacije u svakoj ljudskoj zajednici su obično zone visoke zemljišne vrijednosti koje su, u svakom velikom gradu, obično svedene na dvije: centralna trgovačka zona i centralna bankarska zona. Polazeći od tih točaka , zemljišne vrijednosti opadaju, najprije naglo, zatim postepeno ...
Park uviđa da pojava dominacije nije stalna i da se mora dopuniti proučavanjem pojave sukcesije koja je često "rezultat progresivne promjene u uvjetima života".Primjerice, u procesu sukcesije najniže grupe, u društvenoj hijerarhiji potiskuju grupe s višim društvenim statusom, koje iz razloga prestiža odlaze u otmjenije dijelove grada.. Tako se analogijom s biljnim i životinjskim svijetom izdvajaju tri ključna procesa koji obilježavaju istraživanja Chicago-ških sociologa: kompeticija, dominacija i sukcesija.

b) Utjecaj G. Simmela
U simmelovom djelu je privlačan njegov sociološki formalizam. što se kod Parka očituje u djelu Uvodu u sociološku nauku gdje ruštvena interakcija figurira kao temeljna sociološka kategorija koja ima četiri osnovna vida: takmičenje, sukob, prilagođavanje i asimilaciju.
Velik utjecaj izvšio je Simmel svojim gledištima o otuđenju iz radova o tajni i o strancu.
Po simmelu, psihološki tip velegrađanina se oblikuje iz velike učestalosti i različitosti susreta, doživljaja i utisaka u velegradu koji dovode do "inteziviranja nervnog života". Intelektualizam nauštrb emocija "sofistikacija" psihizma velegrađanina jesu obrambeni mehanizam protiv gubljenja vlastitog korijena i samorazaranja. Taj proces intelektualizacije subjektivnog života je tijesno povezan s novčanom ekonomikom koja je najviše doprinijela stvaranju "tog prozaičnog načina postupanja s ljudima i stvarima". Pored novca, sve razvijenija društvena i tehnička podjela rada, tržište, burza i sat su također obilježja velegradskog života koji nagoni čovjeka da reagira apstrahiranjem i i doprinosi formiranju blazirane ličnosti. Bitna osobina odnosa velegrađanina prema sebi sličnim jest suzdržanost. Površnost odnosa je izraz subjektivne mentalne ekonomije.. Uz segmentarne međuindividualne odnose, na djelu su i latentna i manifestna antipatija. Suszdržanost i antipatija su povezane činjenicom, da veliki gradovi osiguravaju pojedincu najveći stupanj slobode3. Nasuprot tom, mali gradovi ga izlažu prinudama svake vrste, nivelira, guše "malograđanskim duhom".
Pod Simmelovim utjecajem, Park je razvio shvaćanje o o socijalnoj distanci. ...

c) Utjecaj William I. Tomas-a

Znamenito djelo Tomas-a i Znanieckog Poljski seljak u Europi i Americi je teorijski i metodološki utjecalo na Parka i učenike. Park je djelo svrstao u socijalnu psihologiju i njime obogatio svoj pojmovni aparat pojmova kao što su: temperament, karakter, životna organizacija, definiranje situacije, osobna i društvena dezorganizacija, tipovi ličnosti, četiri želje (želja za novim iskustvom, za sigurnošću, za suosijećajem i za priznanjem) itd.
Najvažnije je, međutim, što je ekološka teorija prihvatila shvaćanje o osobnoj i društvenoj dezorganizaciji Tomasa i Znanieckog. Pod društvenom dezorganizacijom oni podrazumijevaju slabljenje utjecaja postojećih društvenih pravila na ponašanje pojedinih članova grupe. Kada promjenjeni individualni stavovi dođu u suprotnost s društvenim vrijednostima na kojim počivaju društvena pravila, nastaje proces društvene dezorganizacije ili nešto poput anomalije. U društvu se obično uspostavlja dinamička ravnoteža dvaju procesa: dezorganizacije i reorganizacije. Proces reorganizacije ili rekonstrukcije, u toku kojeg se mijenjaju društvene vrijednosti ponovno usklađuje vrijednosti, društvena pravila i stavove. Društvena dezorganizacija, po Tomas-u, može biti rezultat krajnje brze promjene kao što je nagli porast obima i gustine stanovništva, ili pak,njihovog opadanja, zatim brzih promjena u tehnologiji i materijalnoj kulturi, društveno-ekonomskih kriza i prirodnih katastrofa.
Osobna dezorganizacija se odnosi na pojedinca koji ne uspijeva da svoj osobni život organizira tako da efikasno ostvaruje svoje glavne interese. Pore tog, u Poljskom seljaku se proučavaju još dvije kategorije dezorganizacije: porodična dezorganizacija i dezorganizacija lokalne zajednice.
Ali presudan utjecaj Poljskog seljaka bio je metodološke naravi. Način istraživanja, rađen na temelju opsežne dokumentacije bio je putokaz za mnoge monografije o sociologiji grada i sociologiji društvene devijacije. ... "

(...)

Iz Sociologija grada, koju je priredio Sreten Vujović

PTSP (ili sociologija grada)(ptsp onog što nas okružuje)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP49 (pobrisano na forumu)

Sukob Ustaša i partizana (ili tko laže)


na razmeđi vremena , kada su se gasila carstva (AU monarhija i tursko carstvo, kao i Sveto rimsko carstvo), sukob je podstaknut na osnovi feudalnih odnosa

feudalizam u hrvatskoj, poveljom o ukidanju kmetstva bana Jelačića, nije isčezao

ubojstvom radića u beogradskoj skupštini, kao i atentatom na kralja aleksandra uklonjene su prepreke za unutarnji obračun, s razarajućim posljedicama

svrha tog sukoba je sprječavanje restitucije (carstva)


sukobljene strane su se suprotivile u feudalnim okvirima

niti je pavelić fašistički diktator, niti je tito komunistički diktator; oni su slijed nedostajale feudalne vlasti - imaju malen broj vjernih pristaša (vitezova, drugova i narodnih heroja)

vlast osvajaju karizmatskim načinom, narod bez političke moći nespreman za suprostavljanje, priklanja se po odabiru (bliži je bio pavelić od tita)

titova demagogija, i militantno jugoslavenstvo, definitivno je nanijelo više štete od fašističke okupacije

Hrvatska je proživjela dva (tri) totalitarna sistema, u oba (sva tri) slučaja sudjelujući borbom u ostvarenju tog sistema - žalosno

titov (partizanski, komunistički, jugoslavenski) sistem je otvoreno i dugotrajno razgrađivao Hrvatsku i hrvatstvo (to je bila svrha sukoba)

sukob ustaša i partizana je određen prije početka, gubitnici su svi (ustaše jer nisu izgubili, partizani jer nisu pobijedili)

paradoks je destruktivan, samodestrukcija paradoksalna


ustaše i partizani (ili kako nitko nije pobijedio)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP48 (pobrisano na forumu)

PTSP ( PTSP ?)


"Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP (često se krivo izgovara pi-ti-es-pi jer se misli da je to engleska kratica; engleski je Post-traumatic stress disorder i engleska kratica PTSD izgovara se pi-ti-es-di; pravi hrvatski izgovor je pe-te-es-pe) oblik je psiholoških posljedica izlaganja stresnim doživljajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju fizičkom integritetu osobe te koja ta osoba doživljava krajnje traumatično."


Ali, ...
U hipotalamusu, postoji jezgra, koja kontrolira strahove.
Stimuluiranjem te jezgre, eksperimentalno su postignuti dijametralni rezultati (potpuno ukidanje straha, kao i izrazito poremećena stanja pretjeranih reakcija uslijed straha).

U Prvom svjetskom ratu, zbog pretežno rovovske borbe, suprostavljene strane su bile stalno u neposrednoj blizini (200 -500 m). Vojni zapovjednici su ustanovili da učestalo imaju noćne gubitke većih razmjera (po stotinjak vojnika) koji su zaklani, iako su bili budni i s oružjem u rukama. Netko je jednog po jednog nožem likvidirao. Svi su bili ukočeni (prije klanja).
To je bio signal za naučna istraživanja (fiziologija, anatomija, psihologija, ...) i ustanovili su da je razlog strah koji bi ukočio nesretnike, te nisu bili sposobni reagirati. Razvijena su (i razvijana) sredstva koja uklanjaju pojavu straha.
Eksperimenti na majmunima, koji se boje zmija, pokazali su da nakon tog majmuni love zmije i jedu ih.

Istraživanja na ljudima pokazala su da čovjek mijenja naučene obrasce (straha). Katolici su skloniji samoubojstvima (iako im vjera to brani), dok protestanti imaju veću sklonost oduzimanja života drugim, iako u kulturološkom smislu pri normalnim okolnostima rade obrnuto.
Upotreba "vojnih" droga, sredstava koja utječu na rad jezgre (u kojoj se nalazi centar straha) ima za posljedicu neustrašivost i neodmjerenost postupaka, ali neko vrijeme nakon prestanka stimuliranja nastupa obrat (znatan gubitak navedenih osobina) koji izaziva tešku tjeskobu.
Još smo jednom pobijedili prirodu, ali ne i sebe.



PTSP (s mog gledišta)(ili od kad Hrvati pate od PTSP-a?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP47 (pobrisano na forumu)

O Austro Ugarskoj monarhiji (ili zašto tito)


U svijetu u kojem je klasičnom industrijskom revolucijom započela demografska revolucija, tehnološkim napretkom otvarane su mogućnosti novopridošlom stanovništvu u pogledu rasta životnog standarda, poslovnih mogućnosti i u ostvarivanju životnih stremljenja.

Nositelji tehnološkog napretka su redovno ostvarivali značajne materijalne probitke (izuzev iznimaka kao što je Tesla). Industrijske zemlje su zakonskom regulativom pratile industrijski i demografski razvitak sukladno marx-ovom zapažanju da sredstva proizvodnje određuju proizvodne odnose.


Zemlje koje nisu imale kreativne snage, ili su zastale u vremenu (zbog zakašnjelih feudalnih procesa), nositeljice su marx-ova drugog naputka da revolucijom treba provesti unapređenje društva, ostvariti proizvodne odnose nasilnim putem.

Paradoks je marx-ovo učenje da će Amerika i Engleska biti zemlja proleterska, ostvareno u zemljama koje nisu niti blizu industrijskog razvitka koji bi klasnu borbu proletarijata i kapitalista pretočio u revolucionarni pomak društva prema idealnom.

No, klasna borba, većeg inteziteta je postojala upravo u zemljama u kojima je provedena marksistička revolucija.

To su zemlje u kojima je feudalizam još uvijek bio vitalan, ali su nagovještaji industrijskog društva bili prijetnja za ostatke feudalne vlast (vlastelu) i potlačene (poluslobodne seljake, kmetove).

Iz vjekovnog nepravednog i teškog života, u zemljama u kojim nije bilo kreativne snage za industrijsku revoluciju, rodila se krvava oktobarska (marksistička) revolucija.

Još jednom je pobjedio oportunizam. Slabi su stali na stranu revolucije, jer se nisu vidjeli u novonastalim promjenama i svijetu koji dolazi. Nisu imali znanja, sposobnosti ni vjere u razvitak. Nisu bili voljni čekati ishod onog u čemu nisu (dobrovoljno) sudjelovali. Pribrojimo li ekonomske teorije (npr. merkantilizam) koje su predviđale povećanu proizvodnju i viškove, nije teško pretpostaviti da su marksistički revolucionari i društva koja su proveli marksističku revoluciju pod presingom dobrovoljno zakoračile u krvavu dramu, koja je odnijela preko stotinu milijuna ljudskih života (i popriličnu patnju onih koji su preživjeli).


Zašto tito? (jer nismo imali snage sudjelovati u globalnim kretanjima)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP46 (pobrisano na forumu)

Ideje (koje su se pomagale demografski uspon čovječanstva)


"Iz porodice primata razvio se ljudski rod, razdvajao se na manje cjeline i opet okupljao.
Ljudski rod je jedan, jedno je čovječanstvo.
Naseljenost ovisi o stanovništvu.
Stanovništvo je skup ljudi koji su svojim životom i radom vezani za neki prostor.

Kretanje stanovništva u povijesti nije podrobnije poznato. Najpoznatije je u novije doba.

Demografska revolucija što se događa od početka 19. st. preobrazuje prethodne biološke procese demografskog razvitka u procese koji su znatnim dijelom determinirani socijalno-ekonomski."Čovječanstvo je na prijelazu iz 18. u 19. st. imalo oko 900 milijuna članova.
Povijesno značenje klasične industrijske revolucije i tehnoloških revolucija što su slijedile očituje se u činjenici da je od 1800. do 1975. stanovništvo svijeta poraslo za 3 milijarde i 100 milijuna ili 337%.
Govoreći o zakonima razvitka stanovništva svijeta, treba naglasiti da oni nisu stalni, nego ovise o promjenjivosti društvenih uvjeta u vremenu i prostoru.
kretanje stanovništva svijeta od početka 19. st. rezultat je, dakle, izmjenjenih društveno-proizvodnih odnosa, načina i obuhvata razmjene dobara, široke upotrebe novijih zdravstvenih sredstava u borbi protiv vjekovnih neprijatelja ljudskog zdravlja i života.

Najveći indeks porasta stanovništva imaju Latinska Amerika, Afrika, Azija a najmanji Europa

Industrijska revolucija na osnovi pronalaska i upotrebe parnog stroja, zatim tehnološke revolucije što su slijedile na osnovi pronalaska i upotrebe eksplozivnih strojeva, elektromotora i, na kraju, elektronike, bila je svojom kakvoćom i proizvodnom snagom temelj demografskoj revoluciji zamalja u kojima su se odvijali ti procesi. Na inovacije u proizvodnji, kao posljedicu tehničkog napretka, najprije je reagiralo stanovništvo zapadnoeuropskih zemalja. Odatle se proširilo na srednju Europu, zatim na Angloameriku (njezina je populacija mnogo ovisila o europskom iseljavanju), a od početka 20. st. u Japan, Australiju i neke dijelove Južne Amerike. To je bilo razdoblje demografske tranzicije, demografskog prijelaza koji je do danas sukcesivno zahvatio sve zemlje svijeta.
Taj je, dakle, proces u tijesnoj zavisnosti s industrijalizacijom, koja je nosilac veće proizvodnosti rada ne samo u industriji i rudarstvu, nego i u svekolikoj sferi ljudske proizvodnje. Industrijsko doba je prijelazno razdoblje iz dugotrajne tisućljetne ratarsko-stočarske civilizacije, osnovane na ekstenzivnom načinu iskorištavanja prirodnih dobara, a vjerojatno isto tako dugotrajnog tisućljetnog razdoblja postindustrijske (tercijarne) civilizacije osnovane na veoma intezivnoj proizvodnji dobara s vrlo složenom podjelom rada i razvijenom društvenom nadogradnjom. Primarnu (agrarnu) civilizaciju slijedi sekundarna (industrijska), a nju nadomješta tercijarna (servisna) civilizacija.
Demografski razvitak Velike Britanije, Njemačke i Francuske imaju sličan demografski razvitak potaknut industrijskim revolucijama i tehnološkim razvitkom, USA zbog velikog priliva nešto drukčiji. Zbog demografske ekspanzije u tim zemljama, pojavio se Malthus sa svojom teorijom o stanovništvu, dokazujući da se stanovništvo množi brže od proizvodnje životnih dobara. Daljnji razvoj društva opovrgao je tu teoriju.

Prva zemlja koja je započela industrijalizaciju bila je Engleska. Simultani proces (industrijalizacija, urbanizacija i rast stanovništva) odvijao se u Engleskoj, harmoničnije nego igdje drugdje. I to je engleski tip demografske revolucije. Karakteristika engleskog tipa demografskog prijelaza (revolucije) jest u tome što se najprije smanjila stopa umiranja, dok je stopa rađanja ostala stanovito vrijeme visoka i počela se smanjivati mnogo kasnije. Rezultat je bio demografski "boom".

Francuska znatno odstupa od kretanja stanovništva Velike Britanije i Njemačke. Često se pisalo o francuskoj anomaliji. Objašnjenje te anomalije je prilično složeno jer su djelovali mnogi faktori. Općenito bi se moglo reći da je Francuska kao izrazito poljoprivredna zemlja 18. st. već tada dosegla razmjerno visok stupanj naseljenosti. Zato je u razdoblju industrijske revolucije i industrijalizacije postojao potreban višak radne snage na selu odakle se prema potrebi slijevao u rudarske i industrijske centre. Proces se odvijao bez većih socijalno-demografskih potresa. Francuska je tada bila najgušće naseljena europska zemlja, imala je viškove latentne radne snage koji su se prelijevali u gradski i rudarsko-industrijski prostor.

Njemačaka i italija zbog kašnjenja industrijske revolucije, i velikog iseljavanja u USA, imaju svoje specifičnosti.
USA zbog velikog useljavanja specifična je u odnosu na nabrojane zemlja.
Populacijska revolucija ne može se pravilno razumjeti bez industrijske revolucije, koja je osnova suvremenog tumačenja demografskih procesa i razlika u svijetu, na pojedinom kontinentu i pojedinim zemljama. Industrijalizacija je donijela goleme koristi i poticaj poljoprivredi, smanjila potrebnu radnu snagu, a povećala proizvodnost ratarstva i stočarstva. Industrijalizacija je uzrokovala i socijalnu diferenciranost stanovništva te stvorila teškoće koje prije nisu bile poznate. Što je proizvodnja društva razvijenija, veća je i društvena podjela rada. To se umnogome odrazuje na kretanje, sastav i razmještaj stanovništva.


U zemljama u razvoju demografska je revolucija nastupila mnogo kasnije, početkom 20. st.
Razlikujemo neke tipove: meksički tip. kina, indija,afričke zemlje, latinoameričke zemlje, azijske zemlje, ostale zemlje.

Osobine zemalja u razvoju su problemi koji proističu iz demografskog porasta na osnovi napretka medicine, ali i nedostatku industrije za proizvodnju dostatnih životnih dobara."


Mladen Friganović: Demografija, Stanovništvo svijeta


Što je uzrok nezadovoljstva (ili kako smo zaostali)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP45 (pobrisano na forumu)

Ustaše i partizani


Ustaše su nastale kao revolucionarni (u smislu nasilnog rušenja jugoslavije) pokret (negdje oko 1932.).
Prije je iskušana politička borba kroz legalnu stranačku aktivnost i parlamentarnu aktivnost. Nemogućnost postizanja napretka po hrvatskom pitanju unutar kraljevine, u koju su hrvati ugurani nelegalnim političkim manevrom nekolicine (očigledno) potplaćenih političara.
Prije nastanka UHRO (Ustaške hrvatske revolucionarne organizacije), Pavelić i Perčec su osuđeni na smrt od Jugoslavenskog prijekog suda zbog potpisivanja sporazuma s Makedonskim nacionalnim komitetom o zajedničkoj borbi za oslobađanje tih dvaju naroda iz tadašnje kraljevine.
Ustaški pokret je ultranacionalistički pokret, zasnovan na ideji hrvatske nacije i hrvatske države.


Komunistička organizacija koja je djelovala u hrvatskoj (KPH), bila je sastavni dio KPJ, djelovala je u ilegali nakon pobjede radikala (koji su se oslanjali na boljševike sssr-a i marxovu praksu provođenja revolucije), te uslijed tog Obznane kojom je zabranjen rad KPJ.
Komunisti su (termin se ubuduće odnosi na radikale, boljševike marksističkih svjetonazora i pogleda na revoluciju) propagirali od samih početaka (razlaza u sklopu KPJ koja je legalno djelovala u kraljevini SHS do Obznane) nasilnu promjenu državnog uređenja, podupirali jugoslavensku ideju.
Zašto su komunisti podupirali jugoslavensku ideju? Ideja marksističkog komunizma zasniva se na ujedinjenju proletarijata, dakle na internacionalizmu (te im jugoslavenska ideja nije smetnja). Ali osim internacionalizma (poslije pobjede Crvene Armije u 2ww i oslobađanja beograda od iste, te ustoličenja nove države ne ujedinjuju se s bugarima tek lako).

Jugoslavenska ideja je bila poprilično nerazrađena i s mnogim manjkavostima, ali je komunistima inzistiranje na jugoslavenskoj ideji omogućavalo vršiti destabilizaciju države koja je neophodna za izvođenje revolucije. Jugoslavenstvo kod komunista je dvojako (poslije poprima i treći značaj: jugoslaveni su čuvari revolucije).


Ustaški pokret iznikao u političkoj nemogućnosti djelovanja, okrenut hrvatskoj ideji, odabrao je uski krug članova (onako kako djeluju zavjereničke organizacije).
Komunistički pokret je inzistirao na stvaranju šire baze (misli se na predratno vrijeme).
Proizlazi da su komunisti usmjerili organizaciju na širenju komunističke ideje (jer su bili malobrojni i po ideji neprihvatljivi).To su kasnije hrvatima stalno spočitavali prizemnim etiketiranjem.

Komunistički obračun u poratnim danima s ustaškim pokretom nije povijesno istražen i objašnjen, dosadašnja tumačenja se zasnivaju na neprihvaćenim suvislim teorijama i politiziranim službenim tumačenjima.
Sukob se nije zbio zbog jugoslavenske ideje (u kojoj su bili na suprotnim stranama, ali nije uzrok), već zbog marksističke ideje oružane revolucije za uspostavu diktature proletarijata (koju su komunisti provodili) i zbog svjetskog obračuna s papinskom državom (koji je bio i jednim i drugim nepoznat unatoč aktivnom učešću naročito komunista u konačnom udaru).


Povijest se našalila s pobjednicima, jer svoje zločine nisu uspjeli sakriti (čitaj: ideja im nije potrajala da zločini budu marginizirani), ni opravdati (namećući tuđu krivicu).


Ideje (koje su se dorađivale jer su odnijele mnogo života)(pa i podjela koja se zbila ipak nešto poslije 41.(45.))

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP44 (pobrisano na forumu)

četrdeset prva prije 41. (ili kako smo se podijelili?)


hrvatski komunisti su sudjelovali u osnivanju Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) u kraljevini jugoslaviji (grad beograd travanj 1919.)
"Kongres ujedinjenja proklamirao je opredjeljenje »za nepomirljivu klasnu borbu proletarijata, s krajnjim ciljem da se uništi kapitalizam i ostvari komunističko društvo« (Petranović, str. 105). Nije međutim bilo jasnog plana za neposredno djelovanje u konkretnoj situaciji. Zapostavljeno je nacionalno i seljačko pitanje."

Partija je pristupila Trećoj internacionali (osnovanoj u ožujku 1919. u Moskvi, Komunistička internacionala, Kominterna).
"Kominterna je sebe smatrala svjetskim štabom komunističke revolucije. Kominterna je imala ovlaštenja određivati strategiju i taktiku djelovanja, izdaje smjernice i direktive, postavlja rukovodstva, potvrđuje mandate, raspušta pojedine organizacije. U prvim godinama djelovanja ta ovlaštenja nisu dolazila do izražaja toliko snažno do izražaja kao kasnije, kada Moskva ostvaruje potpunu kontrolu."

Već te 1919. novoosnovana partija organizira uspješan otpor sudjelovanje vojske protiv revolucije u mađarskoj i rusiji (20-21. srpnja 1919.)
1919. se osniva SKOJ (savez komunističke omladine jugoslavije) i održan je Kongres ujedinjenja sindikata

Nakon izbornih uspjeha na lokalnim i državnim izborima 1920., omasovljenjem dolazi do raskola.
"Centrumaši su tumačili da boljševizam nije u skladu sa istinskim marksizmom: sudbina svjetske socijalističke revolucije ne zavisi od pobjede socijalizma u zaostaloj Rusiji, nego od razvijenih društava zapadne Europe, prvenstveno Velike Britanije. Boljševistička revolucija vodi samo do despotskog, diktatorskog, antidemokratskog režima, koji radnicima ne može donijeti nikakvo dobro."

"Na Drugom kongresu SRPJ(k) u Vukovaru, 20-25. juna 1920, pobjedila je radikalna struja. Usvojen je Program, koji odlučno proklmira revolucionarnu orijentaciju za rušenje kapitalizma, diktaturu proletarijata i sovjetsku republiku. Partija mijenja ime u Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Partija je strogo centralizirana ukidanjem dotadašnjih pokrajinskih vijeća. "

Centrumaši su isključeni iz partije.

U studenom 1920., Obznanom je zabranjen rad KPJ, jedan dio članova nastavit će rad u ilegali.



Nakon atentata na Radića u beogradskoj skupštini, u Zagrebu je održana skupština Ujedinjene hrvatske omladine koja u rezoluciji iznosi da "neustrašivo stoji na braniku samostalne hrvatske države"

U listopadu 1928. je stvorena organizacija Hrvatski domobran, koja izdaje istoimeni list u kom pišu vodeće političke ličnost (Od mačeka do Pavelića).
Nakon zabrane lista (pred Božić 1928. i objave Šestojanuarske diktature 1929. dio političara s Pavelićem emigrira. Perčec i Pavelić nakon Sofijske deklaracije (20. travnja 1929., potpisane s Makedonskim nacionalnim komitetom) u kojoj se naglašava da će koordinirati "svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije", biva osuđen na smrt od jugoslavenskog suda.
"Ustaša, hrvatska revolucionarna organizacija, počinje u siječnju 1932. izdavati prvi broj mjesečnika "Ustaša". Sredinom 1932. objavljen je ustav Ustaše hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO) i razni propisi u vezi s organiziranjem."

Sam pokret je inače malobrojan - do početka 2. svjetskog rata nije brojao više od nekoliko stotina ljudi.
"Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija - nešto poput hrvatske IRA-e ili PLO-a onoga doba. Pridjevak revolucionarna se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije. Prije slizavanja s fašističkim i nacističkim režimima nije postojala nikakva ustaška ideologija - a može se reći ni poslije, jer je ustaško vodstvo samo kopiralo talijanske i njemačke uzore. Taj se pokret često proglašava fašističkim, za što nema potkrjepe u stvarnosti, jer su socijalna dinamika koja je hranila razvijenu ideologiju desne revolucije i antikomunistički radikalizam bili nazočni u ustaškom pokretu koji je po svom habitusu pripadao nacionalno-revolucionarnim organizacijama 19. stoljeća."


Treća je politička opcija HPSS
"Hrvatska pučka seljačka stranka, isto tako poznata i kao Hrvatska republikanska seljačka stranka, odnosno Hrvatska seljačka stranka je politička stranka koja je djelovala na području Hrvatske, odnosno Jugoslavije od 1904. do 1941. godine.

Stranku su osnovali braća Stjepan i Pavle Radić 22.12. 1904. Za razliku od većine tadašnjih stranaka koje su se skoro isključivo bavile ustavnim pitanjima i položajem Hrvatske u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, HPSS je naglasak stavljala i na socijalna pitanja, prvenstveno položaj seljaka koji će joj s vremenom postati glavna izborna baza. Dok na prvim izborima 1906. nije uspjela ući u Sabor, godine 1908. je osvojila dva, a 1911. godine 9 zastupničkih mandata."

Snaga stranke je rasla (utemeljenoj na seljacima kao izbornoj bazi).



Stvaranje političkih centara moći, politici protektorata koja je u kraljevini SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija), bila izrazito vidljiva, bazirala se na vanjskoj vojno-političko-novčanoj pomoći.
Kraljevina SHS ( s Karađorđevićima) moć je temeljila na odnosima s Britanijom i Francuskom, komunisti (malobrojni i u ilegali na odnosima s moskvom), ustaše hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija (malobrojni i u ilegali nakon atentata na kralja Aleksandra, zatočeni u Italiji, tek početkom rata 1941. imaju potporu njemačke i italije)
Radić (Stjepan), lutajući u potrazi za podrškom od 1918. o 1928. (kad umire od posljedica atentata) obilazi europske prestolnice (uključujući crvenu moskvu), ali ne nalazi uporište.


Radićev krimen je republikanstvo, pravičnost i čovječnost; samostalna hrvatska na političkom rješenju. Tražiti vojno-političku moć s tim postavkama je nezamislivo. U naziranju novog svjetskog rat i politike prodaje moći (nazirući građanski rat) Radić politički zagovara slogu hrvata (što je zapravo razlog njegove smrti). Posjedovao je mnogo (neformalne) moći da ometa velike planove, ali malo da sam postane planer.


Svedemo li 41. na malenu grupu ustaša i malenu grupu komunista, i jedni i drugi imaju uporišta van države, raskol je bio očit (ali minoran).

Kritika upućena komunistima je oštrija, jer u seljačkoj, religioznoj državi, osim želje za vlašću, nisu imali nikakvih stvarnih osnova, te je njihova borba za vlast morala biti krvava. Proklamirali su se kao vanjski agenti, proklamirali su se kao rušitelji postojećeg stanja (koje s obzirom na malobrojnost radništva nije nalazilo opravdanje u rušenju nepostojećeg "kapitalizma"). Komunistička revolucija u ratu, građanski rat koji su izazvali i produžili rat nakon kapitulacije (podizanjem ustanka u najnepovoljnijem trenutku je protivno ženevskim konvencijama ratovanja i prouzročilo dodatno stradanje stanovništva i razaranje. Poratni genocid i tortura do raspada njihove vlasti, pogotovo.
Teza o podijeli 41. je teza izjednačavanju i relativiziranju stvarnih uloga i učinaka pojedinih sudionika povijesnih zbivanja.
Pogotovo upada u oči opredijeljenost za savezništo dalekog i (zbog oktobarske revolucije) embargom izoliranog SSSR-a. (Tko je mogao pretpostaviti da će Crvena Armija ušetati u Beograd, ili ako je mogao pretpostaviti što mu je bilo činiti.)

Represija i nečovječnost Kraljevine SHS (Jugoslavije) davala je političkim protivnicima za pravo sva savezništva.
Stoga ne osuđujem ni ustaško kolaboriranje s fašistima, ni komunističku kolaboraciju sa sovjetima.
Osuđujem zlo i zlo kao izvor novog zla. Ujedno podržavam sustavno, objektivno i nepristrano istraživanje uzroka i posljedica (zla).


41. (ili kao znamo da nije bilo podijele)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP43 (pobrisano na forumu)

Strategija povlaštene sirotinje (ili kako smo republika)


Strategija stvaranja povlaštene sirotinje je državni mehanizam upravljanja uz suglasnost izbornog tijela, a protivno stvarnim interesima naroda
to objašnjava zašto od radića do zadnjih predsjedničkih izbora republikanska ideja na ovim prostorima nije zaživjela nego je samo san

u društvima koja vlast biraju na izborima, provođenje nenarodne volje se ostvaruje uz izbornu podršku tog naroda
to ujedno znači da taj narod ne posjeduje političku moć

sociologija siromaštva istražuje korijene i društvene posljedice siromaštva
stvaranje povlaštene sirotinje (u političke svrhe) uvjetuje nekonkurentnu privredu (ma kojeg oblika), dovodi do pomicanja radno sposobnog stanovništva prema zemljama koje u većoj mjeri dozvoljavaju radni napredak
izaziva valove (e)migracije radno sposobnog stanovništva, koji nisu u mogućnosti ostvariti svoj radni potencijal


ujedno dovodi do demografskog slabljenja nacije



predočavanje hrvatskih problema kroz PTSP, a ne uočiti demografsko slabljenje, uslijed tog slabljenja nemogućnost rješavanja pojedinih problema koji povratnom vezom slabe društvo i stvaraju nove probleme, je neproduktivno



Radićeva nesposobnost uočavanja bitnih odrednica onovremenske politike (raspad centara moći: AU monarhije, turskog carstva i udar na političku moć papinske države) uvjetovala je političke rošade ka ostvarenju političke stvarnosti u kojoj se hrvati (zbog nepostojanja izvorne političke ideje i političke snage) nisu snalazili
Hrvatska naiva, koja je koštala preskupo
Stepeničasto je išla silazna putanja


Uvjetovanost društva složenim utjecajima traži sposobnost uočavanja i prilagođavanja (traži sposobne)
Ustrajavanje na zastrašivanju političkim ubojstvima u kraljevini jugoslaviji, titovim masovnim ubojstvima i strategiji povlaštene sirotinje koja se provukla do današnjih dana stvorilo je mediokritetsko, nesposobno i autodestruktivno društvo
postali smo sami sebi najveći neprijatelji (sami mijenjamo društvo protivno svojim namjerama)


Republika (ili vlast naroda)(treba li nam dvojba)(ili kakva smo republika)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP42 (pobrisano na forumu)

O Titovom nacionalizmu III (ili zašto je tito ugušio hrvatsko proljeće)


tito je bio plaćenik, postavka marksističkog pokreta da kadar koji provodi revoluciju mora biti plaćenički

probijanje tita na partijskoj ljestvici (potpomognuto tajnim službama, što je ostala njegova odlika do smrti) se odvijala kroz bombaški proces, španjolsku epizodu (koja je prešućivana, te kod nekih povjesničara izazvala sumnju da je došlo do zamijene identiteta zbog pogibije), predratno preuzimanje vodstva KPJ-u (uz pomoć kominterne), partizanski put (ne baš slavan, kako je prikazivan), dolazak crvene armije i ustoličenje (uz pomoć zapadnih saveznika i nekomunističkih političara u izbjeglištvu) u beogradu
od 45. do odbijanja rezolucije Informbiroa, sovjetski je kadar potpomagao industrijalizaciju i modernizaciju novostvorene države, uglavnom su zacrtali vojnu infrastrukturu (isplanirali tvornice, prometnice,... koje će služiti u vojne svrhe ili će se vrlo brzo preorijentirati na ratnu proizvodnju)

48. i rezolucija IB izaziva raskid diplomatskih odnosa s istočnim komunističkim zemljama na čelu sa sssr-om, tito se naglo okreće SAD-u i zapadnim saveznicima
unatoč raskidu sa staljinom, jugoslavija provodi plan sovjetskih inženjera te gradi industriju koja pogoduje sovjetskim vojnim planovima
naglo okretanje americi nije plod zaokreta politike, već prihvaćanje pogodne ličnosti za posredničku ulogu u trgovinskoj razmjeni između dva (u pripremi) blokovski podijeljena svijeta
tako tito za vrijeme tršćanske krize pokazuje nepripadnost zapadu

industrijalizacija i urbanizacija utemeljena na vojnim potrebama varšavskog bloka, posrednička uloga u trgovinskoj razmjeni između čeličnom zavjesom razdijeljenih političkih sfera, prikladno zamaskirana titovim angažmanom u osnivanju nesvrstanih, servisiranje diktatura i oružanih pokreta narod i radništvo tadašnje jugoslavije su postali taoci samovolje jednog čovjeka - diktatora
tito, kao nepovijesna osoba, marioneta, igrao je više uloga koje su mu dodijeljene
svojim pristupom (profesionalnim represivnim aparatom) utemeljenom na brutalnosti, održavao je uloge unatoč očiglednoj neusklađenosti

hrvatsko proljeće, politički pokret utemeljen na želji za većom ekonomskom autonomijom, udarao je na temelj titova postojanja, oslobađao je radnike koje je držao kao taoce servisirajući potrebe velesila, oslobađao je radnike robovlasničkog jarma nametnutog titovom diktaturom
koristio je radnički potencijal za održavanje diktature, umjesto umjerenog i racionalnog razvoja
iskorištavao je radnike gore od kapitalističkog sistema, u ekonomske i političke svrhe
(savka je bila specijalni kadar, zadužena od partije za poticanje pokreta, a kad je pokret narastao tito se brutalno obračunao sa proljećarima - usklađena akcija sa svjetskim političkim kretanjima i dobro smišljena za razbijanje prije pravog bunta)



Titov nacionalizam III (ili kako je nastajala hrvatska šutnja)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP41 (pobrisano na forumu)

Interakcija (o titovom nacionalizmu II)


"Grupna i individualna interakcija

Uz interakciju baze i društvene nadogradnje (koja se ovdje ne obrađuje), razmotrit ćemo (institucionalnu,) grupnu i individualnu interakciju.


I. Interakcija društvenih grupa

Značaj društvenih grupa u sociologiji: prvo, u njima se događaju svi osnovni društveni procesi i svi društveni odnosi u koje ljudi stupaju. Drugo, društvena grupa ulazi u društvenu osnovu, dijelom u društvenu nadogradnju. Treće, izučavanje funkcija, procesa i odnosa ljudi u konkretnim društvenim grupama dobiva stvarni sadržaj.
Pitanje interakcija društvenih grupa jedno je od temeljnih pitanja u suvremenoj sociologiji.

1. Osnovni oblici interakcije
Interakciju društvenih grupa možemo promatrati iz dva bitna aspekta: a) prema osnovnim sadržajnim procesima u kojima se ta interakcija izražava (ekonomski, politički, kulturni, psihološki, idejni, itd.), b) prema formalnom obilježju tih procesa (natjecanje, konflikt, kooperacija, asimilacija, adaptacija, socijalizacija, itd).
Pravilno uočavanje procesa interakcije društvenih grupa zahtijeva da se tipovi interakcije analiziraju iz tri aspekta: a) iz aspekta grupa u kojima se odigravaju, b) iz aspekta osnovnih ljudskih aktivnosti, c) iz aspekta društvenih odnosa kao formi u kojima se oni odvijaju.
U odnosima društvenih grupa zapažaju se dva bitna procesa: proces spajanja i rastavljanja, solidarnosti i antagonizma, kooperacije i opozicije, sklada i suprotnosti; te dvije suprotne tendencije grupne interakcije nazvat ćemo konjunktivni i disjunktivni procesi.

2. Konjunktivni procesi interakcije
Glavni konjunktivni oblici procesa interakcije društvenih grupa jesu: kooperacija, akomodacija (prilagođavanje) i asimilacija.

3. Disjunktivni procesi interakcije
Osnovni oblici disjunktivnih procesa (procesa rastavljanja) jesu: kompeticija (takmičenje) i konflikt (sukob).
Prvo, procesi interakcije se rijetko pojavljuju u praksi u svom čistom obliku, pa procesi suradnje gotovo redovito impliciraju elemente takmičenja i sukoba, a proces akomodacije i asimilacije gotovo nikad ne prolazi bez procesa otpora i konflikata.
Drugo, teško se može donijeti ocjena osnovnih procesa interakcije na liniji njihova kategoriziranja u dobe i loše, korisne i štetne, pozitivne i negativne (iako se obično konjunktivni procesi smatraju kao društveno pozitivni, a disjunktivni kao društveno negativni).
Trećer, postoje procesi koji obuhvaćaju elemente procesa suradnje i sukoba, prije svega pojava koegzistencije (aktivna i pasivna).
Četvrto, procesi se mogu zbivati u okvirima raznih društvenih sistema (u odnosima ravnopravnosti, neravnopravnosti, subordinacije, itd.).



II. Rat kao pojava grupne interakcije

U sklop disjunktivnih procesa, u grupu procesa konflikata spada, po svom društvenom značenju i po kompleksnosti, rat kao društvena pojava.
Rat je jedna od onih kompleksnih društvenih pojava koja ulazi, više-manje, u sve sfere društvenog života. Rat je po vanjskom obliku najzaoštreniji oblik političkih borbi društvenih grupa. Danas je poznata posebna sociološka grana - sociologija rata.
Neki bitni elementi rata su: a) porijeklo rata kao društvene kategorije, b) odredba pojma rata, c)osnovne kategorije ratnih procesa, d) perspektiva ratnih sukoba.

1. Porijeklo rata
Postojali su ratni konflikti prije pojave klasnog društva, i u klasnim društvima. Uz marksističko objašnjenje porijekla rata (društvena pojava uvjetovana postankom klasnog društva), postoje teorije kao: socijalno-darvinistička, rasna, geopolitička,...).

2. Odredbe pojma rata
Da bi se uočila suština rata, potrebno je pronaći one posebne elemente kojim jwe on uvjetovan. Rat je po svom obliku politički proces. Clausewitz daje definiciju: rat nije ništa drugo do državna politika produžena drugim sredstvima.

3. Vrste ratova
Najčešća je podjela na pravedne i nepravedne, napadački i obrambeni, građanski i međunacionalni (međudržavni), ratovi na vlastitom i tuđem teritoriju, itd...

4. Perspektive rata
Ako se odbace metafizičke, idealističke i biologističke koncepcije o nužnosti rata, i ako se objašnjava društveno-ekonomskim i političkim razlozima, moguće je budućnost rata gledati u drugom svjetlu. Kvaliteta i kvantiteta današnjeg naoružanja djeluje u pravcu sprečavanja ratnih operacija.


III. Interakcija individue i društvene grupa
Pitanje odnosa individue i društvene grupe ima slijedeće aspekte: prvo, da li je taj odnos eminentno sociološko pitanje; drugo, postoji li između društva i individue konstantna suprotnost u povijesti ili ne; treće, koji su značajni procesi između individue i grupe; četvrto, uloga ličnosti u društvenom razvitku.

Svaka je grupa sastavljena od individua.
Između individue i društva postoji suprotnost interesa, ali i povezanost.
Socijalizacija i dezorganizacija su značajni procesi interakcije individue i drštvene grupe.
Utjecaj pojedinca na društvo proističe: 1) zbog nastojanja individue da igra u društvu inkompatibilnu društvenu ulogu (u sebi proturječnu i onu koja nije u skladu s njezinim snagama); 2) socijalna uloga neke ličnosti nije nagrađena prema zasluzi koja je obećana za tu ulogu; 3) činjenica što korektna uloga pojedinca nije dočekana s recipročnom akcijom njihovih drugova."

A. Fiamengo - Osnove opće sociologije


Procesi interakcije (ili kako uočiti titov nacionalizam)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP40 (pobrisano na forumu)

Sukob ustaša i partizana (titov nacionalizam II)


Sukob ustaša i partizana se odvijao isključivo na liniji Vatikan - Moskva

(ni zbog bih, ni zbog nacionalnog pitanja, ni zbog srpskog pitanja, ni zbog jugoslavenskog pitanja, ni zbog zemuna, ni zbog boke, ni zbog dalmacije i istre, ni zbog međimurja, ni zbog kraljevine, ni zbog razlika u pogledu na klasne razlike, ni zbog društvenog uređenja, ni zbog jezika)

sukob se zbio zbog utjecaja moći


titov nacionalizam II (ili kako smo ostali i bez boke i bez klasne jednakosti)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP39 (pobrisano na forumu)

Tito i muslimani (bošnjaci)(o titovom nacionalizmu I)


Formiranje nacionalnih država na području bivših carevina (AU i otomanskog carstva), po prije iznesenoj tezi o ulozi srba i srbije u očuvanju turske, teklo je sa zadrškom.
Usporeni proces nacionalnog sazrijevanja, kao plod turske ostavštine, usmjerio je glavninu sukoba na odnos srbi-muslimani.
Titova uloga u formiranju Bih i muslimana kao nacije, zapravo je (bez ulaženja u alternativni povijesni tijek) voda na mlin tom povijesnom sukobu (ostavljenom da odvlači od turskih granica).

Sukobi (agresivni ratovi srba u prošlom stoljeću), podloženi slabošću muslimanskog stanovništva (zaostalog nakon turskih povlačenja), određivali su prostor i vrijeme.
Titova nesposobnost riješiti sukob (tko je to od njega očekivao), formiranjem zasebne republike i zasebne nacije, produžila se na zadnji rat u bih. Tito 1945. nije bio kadar tražiti samoodređenje muslimana u bih, već ih je ostavio na milost srpskom agresijskom biću.

Pozivanje na titovu borbu protiv nacionalnih sukoba, neutemeljeno je. Sudjelovao je u stvaranju međunacionalnog jaza, politički je pripremao teren za razriješavanje međunacionalnih razmirica ratnim sukobom (formirajući JNA kao srpsku vojsku).
Postepeno je jačao proruski utjecaj (vojnom infrastrukturom, vezanjem za prosovjetske (proruske) režime)


Po spoznajama, osoba JBT je nepovijesna, nepolitička marioneta. Domaći izdajnik. Krvnik i potsticatelj krvavih zločina. Iz niskih strasti (osobna dobrobit) organizirao je ubojstva, progone, genocid. Sudjelovao je (diktaturom, vođenom izvana) u stvaranju uvjeta za ratove.
Politički nezreo, često su provođene odluke suprotne civilizacijskom moralu i običaju, što je prikrivao autoritarizmom i despocijom.

Svaki politički proces, nepodoban sovjetima (rusima), i srbima koji su bili prihvaćeni kao proruski elementi (što je greška), zaustavljao je ili ga nastojao obilježiti svojim učešćem (beznačajnim).

Tako danas imamo tvrdnje o njegovoj ispravnoj nacionalnoj politici (rat za hratsku, rat za bih, rat za kosovo, izbjegnut rat za makedoniju, izbjegnut rat za crnu goru), što graniči s najluđim propagandističkim pamfletima.
Očigledno je da je stvarao klimu proruskog utjecaja, oslonjenu na srpski agresivni (vojni) element.

Daleko od pravednog riješenja nacionalnog pitanja.



Tito i muslimani (ili kako tito nije bio nacionalist)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP38 (pobrisano na forumu)

Siromaštvo II (ili jedan pogled koji slijedi na privatizaciju u RH)


Sociološko razmatranje siromaštva polazi od identifikacije i definiranja siromaštva.
Državno siromaštvo (koje se, ne nužno, prelijeva na građanstvo) ima svoje korijene.
Republika Hrvatska je mlada država, hrvati su stari narod, a mlada nacija.
Kroz povijest su bili potčinjeni i proganjani, okupirani. Hrvatska je izvojevala u Domovinskom ratu svoju samostalnost.

Vrijeme koje je prethodilo ratu, i vrijeme prije tog sadrži korijen siromaštva, koji je ratom pospješen.
Vidjeli smo da proklamirani rat protiv siromaštva sadrži inicijativu, ambiciju i motivaciju pa s tog aspekta nametnuti socijalistički sistem (utemeljen na genocidu i masovnim ubojstvima upravo onih koji su te atribute imali) svakako nije pridonosio ukidanju (već, unatoč početnim pomacima, povećanju siromaštva).
Hrvatska je u socijalističkoj jugoslaviji imala manju stopu rasta (jer je svojom privredom pomagala zaostalije privrede ondašnje jugoslavije, sada konkurentske i strateški i ekonomski) od moguće. Privreda je restrukturirana i izgrađena kao ovisnička (unatoč svojoj prerađivačkoj karakteristici koja je uvijek ovisnička), ali o drugim centrima moći (u odnosu na tada postojeće).
Poratnim genocidom i masovnim ubojstvima promijenjena je demografsko-ekonomska struktura hrvatskog društva (rekli bi: siromasi su isplivali i svojom kulturom siromaštva (koje se nisu mogli riješiti) provodili nasilje nad hrvatskom privredom i društvom).
Poslije titove smrti (koji je bez rata, diktaturom - koja je svojevrsni konstantni blagi rat - ostvarivao antihrvatske ciljeve), slijedilo je ubrzano pripremanje za ratni razračun jugoslavenskih naroda (te je s tog aspekta kriva tvrdnja da je tito držao mir i ravnotežu; hrvati su više izgubili u miru za titove vladavine nego u svim ratovima prošlog stoljeća), inflacijom iscrpljena (tipski dobro uočena i metodama još bolje razorena hrvatska privreda).
Brutalna i sustavna razaranja u DR od strane srbo-četničke JNA i srba imala su za cilj (uslijed promjene političkih okolnosti koji nije išao na ruku srbima) da hrvatsku ostavi kao spaljenu zemlju (bez mogućnosti brzog ekonomskog oporavka).


Ekonomija vezana na (fingiranim raskolom tita i staljina) posredničku trgovačku ulogu između istoka i zapada, opsluživanje diktatora i diktatura, kao i oružanih pokreta (što nam je stvorilo mnogo neprijatelja), promjenom političkih odnosa dodatno je umanjio ekonomski potencijal najblaže rečeno nakaradne privrede (zasnovane na neradu, poltronstvu, neinventivnosti, nepostojanju samoinicijative i motivacije).
Stubkom promijenjeno (devijantno) društvo, stavljeno pred iskušenje ratnog napora, bez potrebnih sredstava i organizacije potrebne za vođenje rata, dodatno je što razaranjima što samim ratnim troškom siromašilo.
Sukladno teorijama siromaštva (o održanju začaranog kruga koji održava siromaštvo).

Treba uočiti da su sociološke, demografske i ekonomske promjene sustavno (što isključuje srbe kao projektante tog procesa) provođene na štetu hrvata i hrvatske (unatoč silnim nastojanjima pobornika tog uništavanja hrvatske koji žele prikazati to vrijeme i sistem kao napredne i zaslužne za opstojnost hrvatskog naroda), da je u korijenu siromaštva vanjska nametnuta sila koja nije prezala ni zločinima i genocidom (silom) održavati sustav iscrpljivanja (između ostalog pljačkanja) koji vodi siromaštvu sa svim posljedicama.

Stoga, uzroke siromaštva ne treba tražiti u privatizaciji (koja nije postojala, jer zemlja s takvom strukturom stanovništa, nesposobna za rat nije u mogućnosti raspoloživa sredstva prepuštati dodatnom pljačkom pojedincima). Privrede koja promjenom političkih odnosa ne vrijedi (ekonomisti će znati pojmiti tržišni potencijal i tržišnu vrijednost).


Kako je analiza siromaštva pokazala tko je genocidan, i ukazala tko je privatizirao hrvatsku privredu.



Siromaštvo II (ili jedan pogled na privatizaciju u RH)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP37 (pobrisano na forumu)

Siromaštvo I (ili još jednom o privatizaciji)


"Siromaštvo je društveni problem"

Da bi riješili taj problem, trebamo ga identificirati, a najprije definirati.


Apsolutno siromaštvo (apsolutna bijeda) je razina ispod koje siromaštvo počinje, a iznad koje završava. Mjerila tog siromaštva obično nastoji utvrditi kakvoću i količinu hrane, odjeće i stana koji se smatraju potrebnim za zdrav život. Mjeri se tako da da se određuje cijena temeljnih potrepština za život, te se granica siromaštva povlači definirajući kao siromašne one čiji prihod ne doseže tu brojku.
(Pojam apsolutnog siromaštva naišao je na ozbiljnu kritiku koja se temelji na pretpostavci da ne postoje minimalne temeljne potrebe za sve ljude, u svim društvima.)

Relativna bijeda se mjeri prosudbama pripadnika određenog društva o tome što se smatra pristojnim i prihvatljivim standardom i načinom života prema konvencijama koje trenutno vladaju.
(U svijetu koji se brzo mijenja, definicija bijede temeljene na relativnom standarsu će se neprestano mijenjati. I. M. Rubinow:"Luksuz se pretvara u udobnost, udobnost se pretvara u nužnost.")

Subjektivna bijeda odnosi se na osjećaj o vlastitom siromaštvu nekog pojedinca ili skupine.


Opseg siromaštva
Jedno od najranijih i najpoznatijih istraživanja o siromaštvu proveo je Seebohm Rowntree, koje je proveo anketom u Yorku 1899. određivanjem minimalnog tjednog iznosa potrebnog obiteljima za pribavljanje potrepština za zdrav život (troškove za ogrjev i rasvjetu, stanarinu, hranu,odjeću, kućanske i osobne sitnice). Po tom istraživanju 33% anketiranih je živjelo u bijedi. Rowentree je vodio istraživanja u Yorku 1936. te ustanovio da 18% anketiranih živi u bijedi, a istraživanjem 1950. 1,5%. Ustanovio je da su se razlozi siromaštva (od početnog razloga nedostatne plaće) mijenjali (do poslije prevladavajućeg razloga starost).¸

Studija Briana Abela-Smitha i Petera Townsenda pod naslovom Siromašni i najsiromašniji (1965.) pokazuje kako opseg siromaštva ovisi o pojmu siromaštvo koji smo prihvatili, o mjerilima kojim se služimo, o smanjenju siromaštva i promjenama razloga za siromaštvo.

Službene statistike u SAD upućuju na stalno opadanje broja siromašnih (s 22% 1959., na 11,6% 1975.), što je uobičajeno u društvima gdje životni standard općenito raste.


Teorije o siromaštvu

Siromaštvo kao sistem pozitivne povratne sprege

Ta teorija, poznata kao teorija siromaštva "začaranog kruga", dokazuje kako se različite okolnosti udružuju da siromahe zadrže u siromaštvu. (Substandardno hrana i stanovanje nisu jeftini, to je paradoks siromaštva; siromaštvo je skupo.)


Kultura siromaštva
Slične okolnosti i problemi obično će izazvati slične reakcije, a te se reakcije mogu razviti u kulturu, to jest naučeno zajedničko i društveno prenosivo ponašanje jedne skupine u društvu (kultura siromaštva).
Ova teorija nailazi, od objavljivanja, na kritike postoji li uopće kultura siromaštva.


Situacijske prisile - alternativa kulturi siromaštva
NDruga , najozbiljnija, kritika teorije o kulturi siromaštva usredotočila se na na pojam kulture.
Upotreba termina kulture implicira da je ponašanje siromašnih usvojeno putem procesa odgoja u društvu i, jednom usvojeno, otporno prema promjenama (implicira da se oblici ponašanja siromašnih razvijaju iz vrijednosti).
Argument situacijske prisile upućuje na zaključak da bi siromasi spremno izmijenili svoje ponašanje kao reakciju na niz okolnosti, čim bi se uklonila prisila siromaštva.

Siromaštvo i društvena stratifikacija
Obje teorije, prikazane, usredotočuju se na okolnosti i ponašanje siromašnih. Obje žele pokazati kako situacija siromaštva, kad se jednom učvrsti, ima tendenciju da sama sebe nastavlja. Teorija pozitivne povratne sprege pokazuje kako različite okolnosti siromaštva pojačavaju jedna drugu i tako održavaju sistem. Teorija kulture siromaštva želi pokazati kako se unutar situacije siromaštva razvija osebujna subkultura, i tako obnavlja i nastavlja sistem.
Teorije stratifikacije morale bi nam pribaviti i teorije siromaštva, budući je sirotinja dio stratifikacijskih sustava - najniži dio.

Siromaštvo - marksističko gledište
S marksističkog stajališta, siromaštvo u kapitalističkom društvu može se shvatiti samo na temelju sistema nejednakosti, koji je plod kapitalističke privrede.

Siromaštvo - veberovsko gledište
Weber dokazuje kako "klasna situacija" nekog pojedinca ovisi o njegovoj "tržišnoj situaciji", o količini moći kojom raspolaže da bi utijecao na djelovanje tržišta u svoju korist, i o nagradi koju njegova vještina i stručnost mogu postići na takmičarskom tržištu.

"Funkcije" siromaštva
Herbert J. Gans dokazuje kako se "siromaštvo održava na životu djelomice zato što je korisno mnogim skupinama u društvu". Siromaštvo koristi nesiromašnim općenito, a bogatim i moćnim posebno. Gans nabraja sljedeće funkcije siromaštva: 1) sigurnost da će privremene, besperspektivni, prljavi, opasni i prosti poslovi biti obavljeni; 2) siromaštvo stavara radna mjesta za niz zanimanja i profesija koja služe siromašnima, ili štiti ostali dio pučanstva od njih; 3) nazočnost siromaha daje sigurnost i podršku ostalim pripadnicima društva (siromaštvo pomaže da se potvrdi status onih koji nisu siromašni).

Gans zaključuje kako siromaštvo traje "zato da bi mnoge funkcionalne alternative siromaštvu bile potpuno nefunkcionalne za imućne pripadnike društva".

Siromaštvo - rješenja i ideologija
Razmotrit ćemo razne državne mjere koje se bave siromaštvom i prijedloge za rješavanje problema siromaštva, zajedno s ideologijama koje ih prožimaju.
Herbert J. Gans je primijetio da se istraživanjem siromaštva bave isključivo znanstvenici iz srednje klase, koji se razlikuju po klasi, kulturi i političkoj moći od ljudi koje proučavaju.
Pojam kulture siromaštva izložen je oštroj kritici, kao proizvod predrasuda srednje klase. Sa stajališta kulture siromaštva, sami su siromasi najveća prepreka uklanjanju siromaštva, siromasi moraju prihvatiti norme i vrijednosti srednje klase.
Vlast SAD-a je 1964. izglasala zakon o ekonomskim šansama i formirala Ured za ekonomske šanse, za koordinaciju mjera u borbi protiv siromaštva (koji je stvorio niz programa, s ciljem da preodgoji siromahe i ukloni njihove navodne nedostatke). Nastoji se podići obrazovni nivo, poticati ambiciju, motivaciju, inicijativu. Izravna pomoć u obliku novčanih doznaka siromasima postala je najmanje poželjna.
Rat protiv siromaštva nije nastojao iskorijeniti siromaštvo tako da se siromašnim osigura dovoljne prihode koji će ih izdići iznad granice siromaštva (cilj tog rata nije bio izravno osigurati sredstva koja će ukinuti siromaštvo, već stvoriti mogućnost da se ljudi sami oslobode siromaštva).
Pri kraju 1960-ih mnogi stručnjaci su imali dojam da je rat protiv siromaštva zakazao, jednako kao i siromasi.
Sociolozi su sve više dokazivali kako izlaz iz siromaštva valja tražiti u okvirima teorije stratifikacije, a ne teorije kulture siromaštva.
Miller i P. Roby tvrde kako sam pojam siromaštva, te način na koji on osvjetljava i izdvaja siromašne, prikriva pravu prirodu nejednakosti, te se zapravo pokazao zaprekom pronalaženju rješenja. Kad se siromaštvo jednom spozna kao jedan oblik nejednakosti, a ne isključivo kao problem siromašnih, rješenja uključuju restrukturiranje društva kao cjeline (tu se može ustvrditi kako glavna zapreka iskorjenjivanju siromaštva nije ponašanje siromašnih, već vlastiti interes bogatih).
Sa stajališta teorije stratifikacije, rješenje problema siromaštva uključuje promjenu stratifikacijskog sistema.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva nije napravila nikakav dramatični potez poput objasve rata siromaštvu, već naprosto pojačala neke elemente "države blagostanja" (koja nije uspjela preraspodjeliti bogatstvo od bogatih siromašnim). Ona naprosto raspoređuje sredstva unutar društvenih klasa, a ne između njih. Kincaid dokazuje kako jedino rješenje problema siromaštva uključuje "masovnu preraspodjelu sredstava unutar društvenih klasa".
S marksističkog gledišta, službena identifikacija siromaštva i odnos prema njemu mogu se shvatiti kao sredstvo da se prikrije prava priroda eksploatacije i tlačenja; rješenje problema siromaštva ne uključuje reforme u sistemu socijalne skrbi, dodatnu financijsku pomoć ili usluge onima koji su definirani kao siromašni već zahtijeva korjenitu promjenu strukture društva.. Očito je da se marksističko shvaćanje temelji na ideologiji. Socijolozi koji je prihvaćaju, prihvaćaju načela socijalizma i jednakosti; smatraju da je kapitalizam eksploatatorski sistem i osuđuju neravnopravnost koju on proizvodi.



Izvaci iz UVOD U SOCIOLOGIJU, Michael Haralambos, Robin Heald, Drugo izdanje, Globus, ZagrebSiromaštvo I (ili kako ćemo ocjeniti privatizaciju u RH)


Svakako je/će tema siromaštva dominirala/ti društvenim temama u RH

Siromaštvo I (ili jedan pogled (koji slijedi) na privatizaciju u RH)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP36 (pobrisano na forumu)

O 200 hrvatskih familija (ili kako je nestao srednji stalež)


Hrvatska je tijekom zajedničke države Jugoslavije, zbog centralizirane vlasti (u obje jugoslavije) izgubila zakonodavstvo.

"Jedna od temeljnih osobina države je reguliranje vlasničkih prava, investicija, trgovine i tržišta roba (hrane, goriva itd.), pri čemu država obično koristi vlastitu valutu."

U obje Jugoslavije, sustavno je to reguliranje išlo na štetu hrvatskog naroda. Od (prisilnog) ujedinjenja 1918. preko nerealnog tečaja krune naspram dinara, pa kontinuirano mehanizmima vlasti do prvog raspada 1941., te nakon 1945. do drugog raspada 1991.

Društveno uređenje u AU monarhiji i posljedica raspodjele dobara, ukidanje kmetstva, postepeno raskidanje s feudalnom prošlošću, osamostaljenje seljaka i postepena industrijalizacija koje su popraćene iznova stvaranjem staleža zamijenjene su sustavnim nasrtanjem na profiliranje hrvatskog društva kao radnog i zrelog.
Izvođene su vratolomije, značajka tih vremena su stalne političke krize (koje su odraz siromašnog i nekonsolidiranog društva).
Posljedice su stagnacija hrvatskog društva i slabljenje mogućnosti tog društva da uspostavi i održi svoju vlastitu državu.
Učestala promjena zakonske regulative, administrativnih granica su državni okupacijski mehanizmi kojim se briše identitet. Nastavak u drugoj jugoslaviji prakse nesvrstanih i samoupravnog socijalizma je sistemski odabir postizavanja istih ciljeva kojima se stremilo u prvoj jugoslaviji.

Posljedica je razaranje hrvatskog društva. Sociolozi koriste teoriju grafova (matematička disciplina), kojom predočavaju sociološke veze pojedinaca i stanje tih veza (znatno smanjene) pred rat. Bogatstvo tih veza sustavnim i opetovanim državnim pritiskanjem znatno su smanjile te veze i hrvatsko društvo držale u stanju hibernacije (otud kao posljedica stalna ratobornost Hrvata u obje jugoslavije - začudo, drukčije tumačenje od onog historijskog da su hrvati na granici s turskim carstvom poprimili ratoborni duh i genocidne namjere).

Socijalistička Jugoslavija je bila korak dalje u brisanju identiteta. Proklamirajući ukidanje klasa i borbu za besklasno društvo uništavali su veze koje služe opstanku. Gradili su društvo u kojem nema indikatora, društvo u kojem nema korektivnih elemenata. Zapravo su nastavljali metodu državnog teroriziranja i genocida. Uništavanje nekog naroda je genocid. To je bio cilj obiju jugoslavija.
Izgrađeno je društvo (nastavljeno raslojavanje) u kojem nisu postojali nositelji ekonomskog, političkog i kulturnog života. Ekonomija je bila (nakon poslijeratnog pokolja hrvata, pod bog te pitaj kojim opravdanjem) drugi državni element rastakanja identiteta.

Uspostavljena je socijalistička privreda (industrijalizacijom i elektrifikacijom), preorjentiran hrvatski proizvodni potencijal (ovisničke prerađivačke privrede) na ovisničku (o državi i državnom htijenju) privredu.
Društvo se okrenulo takvoj industriji i urbanizaciji.

Poslije titove smrti, deset godina je državnim mehanizmima (prije svega vanjskim zaduživanjem i inflacijom) hrvatska privreda dovedena u bezizlazno stanje. Amortizacijska sredstva i sredstva za prostu reprodukciju su inflacijom isisana, vanjskim zaduživanjem otklonjena mogućnost da se prerađivačka privreda okrene sama sebi i pronađe svoje tržište. Time je hrvatsko društvo poprimilo novi pečat. Propadanje srednjeg staleža (koji zapravo nije ni postojao).
Siromašenje društva je proces koji traje desetljećima, trebalo ga je zamaskirati da ne postane povod nezadovoljstvu.


Stanovništvo, koje je u socijalističkoj privredi imalo kakav takav materijalni status, propašću socijalističkih poduzeća prešao je na skrb nove države (bilo mirovine, bilo socijalna davanja). Zato je interesantnija priča o pretvorbi i privatizaciji: niti je bilo nešto što se dalo privatizirati, niti je izvršena pljačka, niti je izvršena pretvorba (jer je država i dalje skrbnik većine). Socijalizam na drugi način.
Ali ostaje nestanak srednjeg staleža (zbog siromašenja), koji je posljedica državnog skoro stoljetnog djelovanja na stanovništvo.


Kako je FT s pričom o 200 bogatih familija nastavio socijalizam drugim sredstvima (ili kad će mu dignuti spomenik)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP35 (pobrisano na forumu)

Teza o pretvorbi (ili o privatizacija koje nije trebalo biti)


U AU monarhiji, hrvatski status na granici s turskim carstvom nije bio sjajan.
Bečkim kongresom 1878. turci se povlače iz bih, Austrija uspostavlja protektorat.

U tijeku prve i druge industrijske revolucije, Hrvatska poprima konture prerađivačke industrije.
Sociološki procesi oslobađanja od feudalizma, osamostaljenja sela te postepena urbanizacija i idustrijalizacija.
Hrvatska je proživljavala ubrzane promjene društva i privređivanja, koji su bili dugo zamrznuti ratom s turskim carstvom.

Raspadom AU, uvlačenjem u tkz. savez s kraljevinom srbijom, započinje era posvemašnog siromašenja hrvatskih krajeva.
Samim ujedinjenjem, nerealnim tečajem AU monete, koja je do tada vrijedila u hrvatskim krajevima, u odnosu na srpski dinar počinjena je prva velika pljačka (u zajednici).

Upravljanje državom donosi mogućnost upravljanja ekonomijom (direktno ili indirektno, ili direktno i indirektno).
Kraljevina Jugoslavija, te njena slijednica SFR Jugoslavija nisu imale obzira prema hrvatskom pitanju (čitaj: i/ili ekonomiji).
Ekonomskom politikom su stvarali klimu koja pogoduje iseljavanju.

Sad se usredotočimo na ekonomiju perioda koji je prethodio Domovinskom ratu (periodu od titove smrti do nastanka Republike Hrvatske).
Sustavno je privreda na teritoriju sadašnje RH iscrpljivana, ali u tom periodu ciljano iscrpljivana na iznemoglost.
Konstantom inflacijom (koja je imala višestruke razloge: trgovanje za interes sssr-a koji je zbog afganistanske intervencije bio u ekonomskoj blokadi (jednom me podsjetite kakve ta intervencija ima veze s Domovinskim ratom), naziranja raspada istočnog komunističkog sustava, priprema za predstojeći raspad jugoslavije, ...).
Ekonomika proizvodnje podrazumijeva raspolaganje novčanim sredstvima (amortizacijska sredstva, sredstva za prostu reprodukciju) koja su višegodišnjom ekonomskom krizom anulirana ili bitno umanjena.
Tržište kojem je sa svojim proizvodima gravitirala ta privreda je nestajalo s promjenama koje su padom berlinskog zida nastupile.

Završetak postavki na temelju kojih postavljam tezu: hrvatska privreda je iscrpljena i ostavljena bez mogućnosti revitalizacije prije nastanka Republike Hrvatske i početka Domovinskog rata, te privatizacije nije moglo biti.


Za proizvodni ciklus je potrebno: 1.sirovina, 2. energent, 3. tehnologija, 4. radna snaga i 5. tržište (za proizvodne robe).
Hrvatska industrija je bila prerađivačka, jer hrvatska nema sirovine, nema energent, nema tehnologiju.
Destruktivnost i diverzija se okrenula prema radnoj snazi, uništavanju tržišta (kroz višegodišnju neposlovičnost izazvanu inflacijom i prekomjernim ciljanim zaduživanjem) i novčanoj aktivi kojim bi se startala proizvodnja (nužnim) uvozom energenata i sirovina.
Znamo da su to bili srbi (nećemo im to zaboraviti).

Priče o pljački u privatizaciji ne stoje, privatizacije nije bilo (ono što ne postoji ili je demolirano neda se privatizirati).


O privatizaciji (ili zašto je hrvatska ratovala protiv srba)(ili PTSP zbog prijetvornosti)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP34 (pobrisano na forumu)

O moći u politici I (ili zašto je Franjo Tuđman pobijedio (jednokratno))

O moći u politici II (ili zašto je Franjo Tuđman pobijedio (jednokratno))

O moći u politici III (ili zašto je Franjo Tuđman pobijedio (jednokratno))

Tri upisa sa gore navedenim naslovima su izvaci iz UVOD U SOCIOLOGIJU, Michael Haralambos, Robin Heald, Drugo izdanje, Globus, Zagreb
i objašnjavaju moć (sa sociološkog stanovišta ...)



O moći u politici III (ili kako je Franjo Tuđman pobijedio)(imao je moć)

O moći u politici II (ili zašto su II nastavka nedostatna za odgovor da li je Franjo Tuđman pobijedio)

O moći u politici I (da li je Franjo Tuđman pobijedio (jednokratno))


npr.

I dio:
"M. Weber definira moć kao "mogućnost jednog čovjeka ili određenog broja ljudi da ostvare svoju volju u zajedničkom djelovanju, čak i unatoč otporu ostalih koji u tom djelovanju sudjeluju". Moć je vid društvenih odnosa
Sociolozi često razlikuju dva oblika moći, vlast i silu.Vlast je onaj oblik moći koji je prihvaćen kao legitiman (ispravan i pravedan), i kome se na toj bazi pokorava. Sila je onaj oblik moći koju njoj podložni na smatraju legitimnom.

Funkcionalističko gledište na moć:
Iz Weberove definicije moći proizlazi da oni koji drže moć, čine to na štetu drugih, podrazumijeva da postoji fiksna količina moći (ako je neki imaju, drugi je nemaju). Ovo stajalište se naziva pojmom moći "konstantnog zbira"
Talcott Parsons odbacuje koncepciju moći "konstantnog zbira" i mišljenje da se moć upotrebljava za promicanje posebnih interesa.Parsons je vidi kao nešto što društvo posjeduje kao cjelina. Moć je "opće sredstvo ili resurs u društvu".


Marksističko gledište na moć:
Odbacuje mišljenje po kojem je moć društveno bogatstvo, privremeno povjereno na čuvanje ljudima na vlasti, koji ga usmjeravaju na dobrobit sviju. Umjesto toga, smatraju da moć drži određena skupina u društvu, na štetu svih ostalih članova društva (koncepcija moći konstantnog zbira, dominantna skupina upotrebljava moć za promicanje vlastitih interesa). Prema marksističkom gledištu, izvori moći nalaze se u ekonomskoj infrastrukturi. U svim stratificiranim društvima, proizvodne snage posjeduje i kontrolira manjina, vladajuća klasa. Iz tog slijedi da bi jedini način da se ljudima vrati moć bilo zajedničko vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Moć vladajuće klase proteže se i izvan specifično ekonomskih odnosa.


Protutežu marksističkom gledištu na državu (na koju se tradicionalno usredotočuje proučavanje politike) kako država (koja obuhvaća razne institucije nacionalne i lokalne vlasti koje uključuju zakonodavne, izvršne i administrativne grane vlade) koja u kapitalističkom svijetu predstavlja interes vladajuće klase (ali se vodeći marksisti ne mogu složiti kakav je točno odnos između države i buržoazije), talijanski sociolozi Vilfredo Pareto i Gaetano Mosca ponudili su Teoriju elita.
Teorija elita tvrdi da osobna svojstva pojedinaca razdvajaju vladare od onih kojima se vlada. Elita duguje svoj položaj superiornosti svojih osobnih karakteristika ili atributa. Elta duguje svoj položaj superiornosti svojih osobnih karakteristika ili atributa (znatne organizacijske sposobnosti, visok stupanj inteligencije i lukavstva, ...). Kasnije verzije teorije manje ističu osobne kvalitete moćnih, a više institucionalno ustrojstvo društva.
Po toj teoriji masom stanovništva uglavnom vlada i manipulira elita, tako da masa pasivno prihvaća propagandu koja opravdava valadavinu elite.

V. Pareto i G. Mosca u "klasičnoj" teoriji elita ističu psihološke karakteristike kao osnovu vladavine elite (posebno Pareto). Pareto dokazuje kako postoje dva tipa vladajuće elite: "lavovi" i "lisci".
Lavovi stječu moć svojom sposobnošću za izravnu i oštru akciju, i skloni su vladati pomoću sile (primjer su vojne diktature).Lisci vladaju pomoću lukavštine i prijevara, pomoću diplomatske manipulacije i vješte kombinatorike (primjer europske demokracije).
Velike promjene u društvu nastupaju kad jedna elita zamjeni drugu (proces koji Pareto naziva "cirkulacijom elite"). Eliti lavova nedostaje mašte i lukavosti potrebne da zadrže vlast, da nadoknade nedostatak, pripuštaju lisice iz mase k sebi. Postepeno se lisci infiltriraju u cijelu elitu i tako transformiraju njezin karakter. Kako liscima nedostaje sposobnosti za snažnu i odlučnu akciju koja je od vremena do vremena potrebna da bi se zadržala moć, stvara se organizirana manjina lavova, te nakon nekog vremena zbacuje elitu lisaca.


O teoriji elita i SAD (C. Wright Mills i Floyd Hunter)
C. Wright Mills, američki sociolog nudi manje ambicioznu i sveobuhvatnu verziju teorije elita. Promatra je u američkom društvu u 1950-im godinama, tumači vladavinu elita institucionalnim a ne psihološkim kategorijama. Odbacuje mišljenje po kojem pripadnici elite posjeduju superiorne osobine ili psihološke karakteristike koje ih izdvajaju iz ostalog stanovništva. Dokazuje kako je struktura institucija takva da oni koji su na vrhu institucionalne hijerarhije uglavnom monopoliziraju moć. Mills identificira tri ključne institucije: velike korporacije, vojsku i saveznu državu i oni koji zauzimaju komandne položaje u tim institucijama tvore tri elite.Također dokazuje da američkim društvom vlada elita moći "dosad neviđene moi i neodgovornosti" (ulazak Amerike u II svjetski rat i bacanje atomske bombe na Hirošimu).
F. Hunter tvrdi da je moć u rukama male skupine koja donosi odluke i u kojoj dominira "poslovna klasa".


Teorija elita i komunistička društva
Iako je teorija elita pretrpjela mnoge kritike, određeni broj znanstvenika dokazivalo je kako jedna verzija teorije elita najbolje opisuje i tumači prirodu raspodjele moći u komunističkim društvima.
T. B. Bottomore dokazuje "da se politički sistemi komunističkih zemalja približavaju `čistom tipu` elite moći, skupini koja pošto je došla na vlast uz podršku ili pristanak određenih klasa u stanovništvu, održava se na vlasti uglavnom zahvaljujući činjenici što je organizirana manjina suprostavljena neorganiziranoj većini".
Raymond Aron također tvrdi kako je u SSSR-u politička, privredna ii vojna moć usredotočena u rukama `unificirane elite` koja posjeduje `apsolutnu i neograničenu moć`. Vladajuća manjina upravlja privredom, zapovijeda vojskom i kontrolira medije, školstvo i socijalnu skrb. Ona donosi sve važne odluke koje se tiču države ili međunarodnih osnosa."


Izvaci iz UVOD U SOCIOLOGIJU, Michael Haralambos, Robin Heald, Drugo izdanje, Globus, Zagreb


O moći u politici I (da li je Franjo Tuđman pobijedio (jednokratno))

komentiraj (0) * ispiši * #

19

ponedjeljak

prosinac

2011

PTSP33 (pobrisano na forumu)

ono što nisam imao namjeru napisati (ali me ponukala tema na ovom forumu Studenti iz bivše Juge žele ponovno živjeti zajedno)


O turskim osvajanjima (ili kako je bila moguća jugoslavija)


dva carstva koja su se suprostavila kao predstavnici dviju civilizacija, austro-ugarsko i otomansko, imali su dodirnu liniju na područjima koje se poslije nazivalo jugoslavija

osmanlije su postepeno prodirale u europsko kopno (osvajajući državu/državicu po državu/državicu)

habzburška kuća, nositelj carskih, kraljevskih i vladarskih titula vodila je (unatoč europskim ratovima) potpomognuta europskim vladarskim kućama obranu od prodora osmanlija, poprilično uspješno (unatoč nekoliko kriza i opsada beča)

turci su zauzvrat, svoj osvajački naum strpljivo i ustrajno (taktički) gradili

kad su posumnjali u konačni uspjeh, izgrađivali su sustav obrane i taktičkog pripremanja terena

unatoč brojno slabijem demografskom stanju srpskog naroda, iseljavali su ga sa iskonskog staništa i povlačili u rubne krajeve carstva (granične prema AU)

sociološki, demografski i povijesno (i lako i teško dokazivo) razrađeno

u prodiranju su im bili oslonac za napredak, u povlačenju oslonac za uzmak


demografska konfuzija na granici (koja je u prvoj fazi rasta osmanlijskog carstva omogućavala osmanlijama da lakše prodiru), ustoličenjem habzburgovaca za vladare AU, prestaje donositi prednost pri osvajanju jer se istom strategijom koriste i habzburzi


dvostrani učin je poprilično razobličio (kako to svaki pravi rat i radi) sociološko-demografsku sliku na teritoriju

konsolidacija kršćana, i prelaz u protudjelovanje, turcima je još jednom dao prigodu da se iskoriste razobličenom masom

od berlinskog kongresa 1878., balkanskih ratova, 1ww, 2ww turci su imali tampon zonu nesređenih zemalja, koje su uvijek ratove činile neizvjesnim (a time i prelaz preko tih zemalja u pohodu na tursku)

kako su ostavili razasute nacionalno neformirane naseobine, bili su sigurni da nekakvo brzo jednonacionalno formiranje na tim prostorima nije moguće

povijesno, ostavili su nesređeno stanje (i višestruko puta se okoristila time)(kao i zabludama zvanim jugoslavija)

turska (nastala propašću otomanskog carstva) ulazi u NATO 1953., a zemlje koje je ostavila tek sada

paradoks, srbi stotinu godina provode genocid oslobađajući se turske okupacija, na korist turskoj

o turskom povlačenju (ili zašto je jugoslavija bila nemoguća)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP32 (pobrisano na forumu)

o turskim osvajanjima (ili kako je bila moguća jugoslavija)



dva carstva koja su se suprostavila kao predstavnici dviju civilizacija, austro-ugarsko i otomansko, imali su dodirnu liniju na područjima koje se poslije nazivalo jugoslavija

osmanlije su postepeno prodirale u europsko kopno (osvajajući državu/državicu po državu/državicu)

habzburška kuća, nositelj carskih, kraljevskih i vladarskih titula vodila je (unatoč europskim ratovima) potpomognuta europskim vladarskim kućama obranu od prodora osmanlija, poprilično uspješno (unatoč nekoliko kriza i opsada beča)

turci su zauzvrat, svoj osvajački naum strpljivo i ustrajno (taktički) gradili

kad su posumnjali u konačni uspjeh, izgrađivali su sustav obrane i taktičkog pripremanja terena

unatoč brojno slabijem demografskom stanju srpskog naroda, iseljavali su ga sa iskonskog staništa i povlačili u rubne krajeve carstva (granične prema AU)

sociološki, demografski i povijesno (i lako i teško) razrađeno

u prodiranju su im bili oslonac za napredak, u povlačenju oslonac za uzmak


demografska konfuzija na granici (koja je u prvoj fazi rasta osmanlijskog carstva omogućavala osmanlijama da lakše prodiru), ustoličenjem habzburgovaca za vladare AU, prestaje donositi prednost pri osvajanju jer se istom strategijom koriste i habzburzi


dvostrani učin je poprilično razobličio (kako to svaki pravi rat i radi) sociološko-demografsku sliku teritorija

konsolidacija kršćana, i prelaz u protudjelovanje, turcima je još jednom dao prigodu da se iskoriste razobličenom masom

od berlinskog kongresa 1878., balkanskih ratova, 1ww, 2ww turci su imali tampon zonu nesređenih zemalja, koje su uvijek ratove činile neizvjesnim (a time i prelaz preko tih zemalja u pohodu na tursku)

kako su ostavili razasute nacionalno neformirane naseobine, bili su sigurni da nekakvo brzo jednonacionalno formiranje na tim prostorima nije moguće

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP31 (pobrisano na forumu)

O Bosni i Hecegovini (ili o Herceg-Bosni)


Hrvatski su političari stoljeće iskušavali pera i misli na okupiranoj turskoj pokrajini

Starčević, Radić(i), pravaši, hss-ovci, komunisti, liberali, nezavisni, polunastrojeni, nesvrstani

(nije mi cilj dati povijesni pregled političke misli o pitanju Herceg-bosne)


niti jedan politički plan nije sproveden u djelo (osim titova o zasebnosti bih)(uspjelo mu je zbog njegovog ratnog razaranja bih)

zadnji rat u BiH je pokazao ustrajnu genocidnost srba naspram svih (a najviše muslimanskog življa)

vanjski politički faktori su podržavali vojne i političke aktivnosti u smjeru izjednačenosti snaga (pa su srbi unatoč vojnim pritiscima i etničkom čišćenju - oslabili svoj politički položaj u bih, musliman (bošnjaci) unatoč slabosti i vojnoj nemoći ojačali svoj politički položaj, a hrvati unatoč sukobu s obje strane i pobjedničkom završnom vojnom djelovanju ostala u egalu)

bih je ostala nedokučena (za ovdašnje političare i njihovo poimanje)

bih je žarište možebitnih novih sukoba (ne daj bože) ili NIČIJA ZEMLJA (zemlja svih, ravnopravno)

zašto ničija zemlja?

sociološki procesi formiranja nacija nisu završeni ( kad se formira bošnjačka nacija i narod), međunarodna politika proučava stanje i uspješno provodi politiku dostupnu na tereneu u skladu sa svojim interesima

muslimanska zemlja u europi? NE; Velika Hrvatska? NE; Velika Srbija? NE

NE NE NE

nismo shvatili geopolitiku i njeno poigravanje u multifaktorskom okružju (koji višestruko obilježava bih)

Zašto stotinu godina prešućuju i toleriraju srpski genocid nad muslimanima? Zašto u zadnjem ratu previđaju genocid? A nije im cilj snažna srbija.

cilj je rat (rat bez cilja)! (zadržati rat što duže)

spaljena zemlja, ničija zemlja

Područje je predviđeno integrirati u EU, ali pojedinačni nacionalni djelovi služe razbijenosti, i kontroli

hrvatska nije mogla nacionalnom politikom rješavati pitanje bih (jer je taj teritorij predmet neke druge politike), a nije imala snage odreći se bih u korist hrvatske


Ostaje pitanje Bosna i Hercegovina (ili zašto ratovi nisu riješili pitanje koje se ne rješava ratom)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP30 (pobrisano na forumu)

Zašto hrvatska nema svjetlu prošlost (ili o relativitetu)


Hrvatska je stoljeća bila predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis), naslov koji je papa Lav (Leo) X dao u pismu 1519. hrvatskom banu (i biskupu) Petru Berislaviću.

Brana i stalni otpor turskom osvajanju, potpomognuta naporima cijele kršćanske europe, rimskih papa i Habzburgovaca.

Srbi su istovremeno bili turski vazali, s priznatom pravoslavnom crkvom u okviru osmanlijskog carstva.

Raspadom turskog carstva, čiji napredak u europu su habzburzi dugo uspješno priječili, pomicala se granica turske sile prema matičnom teritoriju (mala azija).

Srpski ustanci pod Karađorđem (u pokušaju ustanka su srbi isporučili karađorđevu glavu turcima za mir), ustanci i ratovi (uvijek potpomognuti izvana i nikad dovršeni), te konačno balkanski rat rezultirali su izbacivanjem turaka s europskog kontinenta (drugim balkanskim ratom kojeg su skrivili srbi, turci su se vratili oko 250 km u europsko kopno kod istanbula).

Nakon raspada turskog carstva, srbi su na područja na koja su ih u svojim osvajanjima puštali turci, genocidno obračunavali s ostacima muslimanskog življa. Genocidno su obračunavali i s ostalim nesrpskim narodima i narodnostima.

Nakon 1. svjetskog rata, srbi su kraljevinu proširili ujedinjenjem sa SHS državom, nastalom nakon raspada AU (te kraljevinom crnom gorom i netom oslobođenom makedonijom).

Politika genocidnog proganjanja, raseljavanja i nasilnog posrbljavanja je nastavljena, kroz kraljevinu jugoslaviju, velikosrpski projekt provođen u 2 svjetskom ratu, poslijeratnu Jugoslaviju, kao i u ratu na području te bivše jugoslavije od 1991. do 1999. i rata za neovisnost kosova.

Politički nezrela, vojno slaba, uvijek u ratnom sukobu (a niti jedan ustanak ili rat nisu dovršili)

Srbi odjedanput predstavljaju narod koji voli vojsku, sa svjetlim (a ne genocidnim) tradicijama, obilato potpomagan vanjskim političkim faktorima (radi kontrole teritorija)

da su srbi bili organiziraniji i uspješniji (a ne prevrtljivi i podmukli) odavno bi oni izgubili tu potporu

(oni su stoljeće uspješno vraćali ratove i nestabilnost na područje propalih carstava)


Prikazivanje hrvatsko-srpskog sukoba kao sučeljavanje velikohrvatske i velikosrpske politike je pogrešan


o relativitetu (ili zašto su hrvati genocidni??)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP29 (pobrisano na forumu)

Zašto srbi muslimane genocidno proganjaju (bez sankcija)? (ili o turcima)


Pad turskog carstva je započeo u Europi. Habzburzi su sistematično, ustrajno i precizno branili kršćansku europu. Turska je gubila uporište i snagu. Srpski ustanci i ratovi za samostalnost rezultirali su kneževinom srbijom. Do prvog svjetskog rata saveznicom AU.

Razbijanje carstava podrazumijeva promjenu socioloških odrednica. Muslimani koji su ostajali iza turskih povlačenja (dobar dio je emigrirao) nisu turci. Ali imaju vjerski, kulturni i politički oslonac u turskoj.

Srbi su progon muslimanskog življa obavljali ne znajući i ne mogavši drukčije mijenjati strukturu stanovništva.

Formiranje novih (starih) naroda za nove odnose (a ne stare) je stoljetni ciklus.

Srbi su u svakoj prigodi genocidno obračunavali s muslimanskim življem.

Na očigled europe, otvoreno genocidnim metodama (uključujući i zadnji rat u BiH).


Iako su srbi u zadnjih 130-ak godina umjetno ojačani kao narod (kroz srpstvo i srpsku naciju, u koju je asimilirano mnoštvo nesrba), nisu jaki. Zato su bez sankcija.

Strateški, slab narod na izmaku, preuzima ulogu lidera (ratovima i asimilacijom, nasilnom politikom) formira srpsku naciju (koja ima malo zajedničkog sa iskonskim srbima)

Muslimani, genocidno proganjani, nisu onaj narod od prije.

Srbi jačali, muslimani slabljeni (stoljeće).


Zašto su srbi stoljeće genocidni (bez sankcija)? (ili zašto hrvatska nema svjetlu prošlost)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP28 (pobrisano na forumu)

Quo Vadis (ili zašto su nam nijemci neprijatelji)


Pretenzije na teritorij (kontrolu teritorija) pokazivala je AU monarhija potiskujući osmanlijsko carstvo, rusko carstvo s istim ambicijama sudjeluje u kreiranju političkih odnosa i ratnih događanja

AU monarhija je započela rat, koji je bio kraj za monarhiju, ali i za rusko carstvo. Raspadom AU monarhije, njemačka (germani) pretendiraju zauzeti mjesto AU preko austrije.

u prvom svjetskom ratu, habzburzi su hrvatsku uvukli u rat koji su izgubili (i hrvatska bila predmet pobjednika)(pobjednici su strateški cjepkali i politički kažnjavali, a ne zbog sudjelovanja u ratu)


Prirodni slijed, uzdizanja srednje europske sile, koja bi kontrolirala područje, iz povijesnog konteksta, ujedinjenu njemačku (bez austrije) stavlja u poziciju da preko austrije zauzme pozicije AU carevine, a time i teritorij koji je netom prije početka 1ww izgubila turska u balkanskim ratovima

Još jedan problem za hrvate i hrvatsku (nemogućnost izbora), a neizvjestan ishod vojno-političkih ambicija njemačke

Njemačka je započela 2ww, izgubila ga i izazvala urušavanje država srednje europe (sovjeti su ostvarili vojno-političku dominaciju) (poljska nastala 1918 postaje komunistička, rumunjska, bugarska, mađarska, čehoslovačka, DDR, zemlje na području bivše jugoslavije prelaze na diktature i komunizam)

njemci si izgubili rat, ali nisu izgubili ekonomiju (vodili su, unatoč historiografskom prikazivanju, strateški rat)

Urušavanjem terirorija koje odgovara pojmu Heartland-a, zapadna njemačka ostaje (??) i dalje predvodnicom ekonomskog napretka

Sve političke krize (a bilo ih je ) u zemljama pod komunističkim diktaturama, vodile su emigraciji radne snage, prvo u njemačku i preko njemačke u daleke zemlje (Kanada, SAD, Australija, ...)

Navika njemačke da parcijalno kontrolira teritorij, i da ima parcijalnu korist ostaje do dana današnjeg

(političkim manevrima pogoduje svojim interesima - prvenstveno indirektnom kontrolom političkih događanja koja izazivaju valove iseljavanja)

hrvatska je stoljeće izložena ratovima i političkim previranjima koja su izazvala ogromne demografske gubitke, red je da netko upre prstom u krivce


zašto su nam nijemci neprijatelji (ili kamo idemo)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP27 (pobrisano na forumu)

Genertatori straha VII (ili zašto hrvatski predsjednik nema narod)(ili kako je hrvatska na balkanu)


nakon propasti austrougarskog i turskog carstva, kontrolu nad teritorijem koje je okruženog morima (geografski obuhvaća više od poluotoka Balkan, pa stoga često biva poistovjećen s balkanom - te je to politički pojam balkana) nije bilo moguće odmah uspostaviti

geopolitički gledano, vrlo važan strateški teritorij sustavno je služio kao izvorište kriza (iz kojih su započinjali ratovi)

teritorij je trebalo (zbog socioloških osobina: društvenog uređenja, odnosa unutar društva i snage pojedinih etničkih grupa) sustavno prilagoditi novom odnosu snaga

stoljetnim političkim manevrima, hrvatska je gubila dah i bitku za svoje interese


poslijednji u nizu očiglednih naprednih kočničara hrvatske politike je predsjednik bez države i naroda (car je gol)

izdanak kraljevske loze, koja nema svoju domovinu, svoju naciju, ali ima želju za vlašću

(nacionalno neodređen, pripadnik svijetlih tradicija humanizma bez bližnjih - bližnji su zaostali primitivci)

"Nacija lat. (natio - rod, svojta, pleme, skup)

narod, historijski formirana stabilna zajednica ljudi, nastala na bazi zajednice jezika, teritorija, ekonomskog života i psihičke konstitucije, a prožeta sviješću o zajedničkoj pripadnosti i cjelovitosti."

"Nacija je etapa u razvoju naroda koja se očituje u stvaranju države.


U hrvatskoj je postojao politički sukob oko poimanja nacije: uobičajeno razumijevanje nacije po sociološkim teorijama i marxističko-lenjinističko poimanje nacije (kao izvora zla)


Zbog narodne svijesti o zajedničkoj pripadnosti i cjelovitosti (i prije komunista), u hrvatskoj su pobjeđivale struje koje nisu služile naciji (pa je hrvatska oslabljena potpadala pod tuđe vlasti i/ili gubila teritorij

Komunisti su samo nastavak (imali su osobinu koja je odgovarala vladarima iz sjene) razbijanja cjelovitosti, svijesti o zajedničkoj pripadnosti, psihičke konstitucije i ekonomskog života

Ostvarivanje interesa, ali ne narodnih.

Želja za narodom (iz kojeg proizlazi i nad kojim se uspostavlja vlast)

s kojim ciljem (osim geostrateškog političkog manevra urušavanja postojeće strukture)?


Generatori straha VII (ili kad ćemo imati vlastiti narod)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP26 (pobrisano na forumu)

Genertatori straha VI (ili zašto hrvatska ne bira)(predsjednika)


Osobina tehnološkog napretka je oslanjanje na izume.
Po Gaussovoj raspodjeli (koja se može primijeniti), u određenoj populaciji broj izumitelja je vrlo malen

Hrvatska je imala velikog izumitelja - Nikolu Teslu

Da je iskoristila njegove izume, bila bi najveći proizvođač generatora i elektomotora (i svrstala se u red industrijskih zemalja)

Ali, nije ... (a takvi izumitelji se ne rađaju svaki dan)


Slučaj Čehoslovače (danas Češka i Slovačka) zorno pokazuje što bi bilo s hrvatskom, da je krenula drugim putem

Doživjeli su posvemašno zaostajanje (uslijed raspodjele interesnih sfera; novi gospodari su razdijelili teritorij bivših carstva), ali je povijest bila znatno umjerenija



Odabir mora biti u interesu naroda i nacije.
Hrvatska mora stremiti modernom, razvijenom i privređivačkom društvu. Mora imati osjećaj svoje međunarodno-političke važnosti, prilagoditi svoj ekonomski i politički život geostrateškom okruženju.
Kao mravi: graditi mravinjak, a kad ga netko sruši iznova graditi.

Aktualni predsjednički izbori su prigoda da hrvatska odabere svoj identitet (koji nije smetnja i prepreka nikome), identitet koji će osiguravati minimum dostojanstva i života građanima RH.
Predsjednika, koji će sukladno ustavnim ovlastima poticati napredak i boljitak, koji će hrvatsku prezentirati kao autohtonu, željnu rada i napretka
Predsjednik, koji će prestati poticati privilegiranost i nepotizam.
Predsjednik, koji će iskazati lojalnost i odanost građanima RH (koji nemaju moć i novčana sredstva za podmićivanje svojih državnih službenika)
Predsjednik, koji neće biti namješteni feudalac, već moderni predsjednik koji će otvarati procese usvajanja modernih civilizacijskih tekovina (reformatora naše svijesti)

Prilika da odaberemo sustav, a ne osobu; da odaberemo put, a ne sudbinu.


Generatori straha (ili zašto se bojimo svog predsjednika)( ili kad ćemo prestati prodavati geostrateški položaj)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP25 (pobrisano na forumu)

Generatori straha V (ili o odgovornom društvu)


""Odgovorna vlada" je ona demokratski izabrana vlast koja tu vlast vrši u općem (javnom) interesu i za svoju politiku i ponašanje polaže račune s odgovarajućim posljedicama."

Oblici odgovornosti:
1. politička odgovornost
a)predstavnička odgovornost
b)odgovornost predsjednika države
c) parlamentarna ili ministarska odgovornost
d) političko-upravna i slične odgovornosti
e) međunarodna odgovornost države
2. odgovorna vlada
3. profesionalna i moralna odgovornost
4. individualna i kolektivna odgovornost

Odgovorno društvo podrazumijeva višestranu odgovornosti.

Upotreba i shvaćanje pojma odgovornost opterećena je terminološki i pojmovno neodređenošću.
Riječ odgovornost koristi se i kao svojstvo ("odgovorna osoba") i kao skup ovlaštenja (odgovornost "za nešto").
"U smislu ispitivanja oblika odgovornosti, ona podrazumijeva, kako skup ovlaštenja i povjerenja, tako i zahtjev koji se upućuje prema nosiocu tih ovlaštenja i povjerenja u pogledu njegovog rada i ponašanja, uz predviđene i pretpostavljene posljedice za ponašanje koje nije normirano ili očekivano."

Kolektivna odgovornost nije pravno razrađena.



odgovorno društvo (sami o sebi)(ili kako kritizirati društvo)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP24 (pobrisano na forumu)

Generatori straha IV (Dominacija i eksploatacija ili odnos dvije vlasti)


Eksploatacija i dominacija su dva različita pojma u društvenim naukama (ali se uzajamno isprepliću)

dominacija lat. (dominirati -gospodovati, vladati) gospodstvo, gospodarenje, vlast, premoć, nadmoć
eksploatacija fra. (exploiter - iskorišćivati) 1. prisvajanje tuđeg rada; 2. vađenje, obrada; 3.iskorišćivanje poduzeća

"Dominacija je osnovni društveno politički odnos u društvu u kome postoji pojava i mogućnost eksploatacije (u svakom nerazvijenom, heteronomnom i klasnom društvu)"
heteronomija (hetero ... - drugi: nomos- pravilo, red, zakon) upravljanje svog rada po njima, ovisan o tuđim zakonima

"Eksploatacija je jedan oblik vlasti, a ako nije vlast u "javnom" i tehničkom smislu, sastavni je dio političke dominacije, stvarne političke vlasti.
Osnova je dominacije druga vlast koja traži pravu, javnu političku vlast.
U tome je fenomen dvostrane vlasti a dvostrana vlast je osnovna struktura dominacije."

"Politička vlast je uvjetovana i u izvjesnoj mjeri određena tipom eksploatacije; ali i dominacija je sastavni dio društvenog sistema."

"Nema dominacije bez eksploatacije, svaka eksploatacija sadrži elemente vlasti i dominacije."


Dvije vlasti (ili zašto ne znamo tko je vlasnik dionica Podravke, ...)

komentiraj (0) * ispiši * #

18

nedjelja

prosinac

2011

PTSP23 (pobrisano na forumu)

Generatori straha III (ili zašto je Srbija opasna)



Geostrateški položaj srbije je iznimno značajan (jer se s tog područja kontrolira rumunjska obala, bugarska obala, grčka obala, albanska obala, crnogorska obala, hrvatska obala)
A nije industrijski razvijena, niti iznimno bogata prirodnim bogatstvima.

Politička vlast živi od prodaje geostrateškog položaja.


Od oslobodilačkih ratova protiv turaka, I i II balkanskog rata, 1. svjetskog rata, 2. svjetskog rata, ratova na ex-YU prostorima
Uvijek srbi (točnije: srpska vlast)

Rekli bi, oduvijek (mada znamo da nije tako) srbi započinju ratove.

Zadnji na Kosovu.
Jedini način života (političkog) u srbiji.

Milošević je pokušao ratom (iako i u to sumnjam: jedini cilj mu je bio što više porušiti) zadržati kontrolu teritorija, kad nije išlo nudio je rusiji ujedinjenje (rusi su ga odbili), nudio se kinezima, ...
Kad od nečeg živiš (zapravo znaš od čega ćeš umrijeti) ne možeš odustati tek tako.
To ga je stajalo i bukvalno života.




Srbija je faktor nestabilnosti u regiji, opasna po samu sebe.
(Vanjski politički faktori traže stanje nestabilnosti i podstiču je. Time postižu efekt samourušavanja. Nisu srbi politički narod koji ima snage nešto prodati. Oni samo poskakuju u mjestu. I izazivaju urušavanje.)


Generator straha III (ili kako je srbija opkolila samu sebe).

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP22 (pobrisano na forumu)

Generatori straha II (o pretvorbi ili kakva je današnja politička scena)


Dolaskom Tuđmana na političku scenu, nastavlja se karizmatska vlast u hrvatskoj.
Da li je Tuđman bio karizmatska ličnost i da li je imao potrebu za takvom vlašću?

Baveći se politikom cijeli život, sticanjem čina jugo-generala i prolazeći vodama povijesti, potkraj svog života nije imao potrebu biti karizmatski vođa.
Ali, ...

Politika čini ljude onakvim kakvi nisu. Tuđman je novi/stari politički život dobio u presudnom trenutku raspada jugoslavije.
Propagirao je politički svjetonazor blizak onovremenoj HSS politici (hrvatska u povijesnim granicama - povijesno skrojenim turskim osvajanjima, za razliku od stava o povijesnim granicama prije turskih osvajanja)
Politički manevar koketiranja s NDH-škim stavovima i simpatizerima (koje nije htio i mogao ispuniti) vješto je amortizirao svehrvatskom pomirbom (a to je proces koji traje i traži truda, mada ta pomirba nikad nije ni bila potrebna osim za spas šake domaćih izdajnika koji su hrvatsku svesrdno prodavali za sitne interese).

Ali, zašto karizmatski način vođenja države?
Vanjsko-politički faktori traže političke saveznike spremne ispuniti zadane političke ciljeve, a to tradicionalistička vlast ili racionalna ne mogu ispuniti.
Nametanje embarga na uvoz oružja od UN (unatoč UN povelji o ljudskim pravima) hrvatsku je stavilo u poziciju nabavljanja oružja na crnom tržištu. Skupljeg oružja.
Financiranje rata je zahtjevna zadaća ispunjena na nekoliko načina: ratnim kreditima, posvemašnim siromašenjem (čudnom poreznom politikom) i čudnom pretvorbom.
Za takav čin treba karizmatska vlast.


Ali, zašto embargo UN na uvoz oružja, koji je zapravo ustoličio takvu vlast?

Kako karizmatska vlast, jer ne priznaje pravila, sadrži "sjeme samodestrukcije", Tuđman se penjao na vlast stepenicama koje su vodile dolje.


Poslije njegove smrti, račanova vlast koja je karizmatika Budišu umirovila (jer takav "karizmatik" nije niti za igru), nastavlja karizmatski stil vođenja države.
Ali bivši komunisti (osim možda poštede od progona, u svjetlu svehrvatske pomirbe) ne mogu za nagradu voditi državu nastalu u vrlo skupom ratu. Pribrojimo li vrijeme prijeratne okupacije, u kojem su oni zdušno pomagali antihrvatskim interesima, njihov silazni put je trajao puno kraće od tuđmanovog.
(Manja karizma, manjeg sjaja, traje kraće)

Nastavak politike istim metodama dovodi Sanadera (politički nevještog, ali stranački podobnog), što rezultira još jednom karizmom.
Sanaderovi ministri provode nezapamćen pressing na živce hrvatskih građana (jer ratni dugovi moraju biti na vrijeme podmirivani).
Korak naprijed, nazad dva.
Sanaderov put zaduženja, hrvatsku je vratio u doba renesanse (trajala od 14. do 16. stoljeća). Ali ostaje nedodirljiv, razumu. Karizmatik.


J. Kosor nastavlja niz (promašaja). Ona rebalans rješava obavljajući kućne poslove (a ja zubaru idem jer je upućen u sportska zbivanja i potreban mi je da bih pravilno procijenio kladioničarske koeficijente).



PTSP traume u hrvatskoj duši proističu iz hrvatske nesposobnosti rješavati novonastale situacije (čitaj: pomanjkanja inteligencije)(zato imamo one koji sjaje) kao i posljedica susjedskog djelovanja




Kako je tekla privatizacija u Hrvatskoj? (ekonomisti zlatnog sjaja ili tko su generatori straha II)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP21 (pobrisano na forumu)

Generatori straha I (ili o karizmi)



Zašto je Hrvatska stavljena u kavez?
Političke struje i stranke koje su iznjedrile nepotkupive političare bivale su uništene!
Političari s kraja AU monarhije, međuratni političari, političari iza 2ww, ...


Po Max Weber-u i njegovoj sociologiji vlasti (a preuzeto iz sociologije religije), tri su oblika vlasti: racionalno-legalna, tradicionalna, karizmatska


Racionalna - počiva na pravilima koji pojedinačno koji vrijede za sve koji zadovoljavaju kriterije

Tradicionalna - se zasniva na tradiciji koju imaju norme i ustanove

Karizmatska - ne priznaje i ne prihvaća nikakva pravila kojim se utvrđuje njena ovlast


Hrvatska je u posljednjih stotinjak godina imala karizmatsku vlast.
karizma, harizma grč. (harisma - milost, dar) u teologiji: božanska nadarenost, sveto nadahnuće, osobita moć stečena božijom milošću; božiji dar
U psihologiji karizma se opisuje kao osobina nadnaravne snage ili kvalitete koju posjeduje osoba.



"Karizmatske osobe koje su se pojavile u povijesti: tu se ne navode samo prorok, čarobnjak, vrač i prizivač kiše, dakle, "zanimanja" kod kojih bi se mogla priznati danost nekih karizmatskih sposobnosti, nego u istom dahu i pomorski razbojnik, vođa stranke, umjetnik i poznavalac prava. Svi se oni kao "nosioci specifičnih darova tijela i duha koji se misle kao natprirodni (u smislu: ne svakome dostupni)""


U politici karizmatske vođe nalazimo u autoritarnim državama: autokrate, diktatori i teokrate; često ih prati kult ličnosti.
Karizmatska vlast nije konzistentna (postojana, trajna), svojstvena je pokretima i revolucijama (protivna pravilima i tradiciji u čemu leži sjeme samodestrukcije).

Vanjski politički faktori su namještali u hrvatskoj karizmatske vođe i takvu vlast (100-tinu godina).
Primjer, Pavelić se karizmatski borio protiv režima, sudjelovao u atentatu na kralja Aleksandra, ..., a tito je karizmatski priznavao samo sud svoje partije, vodio partizanski pokret, staljinu rekao ne, prkosio blokovskoj podjeli, ...
Karizma.

Karizmatska vlast generira strah.

Paveliću su talijani (mussolini) pomogli stvoriti karizmu atentatom na kralja Aleksandra, koja je nestala gubitkom rata, ali je titovu karizmu pojačao kraj rata (pobjeda zahvaljujući sovjetskoj vojsci) i dalje je vremenom ta karizma rasla (a znamo da je bio ispodprosječan, zgubidan, masovni ubojica i psihopata)
(karizme su dodjeljene...)

Takva vlast generira strah. Naočigled svih, posjeduje moći koje nema.
Geostrateška politika objašnjava zašto su politički sistemi u zadnjih stotinjak godina počivali na karizmatskoj vlasti.

Hrvatska je ostavljena u kavezu, na nemilost zloj sudbini (bez adekvatne društvene organizacije).

Ostaje pitanje: Zašto se Hrvatska prikazuje kao genocidna, fašistička i zaostala nacija? (jer smo osakaćeni i prepušteni sustavnom propadanju: teritorijalnom, materijalnom i moralnom?)
(zašto ovovremeni političari ne gase plam karizme?)(dužnost politički stranaka je političko obrazovanje članstva i građanstva za boljitak države i društva)

Karizma (ili zašto smo trpjeli takvu vlast)(zašto nam je vlast bila nametnuta)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP20 (pobrisano na forumu)

Što Alieni ne znaju? (ili gdje je nestala moja Hrvatska?)



Ulaskom u EU Hrvatska prepušta brigu o svom geostrateškom položaju većoj sili (pa će, nužno, stanovništvo morati stvarati vrijednosti)


Integracijama (koje imaju za cilj stvaranje moći) teritorij postaje manje važan, jer tko bi izvršio invaziju na moćnu EU.
Možda invazija iz svemira - Alieni.
Nakon svih dekapitacija (skidanja glava), ne preostaje vam izgleda drugo nego da opet čuvate glave (da vam ne slete na tjeme, gdje bi drugo - bogovi ne padaju na tjeme)


Gdje je nestala moja Hrvatska
Hrvatska do Drine ... I više
Hrvatska do Mumbaia, do Sydneya, do North Carolina, hrvatska do Antofagaste, Ognjene zemlje, hrvatska do Ottawe ili jezera Ontario, hrvatska do etiopske visoravni, Islanda i Sv. Helene ...

hrvatska do srca malih ljudi, hrvatska do aboridžina u australskom bušu, hrvatska do bušmana u afričkom bušu , indijanaca amazone ili sjevernoameričkih indijanaca
(ako me pitate kartagu nije trebalo razoriti)


Radna, poštena, marljiva i katolička ...


Hrvatska živi u srcu (ono što Alieni ne znaju)


(u spomen na one koji nisu s nama)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP19 (pobrisano na forumu)

Hrvatska (ili kako izici iz recesije)



Hrvatski unutarnji dug je zapravo vanjski dug

Od Habzburgovaca i njihove organizacije obrane granice s turskim carstvom, slivali su se novci iz europe na ova područja (npr. porez koji su placali grofovi celjski, donacije koje su pape prikupljale po europskim dvorovima, ...)

titovo ponašanje je bilo nastavak iste politike socijalističkim metodama (dotacije i nepovratni krediti od samih početaka titove jugoslavije koje je dobivao od USA)(granice iza 1ww i 2ww su skrojene po geostrateškom principu)(nije tito bio politicki faktor koji je mogao mijenjati političke odnose - već namještenik koji je služio potrebama)(karizma je dodijeljena)

Tuđmanova politika je šetala rubom (zbog napretka školstva i sustava informiranja) takve politike, otud toliko privilegiranih iz DR (svi smo mi gotovina)

bez obzira na lakoću (ili ne) tih novaca, hrvatska treba napustiti svoj geostrateški položaj kao izvor zarade (jer ne možemo svi od njega živjeti) (sjetite se "ustaša" i "partizana") i to smatrati tek dijelom svojih prihoda

treba stvarati novostvorene vrijednosti (bazirati se na vlastitoj ekonomiji, utemeljenoj na proizvodnji)

a geostratešku poziciju prepustiti dijelu stanovništva (koji će imati direktnu korist od tog)(ali, pošto nas povijest veže, zbog važnosti po život i velikog broja žrtava proisteklog iz tog položaja - stanje je u posljednjih 400-500 godina nepromijenjeno)

a ne da imamo toliki unutarnji/vanjski dug

stvar politike (unutarnje) je da pripremi i organizira ekonomski i politički ustroj u kojem će svi biti sigurni i zadovoljni


(ili kako se svjetska recesija prelila preko naših granica)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP18 (pobrisano na forumu)

pitagora:

goto2:



još jedan dokaz da F. T. nije provodio politiku podjele bosne



Ajde se sutra javi u Haag za svedoka, mozda pomognes onim jadnicima gore. Mozda subotom ne rade pa probaj u ponedjeljak.



zbroji kvadrate

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP17 (pobrisano na forumu)

BiH, ili što bosna radi u mom srcu (ili o F.T.-u još jednom)



sve smo smeli u BiH (ostavili da nas podsjeća)

nesređena regija koja je okružena svojim narodima


za očekivati je da "hartland" bude uzrok smutnje, ako treba

u protivnom bi bosna trebala postati nova švicarska (neobičan prijedlog, smiono očekivanje)


(a nekad je bosna bila srce

u vrijeme kad je drvo bilo glavni građevni materijal i glavni energent, turci su u svom prodoru osvojili (od koga?) bosnu

slavonija (zbog močvara), lika i dalmacija nisu bili prioritet - jer se život odvijao u obradi polja i stočarstvu)

bosna je središte regije, a sve nesređeno je ostalo u bosni

(povijesni slijed i utjecaj na sadašnjost je samo opravdanje)



još jedan dokaz da F. T. nije provodio politiku podjele bosne

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP16 (pobrisano na forumu)

F.T. ili Franjo Tuđman



Korak naprijed, dva nazad - u sklopu geopolitickih odnosa, morao je pristati na dva koraka nazad za onaj jedan naprijed (ostvarenje hrvatske države)

Nemogucnost postavljanja kvalitetnog života u državama koje su bile pod AU carstvom i turskim carstvom proizlazi iz strateškog cilja - onemogucavanje nasljednika propalih (i uništenih carstava)

maleni narodi nisu sposobni oduprijeti se jacim (a nemirna regija potpomaže vanjsku kontrolu s vece daljine)

EU integracije idu postepeno i s puno muka (potrugal, irska, poljska, ceška - svi pomalo koce), što znaci da europa nema moc (žurnost ujedinjenja zbog jacanja moci odgovara jakim EU državama), i regionalno integriranje u EU (obzirom na sporost) pokazuje da moc caruje negdje drugdje

(valjda je zbog tog i bio rat u exYU; mada ga nakon 2ww nitko nije ocekivao u Europi)

geopoliticke karte kroje politiku (gdje je geopolitika presudna)

(a R. Kir - onaj tko nagazi na (nagaznu) minu ili strada na nadzornoj tocki, nije imao srece; slucajna je žrtva, a slucajne žrtve geopoliticke karte ne bilježe

nisu na tim kartama ucrtane takve žrtve - ucrtano je stotine tisuca hrvatskih žrtava u 1ww, stotine tisuca iseljenih u kraljevini jugoslaviji, stotine tisuca stradalih u 2ww, stotine tisuca raseljenih u SFRJ i pokušaj istog u ratu 91- i nisu slucajne žrtve)

ucrtani su jer se mijenjala nacionalna i socijalna slika teritorija

a to je F. T. znao

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP15 (pobrisano na forumu)

P.S.

cilj revolucije je onemogućavanje restitucije

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP14 (pobrisano na forumu)

Geostrateški ciljevi gospodara tame



Kako teritorij kojim su vladala dva velika carstva i ustrojili podršku stanovništva pretvotriti u vlastiti dominion?

Revolucijiom!

koja je na ovim područjima vrlo uspješno provedena (mislim i kažem: revolucija izvan revolucije, a ne revolucija u revoluciji)

Nakon revolucije (u ondašnjim poimanjima i definiranjima revolucije u političkom značenju označavala je promjenu vlasti nasilnim metodama. "Od vremena Francuske revolucije pojam se uglavnom koristi kao opis za oružane ili nasilne politička promjene.", dok danas sam pojam ima strože značenje: brzu i dramatičnu promjenu bilo čega), nasilne revolucije život se nastavlja bez kontinuiranog kolektivnog sjećanja

(mi smo vas oslobodili, mi smo vam ucrtali granice, mi smo vas opismenili, mi smo ratovali protiv ...)

to je smisao revolucije (ovo je revolucija u revoluciji)

vratimo se revoluciji: potreban je otklon od normale za revoluciju (balkanski ratovi, načertanja, memorandumi, ...), kontinuitet otklona koji pomaže revoluciju (ona revolucija unutar revolucije)

srbi su stoljeće revolucionarno zahtjevali promjene (na bolje ili gore po njih, sve jedno)

njihova politika u zadnjih 130 godina je revolucija u srbiji; od teritorijalnih pretenzija do sudjelovanja u svjetskim političkim kretanjima (uvijek su srbi svraćali pogled svjetske politike na ova područja)

hrvati u kovitlacu svjetskih političkih mijena, uglavnom nespremni i bez pravog vodstva, reaktivno vode politiku (čak i obje revolucije u hrvatskoj su s takvim obilježjem; ustaški pokret na svoj način (te je ujedno i reakcionaran) kao i komunistički pokret (reaktivan i hiperrevolucionaran))


Dolazak sovjeta i uspostava komunističke vlasti s provedbom revolucije (to je ona revolucija unutar revolucije i pokraj navedene revolucije srba) je priprema terena za brisanje proživljenog kolektivnog sjećanja (a običnim građanima je vidljiv na području povijesti, kulture, umjetnosti,...) - brisanje spomena i utjecaja dvaju carstva

prekidom komunističke revolucije, nastavila se srpska revolucija (čije posljedice smo kroz DR i poraće dobro osjetili)

(ali, valjda i revolucije imaju rok trajanja)

zbrka u kolektivnom sjećanju žamori političkim krugovima, ulicama i trgovima, sredstvima javnog komuniciranja, ...

politika je umijeće mogućeg (a nama je to nemoguće)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP13 (pobrisano na forumu)

Hrvatska nema velika prirodna bogatstva (rude, energenti, ...)

U svjetlu mogućih interesa za hrvate i hrvatsku državu ostaje samo geostrateški položaj (pa time i komponenta politike - geopolitika)


mesić i njegovo djelovanje u zadnjih 10 godina u svjetlu geopolitike:


prvi je mandat dobio kao autsajder (najvjerojatnije izmanipuliranim i namještenim izborima), želeći pokazati da je s ozbiljnom snagom umirovio je HV generale željne politike (rekao bih niti generali, niti političari - do jedan je imao ozbiljnih nedostataka)

pa 8 godina hladovine u vilama (bakarićeva, brijuni, pantovčak - za koji je obećao da će ga zamjeniti uredom na markovom trgu)

zadnja godina, predsjednička inicijativa dostojna miloševićevske poltronske politike (pridjev miloševićevske zbog tog što je hrvatski osjećaj da radnja protiv hrvatske pomaže srbima, ali zapravo te radnje su ...)


14 godina nakon rata hrvatska se razbistrila (ratne i tranzicijske probleme uspjela uočiti - ali ...)

uvijek netko hrvatsku stavi na koljena (da bi ostala u političkoj sferi interesa samo o sebi)


Da li je problem (politika je umijeće nemogućeg ili ostvarivanje mogućeg) hrvatskim političkim strankama postaviti političke zadaće kojima će hrvatsku graditi u okvirima mogućeg?

mnogi privredni subjekti, koji su podizani i građeni za komunističke vlasti su vojno strateški - vezani u poslovanju za vojne saveznike (nesvrstani, zemlje s diktaturama, istočni blok) i bilo je nužno da sa strateškog plana moraju propasti, a s ekonomskog da nemaju budućnost

Da li je to prijevara u pretvorbi i privatizaciji? (zašto političari nisu uočili problem i ponudili rješenje?)(zašto zavlačenje običnog građanstva u nedogled?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP12 (pobrisano na forumu)

V. Pretvorba & privatizacija



Pretvorba i privatizacija su trebali biti postupci u tranziciji (periodu prilagodbe socijalističkog gospodarskog sustava slobodnom, kapitalističkom)

Poklopili su se s ratom (za koji su trebala ogromna novčana sredstva)

Tri važne stavke je trebalo financirati: politiku i novonastale političke stranke, ratne napore i narod (socijala)


Kad je Tuđmanu predložen model ravnomjerne i pravične raspodjele; s ciljem da se uspostavi država u kojoj će srednji (najbrojniji) sloj biti nositelj društva (po uzoru na društva nastala na ideji proistekloj od grčkih filozofa, dalje razvijanoj), on je izišao nedugo zatim s idejom o 200 bogatih obitelji, srednji sloj je nestao, a financiranje političara i stranki, financiranje ratnih napora i socijala su nastavljene

Proizlazi, da vlast i odluke u društvu nisu mogli donositi građani RH (kupljeni su kupljeni: političari, vojska i širi siromašni slojevi (socijala))

Da li je to znak da se ekonomskim mjerama provodila politika ograničenog suvereniteta (zbog geopolitičke važnosti, i geopolitičkog značaja rata koji se vodio u Hrvatskoj)?(nepoželjnost neograničenog i nepredvidivog rata na području bivše YU)

Da li je Domovinski Rat imao i neke druge dimenzije (osim rata za slobodu)?

Da li je privatizacija izvršena ili je izvršena uglavnom pretvorba (privredne aktivnosti stavljene pod kontrolu novi centara moći - političkih stranki - kao izvor financijske moći)? (zašto se pred svake izbore provode užurbane mjere prodaje i privatizacije; vrlo sumnjive kao nap. sada Podravke?)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP11 (pobrisano na forumu)

Hrvatski narod i država imaju svoju povijest


U svijetu kojem živimo, najbolje državu i naciju promovira istina

Naučna istina nije konačna i apsolutna istina (jer nauka napreduje i iz iskustva znamo da se te istine mijenjaju), ali je najbolje što se može u datom trenutku ustanoviti

Hrvatska nacija je mlada nacija (a star narod), ima svoje karakteristike i neke loše trenutke

Zločin i zločinci nisu osobina jednog naroda ili nacije, sve policije svijeta imaju kriminalistiku


Hrvatska je svoju povijest i necivilizacijske postupke trebala prepustiti povjesničarima, forenzičarima, sociolozima, politolozima, lingvističarima, ...

I time skinula breme svakodnevnih naklapanja o divljačkom i barbarskom (genocidnom) narodu

da li su hrvati genocidni zbog ustaša (neoustaštvo ne postoji; postoji želja za ispravljanjem propagandističkog pristupa problemu) ili zbog barbarskih (genocidnih) postupaka partizana i komunista (i njihovog sustavnog zatiranja tragova koje nije moguće izbrisati)

fašizam u hrvatskoj nije postojao (osim kao okupacijski), niti postoji

Metode (ponašanja), metode (obrazlaganja)

Hrvatske naučne institucije nužno moraju hitno rješavati probleme koji muče ovu naciju (a ne raditi kvazi naučne radove o manje važnim temama)

I to raditi cjelovito.

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP10 (pobrisano na forumu)

[quote user="xxxxxx"]

[quote user="xxxxx"]

citat je iz članka Pilića (i kao takav podložan komentarima)

[/quote]


Onda tebi jedna iskrena isprika....baš sam se čudila kak takvo što možeš napisati....Sad

[/quote]

pa znaš da je to meni samo povod za istinu


hrvatski narod je doživio zlu sudbinu poigravanja velikih (rušila su se dva carstva: austrougarsko i tursko), i nije teško opovrgnuti raznorazna naklapanja

želja mi je (forumski prihvatljivim metodama) opovrći tezu o genocidnosti hrvatskog naroda

ovo sa švicarskom i thompsonom je samo posljedica nepostojanja hrvatskih autentičnih (znanstvenih) tvrdnji o prohujalim vremenima


a tu tezu nije teško osporiti (svi hrvati, domoljubi su kroz život morali podnositi na ovaj ili onaj način posljedice krivih tvrdnji, a nitko nas bolje ne poznaje od nas samih!)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP9 (pobrisano na forumu)

[quote user="xxxx_xxxe"]

[quote user="xxxxx"]"Nije hrvatska trauma samo to što su Reihl-Kir i Kraljević ubijeni zato što su jedini mogli spriječiti sukobe među narodima; srž ove traume je to što većina Hrvata ovoga uopće nije svjesna, čime nikakva katarza nije niti moguća."[/quote]

a lika i izjave...

[/quote]

citat je iz članka Pilića (i kao takav podložan komentarima)


ali više od komentara samog autora, interesira me kako smo došli u poziciju da ovakve tvrdnje mogu proći (pogotovo bez stručne potvrde, a uglavnom propagandnom metodom)


R. Kir je bio namješteni (poslušni) policijski (milicijski) službenik, koji je osjećajući feudalnu nedodirivost šetao kroz barikade i stradao

A povezivati ga s mirom na ovim prostorima je neutemeljeno

Kakvim to moćima je imao ključe mira u Slavoniji (i tko je uopće R. Kir)?


Ono što želim reći, da propagandom koja je moguća samo desetljećima provođenim čistkama (ali ne kadrova tipa Kir) i strahovladom moguće proturati teze o veličinama koje to nisu

Hrvatska je stoljeće podnosila laži i podmetanja (o genocidnosti i nekonstruktivnosti)

A pravo svakog naroda na samoopstojnost podrazumijeva i samoorganiziranje (država, institucije: akademije, instituti, fakulteti, ... )

Zašto je Akademija nauka u Zagrebu nosila naziv Jugoslavenska (sadašnja Hrvatska akademija nauka i umjetnosti) - HAZU)? Zašto nitko od povjesničara nije, osim kratkih crtica prorađivao stradanje hrvatskog naroda u zajednicama zvanim Jugoslavija?

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP8 (pobrisano na forumu)


Milan Šufflay, ...

"U novoj državi Kraljevini SHS uhićen je zbog veleizdaje (špijuniranja u korist strane države) i izveden pred sud zajedno s također optuženim Ivom Pilarom. Šufflay je osuđen na tri godine i šest mjeseci tamnice a presuda je snažnije odjeknula u inozemstvu, nego u Hrvatskoj."

"Na traženje albanske vlade i bečke Akademije znanosti nastavlja djelo Jirečeka i Thalloczyja, priređuje III. svezak arhivske građe Codex albanicus."

"Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, sačekali su ga na pragu kuće i razbili mu lubanju čekićem. Policijski agenti Belošević i Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd"

"Pored znanstvenih djela, napisao je i prvi hrvatski znanstvenofantastični roman, Na Pacifiku god. 2255., pa se smatra utemeljiteljem hrvatske znanstvenofantastične književnosti."


Uz sve koje je pobio tito, uključujući i Bruna Bušića,pa do čudne smrti bračnog para Jelić (Fikreta Jelić-Butić) da li je hrvatska bez osnovnih postavki (jer su stradavali ljudi začetnici ili nositelji određenih utemeljenih spoznaja) imala priliku zastupati svoje interese


Začetnici krvavog 2ww rata su uspješne, ekonomski preporođene zemlje, a hrvatska se još nosi s hipotekom genocidnog naroda (zašto?)


Da li je povod takvom mišljenju nepostojanje faktografskih istina kojima se brane ideje i prije i poslije rata (pa svi ove prostore smatraju zaostalim i primitivnim - što obzirom na nedozvoljavanje argumentiranja nije ni daleko od istine)

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP7 (pobrisano na forumu)

primjer niza brisanja nepodobnih znanja i osoba koje su bili nositelji tog znanja:


Knjiga Južnoslavensko pitanje Ive Pilara je djelo napisao pod pseudonimom ( L. v. Suedland) i na njemačkom jeziku,

(uz prijašnja djela u kojima uviđa opasnost od ujedinjavanja južnih slavena, također izdaje brošuru u Politički zemljopis hrvatskih zemalja. Geopolitička studija koja je temelj geopolitike u Hrvata)

čudne izdavačke sudbine.

Knjigu je na hrvatski preveo 1943., uredio i predgovorom popratio marni i u južnoslavensku problematiku upućeni Fedor Pucek, da bi 1945. to bio "dostatan razlog "osloboditeljima" da ga po kratkom postupku oslobode života"

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP6 (pobrisano na forumu)

[quote user="xxxxxx"]

[quote user="xxxxx"]

[quote user="xxxxxx"]


znači NDH je bila več u prvom danu postojanja zločinačka pa je maček trebao pozvati hrvatski

narod da je odmah idu srušiti a onda uspostaviti koju i kakvu državu...??


[/quote]

priča je o politici i političkim odlukama koje bi promjenile tok događanja

tekst je citat novinara, koji možda pokreće neke nove poglede u pristupu tematici

prava obrazloženja bi trebali dati povjesničari (sustavnim i temeljitim proučavanjem)


vrijeme je da (nakon zastupnika HSS-a 1928. , Milana Šufflay-a 1931., ...) konačno hrvatska provede temeljito istraživanje (u doba razrješenja genoma) o slijedu (uzročno-posljedičnim vezama) povjesnih događanja


svi podaci govore o sustavnom propagandističkom pristupu toj temi do današnjih dana

[/quote]


sustavna propaganda protiv hrvatske državnosti se je vršila maltene cijelo prošlo stolječe

a bogami i dan danas nije prestala....!!

[/quote]

ubojstvima, ušutkivanjem, podmićivanjem, lažima


svi smo svjesni neophodnosti društvenog organiziranja (država i podinstitucije, uključujući i neformalne grupe, ...)

za male narode ovakva politika obezglavljivanja je pogubna (a današnja politika nije razrješila taj problem)

nadam se novim političkim strujama i strankama koje će promovirati, ne karizmatske vođe već politiku (u kojoj je inventivni političari biti zaštićeni velom anonimnosti) potrebnu ovom narodu

komentiraj (0) * ispiši * #

PTSP5 (pobrisano na forumu)

priča je o politici i političkim odlukama koje bi promijenile tok događanja

tekst je citat novinara, koji možda pokreće neke nove poglede u pristupu tematici

prava obrazloženja bi trebali dati povjesničari (sustavnim i temeljitim proučavanjem)



vrijeme je da (nakon zastupnika HSS-a 1928. , Milana Šufflay-a 1931., ...) konačno hrvatska provede temeljito istraživanje (u doba razrješenja genoma) o slijedu (uzročno-posljedičnim vezama) povijesnih događanja



svi podaci govore o sustavnom propagandističkom pristupu toj temi do današnjih dana

komentiraj (0) * ispiši * #

Ovdje radio Luxembourg ...

Eskapade u i oko nogometnog saveza obuhvaćajući Mamića, Maleša, Markovića, Srebrića i još poneke upućuje na pripremljenost stanja (koje nedvojbeno nije takvo od jučer) na upletenost tajnih službi.
Zašto službe?
Specijalni rat protiv Hrvatske, instaliranje vlasti (narodu neprihvatljive) traži otklon interesa javnosti od trenutno najaktualnijeg događaja: pobjede prosrba (kukurikavaca) i formiranja prosrpske vlasti (u najavama dobrano okrenute srbiji i srpskim interesima).

Tvrdnja C4: Izbori su pokradeni. Nova vlast nema podršku većine i boji se značajnijih prosvjeda (vrijeme je face(b/c)ook revolucije).

Tempiranost događaja u HNS-u (koji su od minornog značenja za prosperitet ove države guraju se u prvi plan, a akteri su "ustaša" Ma/leš i "HDZ-ovac" Š/timac. Vrlo lijepo domaćim snagama udaraju po domaćim vrijednostima.

Nekad su koristili Severinu i njen video uradak. Sad nas j Mamićem, Malešom i nogometom (o kojem odavno nitko ne vodi ozbiljnu brigu).
Ustrajnost i temeljitost provođenja medijskog bombardiranja upućuje na strah od pobune protiv prosrpske klike koja se sprema instalirati na čelo (na okrajak) države.
A tko bi njih pustio da čuvaju kokoši, kamo li da vode državu ...

Vrijeme je da odu ...

komentiraj (0) * ispiši * #

17

subota

prosinac

2011

Tko bira?

U doba globalne gospodarske recesije (ili, možemo proširiti tvrdnju, čak i u doba većeg gospodarskog rasta ili značajnijeg tehnološkog napretka) prave industrijske zemlje (s potpunom industrijalizacijom) na vlast dovode desne političke snage, a istovremeno izvoze lijeve vlasti u nerazvijene zemlje.

Proces je vezan za ulaganja i održavanja položaja industrijskih zemalja (uzajamna povezanost resursa: sirovine, energenata, radne snage i tržišta uvjetuje sagledavanje tog fenomena kao jedne cjeline).

Dakle, koliko god paradoksalno zvučalo, nova vlast (koja nije izabrana nekom većinom (do relativnom) jer je za nju glasalo oko 25% biračkog tijela (ako nisu pokrali izbore)) svojim predizbornim oglašavanjem o gospodarskom spasu "posrnule" Hrvatske se koristi floskulama.
Oni su temeljno nesposobni poboljšati stanje. Oni će negativnosti trenutnog stanja produbiti. (Tako im je zapisano u zvijezdama.)

Propagiranje "propasti" Hrvatske, zahvaćene bitnim reformama koje su neophodne za uzdizanje, ukazuje na bitno nerazumijevanje procesa (i činjenica).
Sdp je dvostrano štetan: oni su ultra desni jugoslaveni (sa zadaćom oslabiti Hrvatsku u korist srpskih interesa) i kvazi ljevičari su (koji će trenutno štetene ljevičarske elemente koristiti za prikrivanje svog ultra desnog jugoslavenstva).

Izdajničkim i anacionalno, ateističkim ponašanjem takvi elementi već skoro sto godina staju na stranu velikosrpstva, a protiv hrvatske nacionalne ideje (konačnog formiranja hrvatske nacije i hrvatske nacionalne države).
Krivnja je njihova, kao i svih domoljubnih Hrvata koji to nisu znali ni umjeli prepoznati (ili nisu javno obznanili tu štetnost)

Industrijski (moćni) svijet je trenutno na njihovoj strani, ali smo mi birali ...(i dopuštamo takvu vlast)
Za naše dobro, neka odu (prije nego su došli; addio, addio ...)

ili Tko (krivo) bira?

ključne riječi: ultra desni, jugoslaveni, kvazi ljevičari, nesposobni (do boli)

komentiraj (0) * ispiši * #

07

srijeda

prosinac

2011

Ličnu kartu ... !

Odmetnut(i) um.

komentiraj (0) * ispiši * #

06

utorak

prosinac

2011

Zašto SDP (??)

U krizna vremena razvijene zemlje naginju udesno, smanjenjem socijalnih davanja.

Odgovor Hrvatske na trenutnu i predstojeću krizu je netipičan; tipičan za nerazvijene. Krivi odabir zbog neznanja. Oni koji nemaju strategiju razvoja društva na prekretnicama griješe. Zbog tog su nerazvijeni (ili manje razvijeni).

Da li je Hrvatska odabrala pogrešno ili je odabir ipak ciljan?
SDP, prosrpska stranka, ili nije lijeva (nego ultra-desna jugoslavensko-srpska stranka sa retorikom kvazi ljevičarstva zbog prikrivanja pravih ciljeva) ili je svojim ljevičarstvom (ako to jest) pogrešan odabir u krizno vrijeme.

Treća opcija je spoj ultra-desničarskog jugoslavenstva prikrivenog kvazi ljevičarstvom s onim elementima ljevičarstva koji izrazito štetno djeluju na produbljenje krize.

Tvrdnja: Zašto SDP (!!) (??)

komentiraj (0) * ispiši * #

04

nedjelja

prosinac

2011

Prodaja suvereniteta? ili tko je to morao znati?

Prošli su ruski novci.

Rusi uvijek pomažu srbe, republikance srpske, ... ali ne na račun Kosova.
Hrvatska im je kompenzacija za Kosovo.

Tako u Hrvatskoj rusko-srpskim novcima pobjeđuje politička opcija protiv koje se ratovalo punih 5 godina (prije samo 15 godina).
A premijer bi trebao biti čovjek koji je pobjegao od tog rata.

Bravo Hrvatska, bravo hrvatske političke stranke.
Nesposobne stvoriti političku moć, gube od nešto rusko-srpske ubačene financijske moći.

Ostaje uloga branitelja i hrvatskih građana, koji u odlučnim trenucima nisu sposobni prepoznati ugrozu vlastitih interesa.
Uvijek, baš uvijek nametanje političke volje udara na svijest i volju, na odlučnost.
500 000 branitelja (i koliko članova njihovih obitelji) nije jamstvo sigurne hrvatske vlasti?

Sva sreća da je državna blagajna prazna, a komunjare je neće napuniti ... znači, prodavati će hrvatski suverenitet (srbima, jedino su nakon savudrijske vale, srbi sigurni i jedini kupci)

Sad svakako mogu završiti ovaj upis oštrom kritikom hrvatskim biračima: tko vam je sada kriv (za zemun, bih, boku, pljačku, ratove, bleiburg, križni put, ...)
Uvijek, iz trokoraka, sami proizvedete te nedaće.

Tvrdnja: kukuriku će prodavati hrvatski suverenitet, jer je državna blagajna prazna, a oni nisu sposobni napuniti je.

Bože čuvaj Hrvatsku (kukuriku to nema namjeru; josipović je primjer te i prethodnih tvrdnji), jer Hrvati to nisu sposobni ...

komentiraj (0) * ispiši * #