30
utorak
travanj
2013
Zablude
Trenutna vlast u RH izložena je oštrim kritikama.
Brane se stanjem koje je prethodio njihovom preuzimanju vlasti.
Napravimo korak (ili onoliko koraka) unazad koliko je potrebno da shvatimo bit "krize".
Hrvatska je u sklopu AU monarhije provodila postupnu industrijalizaciju. Sveukupnost industrijske i financijske moći se dade brojčano izraziti.
Ulaskom u zajednicu (tkz. zajednicu južnih slavena) sa Srbijom, Hrvatska je svoj razvoj pretočila u krivudavi (pun kriza) zaplet, protkan krvavim ratovima i razaranjima. Utjecaj. Borba za utjecaj.
Mirna razdoblja su se koristila za stvaranje pozicije u budućem ratu. Kriza. Trajna kriza.
Trenutnu (sdp-ovsku koalicijsku) vlast treba promatrati u tom kontekstu. Čemu pitanja o izlazu iz krize?
Ova vlast nema cilj (niti namjeru) nositi se s krizom, već stvoriti uvjete za veću krizu. Oni nisu postavili zadaću unaprijediti stanje u državi. Njihova je zadaća, uvijek ista, onesposobiti Hrvatsku.
Koriste mir za degradiranje hrvatstva (u gospodarskom i svim ostalim segmentima). Svim svojim postupcima grade razgradnju ....
To više nisu zablude... (nije moguće relativiziranjem stvarati zablude, nije moguće nesposobnošću ove vlasti tumačiti krizu ... stvoreni su nesposobni kako bi produbili krizu, a to se zove negativna povratna veza)
komentiraj (8) * ispiši * #
28
nedjelja
travanj
2013
Relativiziranje
Relativiziranje političkih procesa i aktera na aktualnoj hrvatskoj političkoj sceni je ili odraz neznanja ili odraz zlobe.
HDZ i SDP nisu stranke s istovjetnim (negativnim) učinkom. Uglavnom je relativiziranje proisteklo iz centara specijalnog rata, jer teoretski preokreće odnos prema strankama na temelju događaja koji se ne mogu opisati modelom koji relativizacija koristi (pljačka).
U tom kontekstu, upitna je hrvatska politička vitalnost (više puta u odlučnim trenucima uočen nedostatak iste).
Osobina korištene relativizacije je (skoro) uspješno inkorporiranje krivice za neimaštinu (izazvanu pljačkom) u HDZ-ovu politiku (koja, opet, s tom pljačkom nema nikakve veze)(nitko nije sumirao novce koje je HDZ unio u Hrvatsku za obranu).
SDP se još jednom pokazao dostojnim zagovarateljem antihrvatstva (toliko prisutnim u hrvatskoj novijoj povijesti), do te mjere da je ta politika postala apsurdna.
Nakon sloma bratstva i jedinstva, socijalizma, samoupravljanja, ... okrenuli su se najvećoj hrvatskoj krivnji: hrvatstvu koje nedemokratski pretaču u antihrvatstvo (po definiciji i (hrvatske) nacije i (hrvatske) države).
Manjina koja je destruktivno djelovala od svojih početaka, ideološki uvijek destruktivna. Destruktivna prema svemu hrvatskom. Začuđujuće.
komentiraj (7) * ispiši * #
26
petak
travanj
2013
Odgovorno (dogovorno)
Hrvatska socijaldemokracija (pored katoličanstva) mora imati neki poseban atribut...
Uključena u HDZ-ova programska načela, u katoličku tradiciju, demokršćanske političke opcije, sad je i u programu laburista. ... (stračevićanstvo, radićevština, ..). Skoro da nije postojala ili ne postoji politička stranka u Hrvatskoj koja nije zagovarala socijaldemokraciju (u većoj ili manjoj mjeri).
Pored svih baštinika socijaldemokracije, vrlo popularne u Hrvatskoj, SDP mora imati zasebno obilježje koje ih ocrtava (visoko) na polju te discipline.
Tvrdnja (nulta): SDP-ova socijaldemokracija je paravan za jugoslavensko, prosrpsko, izdajničko djelovanje.
Kada u Hrvatskoj ne bi bila tako zastupljena socijaldemokracija, SDP-ovci ne bi imali prostora za manipulaciji i kameleonsko prikrivanje (iza socijaldemokracije). Ne bi mogli prikrivati svoje izdajničko djelovanje ...
Sjetimo se kako je njihov prethodnik (SKH) koristio isti pojam u rovarenju protiv Hrvatske.
Svakako bi se koristili nekom drugom (popularnom) političkom idejom ...
Uputa. Uistinu je potrebno s posebnom pozornošću, na činjeničnoj i znanstvenoj osnovi, rasčlaniti političke ideje i djelovanje nositelja tih ideja. Jedino tako sa sigurnošću možemo odstraniti one političke stranke i političke djelatnike kojima je svrha otuđenje političke moći. Razboriti oprez! Odgovornost.
U ime izbjegavanja ratnih i ostalih kriza (koje Hrvatsku pogađaju u kontinuitetu)
U ime stabilnije Hrvatske
Birajte razumom
Odgovorno (dogovorno)
komentiraj (3) * ispiši * #
23
utorak
travanj
2013
Povjestice
Nekoliko bitnih povijesnih crtica koje nas određuju.
Pri Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi 1868. Mađari su dali hrvatskom izaslanstvu prazan papir na kojem su im trebali napisati svoja gledišta. Hrvatska delegacija je ponudila kontrolu poreza (jer nisu htjeli imati posla s hrvatskim seljacima ...).
Mađari su bili iznenađeni. Po toj crtici je političar S. Radić sročio kovanicu: Hrvatska puška na hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu.
(Zbog neozbiljnosti hrvatskih muževa, s mađarima smo imali nakon te nagodbe mnoštvo problema. Pomađarili su nas našim novcima.)
Pri prijevarnom ujedinjenju (pripajanju) s Kraljevinom Srbijom, na upit A. Pavelića upućeno (negdje na ulici, prilikom slučajnog susreta) Milinovačkom narodnom zastupniku dru Ivi Krnicu kako su "mogli izručit Beogradu vlast nad Hrvatskom? Zar to nije strašno?"
-Budite bez brige, sve će biti dobro! A znate, oni imaju već gotovu vojsku, državnu organizaciju i diplomaciju, napose diplomaciju, pa je bilo najbolje predati njima, da oni vode, jer mi svega toga nemamo ...
Hrvatska je predala srpskoj državi vojnu, državnu i diplomatsku službu. Ušla je u savez ne kao država s formiranim granicama, već sjedinjenje u jednu državu kao da se radi o stapanju i spajanju jednog naroda.
(Zbog neozbiljnosti hrvatskih muževa, ...)
Pri formiranju međurepubličkih granica, nakon drugog svjetskog rata, u Komisiji za razgraničenje zamijenio je Vicko Krstulović Adriju Hebranga (koji je tražio da Subotica i Boka Kotorska budu u sastavu republike Hrvatske. Kad su pitali novopostavljenog člana Vicka Krstulovića što on misli o tom prijedlogu, Krstulović je izjavio da država odumire i da je nevažno gdje će se postavljati republičke granice. Tako je Subotica i Boka Kotrska izišla iz republičkih granica Hrvatske.
(Zbog neozbiljnosti hrvatskih muževa, ...)
Teze koje su pojedinci iznosili 1990. o hrvatskoj samostalnosti (ili ih još uvijek iznose npr. citirajući "Bušićevo proroštvo") na istom je tragu hrvatskog defetizma i indolencije.
Otkriti ću vam .. radi se o politici ustoličenja neadekvatnih ljudi (nagrađenih po krivom modelu vrednovanja) koji se u Hrvatskoj provodi nakon smaknuća Zrinskog-Frankopana i uništavanja njihovih obitelji. Od tog vremena u Hrvatskoj napreduju poltroni, nesposobni, malodušni, izdajnici.
(Ovi na vlasti su krivo zauzeli po, eto sad, znanom kriteriju nagrade za izdaju Hrvatske ... Nesposobni su postavljeni na dužnosti, ostalo će napraviti njihova sujeta !)(Model čak ne potpada pod klasičnu izdaju!)
Nazovimo ga Hrvatskim sindromom nakon Zrinskih-Frankopana ... (u znanosti je poznat kao model krive selekcije - po nama krivog odabira).
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što
komentiraj (2) * ispiši * #
21
nedjelja
travanj
2013
Nekoliko pitanja
Pitanje zastupničkih plaća.
Dok je Tuđman "kontrolirao" Sabor (zapravo tuđmanov HDZ imao većinu), pitanje plaća se nije postavljalo u negativnom kontekstu. Postavljalo se pitanje jesu li dovoljno plaćeni saborski zastupnici i jesu li zadovoljavajuće privilegije koje im popratno pripadaju (tada je sabor bio pun akademika i doktora znanosti). Odgovor je bio ne. Nisu adekvatno plaćeni niti su im privilegije primamljive ...
Socijaldemokrati (deklarativni, ne i istinski) zagovaraju bitan pritisak na saborske izdatke (radi se o stopedesetjednoj osobi).
Kako se radi o kreativnom, odgovornom i stresnom poslu (obavezi), jasno je čiji je koncept ispravan. Zastupnici bi trebali biti izabrani, izvrsni. S konceptom potplaćenosti takvi neće kročiti u Sabor.
Pitanje prava na sređenu državu.
Građani (stanovništvo) ima pravo na sređenu i organiziranu državu. U RH, trodioba vlasti jamči neovisnost pojedinih segmenata vlasti, ali i funkcioniranje u slučaju nepogoda koje mogu izazvati disfunkciju bilo kojeg segmenta te vlasti. U slučaju predsjednikove nemogućnosti obavljanja dužnosti, zakonom je propisano tko ga zamjenjuje. Građani ne smiju osjetiti nedostatak bilo koga iz vlasti.
Jednako tako, stanovništvo (puk), ima pravo na kvalitetne nositelje državne vlasti. A po zakonu ponude i potražnje, smanjenje naknada, smanjuje kvalitetu nositelja vlasti.
Pitanje demokratskog odabira državnih dužnosnika.
Demokratski odabir podrazumijeva proces kandidature (uobičajeno određeni broj potpisa osoba koje podržavaju nečiju kandidaturu). Ali mlade demokracije nikad ne raspravljaju o bitnoj odrednici predloženih. Stručnost i moralnost. (To se podrazumijeva da vrše predlagatelji, te dijelom i birači.)
Nitko ne postavlja pitanje primamljivosti tako odgovornih mjesta i uloga, nitko ne postavlja pitanje truda nekompetentnih kako bi se domogli tog utjecaja. (Dakle, radilo se o konceptu istinskog formiranja cijene rada tih osoba, ili se koristili sdp-ovim modelom potplaćivanja; ionako razlika do pune cijene biva nadoknađena koruptivnim putem.)
Demokracija, naročito mlada demokracija, ima problema sa regrutacijom (popunjavanjem) političkih odabranika.
Populistički pristup SDP-a (u zadnje vrijeme) upravo ustrajava na krivom pristupu jer ionako ne može ponuditi kvalitetu, te stoga relativizira ... (proziva izrazitu manjinu zbog navodne preplaćenosti, koja bi u kriznim razdobljima trebala imati još veću naknadu, s namjerom da smanje konkurenciju i pritisak na svoju nesposobnost).
Pitanje naše zrelosti kažnjavati pogreške.
Politika je profesija, birači nedorasli političkim smicalicama. Tko je "onaj pravi"?
Odgovor na sva pitanja glasi: Političko organiziranje je oblik interesnog organiziranja, i dužni smo biti upućeni prije štetnog događaja. Dužni smo odgovarati sebi i zajednici kojoj pripadamo. Dužni smo napraviti i podržati one i ono najbolje iz nas samih i u nama samima. Za sveopći boljitak. (Čitaj: moramo biti obrazovani!)(Odgovore na pitanja ćemo znati samo ako smo adekvatno obrazovani.)
p.s.
Pitanje pravopisa.
Ja sam za korienski. (Privremeno latinski, dok se rječnikom dostatno ne udaljimo od sadašnjeg tkz. "vukovskog fonetskog" hrvatskog književnog jezika, ...)
komentiraj (4) * ispiši * #
19
petak
travanj
2013
Nezavisna lista, nezavisna država
Jadranka Kosor je izbačena iz HDZ-a.
Unatoč rezultatima Vlade koju je vodila, ostaje činjenica da je imenovana predsjednicom HDZ-a, imenovana predsjednicom Vlade.
Niti jedne izbore nije dobila.
Ostat će zapamćena kao osoba koja je otvorila vrata jugo-nostalgičarskom SDP-u dobiti izbore (jer je propustila formirati izbornu koaliciju).
Uspjela je podvesti hrvatsku katoličku većinu na poreznu osnovu ateističkim, prosrpskim sdp-ovcima.
Politički, nepopravljiva šteta.
Način postavljanja i samo postupanje ukazuje na tajne centre moći koji su je vodili. Kraju.
Politički život može produžiti jedino nezavisnom listom, za nezavisnu državu.
(HDZ se još jednom pokazao spremnim i sposobnim očistiti svoje redove od infiltriranih elemenata koji se ponašaju protivno sofisticiranoj i zahtjevnoj ulozi hrvatski državotvornih domoljuba, kojima je boljitak Hrvatske zadaća)
komentiraj (3) * ispiši * #
18
četvrtak
travanj
2013
Sanader konačno HDZ-ov adut
Ili kako je kradeze postao HDZ
Svojedobno je Sanadera na parlamentarnim izborima potpomogao pok. Račan (povlačenjem), predsjednik Mesić kao imenovatelj mandatara (tadašnje) nove vlade i SDSS (Stanimirović, Pupovac) svojim koalicijskim glasom (potrebnim za imenovanje mandatarom).
Sve neHrvat do neHrvata.
Sanaderovo doba upravljanjem HDZ-om i Državom obiluje netolerantnošću i nedemokratičnošću. Obzirom na stručnost (Sanader je doktor znanosti), teško je vjerovati, da je osim tajnih i otuđenih centara moći u RH itko drugi utjecao na njegove odluke. Tako se i ponašao.
Tvrdnja (odavno znana): Sanader je bio Manolićev insider za urušavanje HDZ-a.
Poznata je i dogodovština o spremanju Sanadera za preuzimanje HDZ-a pred samu Tuđmanovu smrt ...
Normalno, niti je HDZ osoba (mada tu stranku često i krivo poistovjećuju s Tuđmanom; Tuđman je samo istinskim postavljanjem politike te stranke osvojio naklonost pučanstva), niti osoba može obilježiti stranku. Pojedinci mogu samo sebe prokazati u dobrom ili lošem svjetlu.
Politika suvereniteta (istinskog interesa građana RH) trajno je obilježje HDZ-a. Nikakvim političkim manipulacijama to nije moguće promijeniti.
U zadnje dvije godine, bilo koji događaj koji pogoduje popularnosti HDZ-u, rezultira "priznanjima" i "nagodbama" u slučaju Sanader. Dolazak pape Benedikta XVI pred izbore (izrazito nadahnuti i poučan iskaz o povijesnim zaslugama hrvatskog naroda), dolazak gosp. Merkel pred izbore (kao znak podrške gosp. Kosor), ...,oslobađajuća presuda u slučaju Gotovina, izborna pobjeda za EU parlament koju je ostvario HDZ, ...
Svaki događaj izazivao je promjene u slučaju Sanader.
Zadnji u nizu, izborna pobjeda HDZ-a, izazvala je g. Fiolić bez nagodbe u sudskom svjedočenju priznati svoje i Sanaderove grijehe... (koje, bili počinjeni ili ne, treba dokazati).
Nedvojbeno je da je Sanader postavljen i vođen iz tajnih (antihrvatskih) centara moći. Nedvojbeno je da je Sanader štetio nečijem ugledu (sad vidimo samo svome; i "ugledu" exudbaša koji ga "vode" ..).
Nedvojbeno je da je rastezanjem slučaj Sanader, Sanader konačno postao HDZ-ov adut!
(ili o specijalnom ratu i vremenu koje je potrebno da bi se uočio taj rat i postavilie pravovaljane protumjere ... Sanader je HDZ-ov adut!)
komentiraj (2) * ispiši * #
16
utorak
travanj
2013
Zec u grmu!
Protekli izbori za EU parlament ukazali su na nekoliko bitnih procesa.
Proces smanjivanja postotka izlaska na birališta.
Raznim opravdanjima je dan nakon izbora bila obasuta TV javnost. Krive su političke elite, narod ih kažnjava. Vrijeme je za nove, nepotrošene snage(kao da se ti neće potrošiti prije nego svane novo jutro).
Bit smanjenja birača na izborima je otuđenje političke moći. U tim okvirima nema mjesta za nove političke snage (jer su svojim neiskustvom samo još jedan kotačić u otuđenju političke moći).
Braća Radić su prvi i sustavno poučavali svoje biračko tijelo i tražili od njega odgovornost za sve izbore. Tada su, s upola manjim biračkom tijelom, na izborima dobivali po 800 000 glasova.
I na proteklim izborima za EU parlament (zastupnici se, doduše, biraju na tek jednu godinu i nespretno/spretno na odvojenim izborima od izbora za lokalne zajednice).
Na tako odabranim izborima, s ciljano smanjenim brojem birača, najviše profitiraju nepopularne stranke s većim članstvom (tako udio njihovog članstva na izborima poprima veći (relativni) postotak, a time i razdioba mjesta u EU parlamentu). Prva takva stranka je SDP, te su stoga i tempirali te izbore na viđeni način. Ali, ..
Gubitnici su izbora jer ih je HDZ pobijedio na njihovom terenu. (Dobili su više zastupnika u EU parlamentu, nego bi dobili na normalnim izborima, ali nisu pobijedili HDZ.)
Proces dezorganizacije/reorganizacije hrvatskog društva.
SDP je dobio relativnu većinu u gradovima: Zagreb, Osijek, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka.
U gradovima obitava gradsko (što ne znači i urbano) stanovništvo, ovisno o nadnici. Stranka (sdp) koja je vršila dezorganizaciju hrvatskog društva (čitaj: proletarizaciju) ima biračku tijelo među stanovništvom koje je svojom politikom najviše pogodila. Gašenjem radnih mjesta, povećanjem poreza, neučinkovitom državnom politikom prema gospodarstvu, svođenje tuđih (slovenskih) dugova na hrvatske porezne obveznike, pogodovanje (unatoč nenaplaćivanju ratnih šteta) srbijanskom izbjeglom stanovništvu, ... najteže su pogodili upravo siromašno gradsko stanovništvo (koje po biračkim statistikama glasa za njih!?). Smanjenje broja birača na izborima daje prostora samo onom dijelu stanovništva kojim se lako manipulira (ruku na srce, sirotinja jest sirotinja jer joj nije sve na mjestu ...). Paradoks je što je najzaslužnija za njihovo stanje politika sdp-a (kako prije 1990. tako i poslije, naročito ovu zadnju godinu velikih reformi koje provodi trenutna vlast).
Bit je u politici dezorganizacije hrvatskog društva koju provodi sdp (kpj/kph/skh/skh-sdp/sdp). Kad su na vlasti, sustavno stvaraju siromaštvo i dezorganizaciju, a kad nisu na vlasti potiču dezorganizaciju (stvaranje dijela stanovništva koje je potpuno asocijalno, neuklopljeno).
Politika sdp-a, o visinama plaća zastupnika i njima (političarima) je ustrajavanje na protustavnoj radnji uskraćivanja prava života u organiziranoj državi/organiziranom društvu.
S druge strane, političke stranke koje imaju bitno različitu politiku od one sdp-a, ne uspijevaju reorganizirati hrvatsko društvo, s potrebnim društvenim raslojavanjem u kojem bi društvo bilo uzajamno kontrolirano i uvjetovano sa svrhom funkcionalnosti. (Barem se tako čini.)
Proces otuđenja.
Proces dezorganizacije proizvodi otuđenje. Otuđenje od obitelji. Otuđenje od uže zajednice. Otuđenje od naroda/nacije. Otuđenje od države.
Gradsko stanovništvo, u procesu otuđenja, postaje žrtva okrutne manipulacije. Usamljen čovjek lak je plijen lakomislenoj politici "novovjekih proroka".
"Nacija ima - zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom poličkih institucija i tijela, običaji i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa."
Kako će otuđeni glasati za državotvornu i nacionalnu politiku (koja bi im znatno poboljšala status) kad ne pripadaju ni državi ni naciji. Paradoks.
Brojnost tako dezorijentiranih/otuđenih nije štetan dok većina izlazi na izbore i svojim glasovima (ali i svojim autoritetom prije izbora, jer zauzimaju funkcionalne uloge u društvu ...) korigiraju utjecaj tih skupina. Šteta nastaje tek kad na izbore iziđe malen broj glasača. (Tada, u zaštitu procesa koji im pomažu postići bolje izborne rezultate, nastupaju demagozi s pričama o potrošenosti politike ...).
Proces stvaranja gradske sirotinje.
Proletarizaciju je zastupao kpj/skj sa svojim filijalama. SDP je slijednik jedne takve filijale i u godinu dana vlasti su povećali broj gradske sirotinje. Svim aktivnim mjerama državnog aparata su potakli stvaranje gradske sirotinje. Stvaranjem sirotinje, generiraju izborne glasove. Od same sirotinje nikad nisu dobili niti jednog glasa. Preponosni su da bi svoj glas davali tako izopačenim spodobama. Novostvorena sirotinja, na putu ka sirotinjstvu grozničavo radi krive poteze. I glasa za manipulatore ...
Onaj tko želi ovladati Hrvatskom, prije svega treba (na ovaj ili onaj način) razotkriti pokvarenu sdp politiku (varanja i manipuliranja). Treba razotkriti centre stvaranja strategija manipuliranja. Sam sdp nema ni članstva niti simpatizera koji bi uložli toliki trud i znanje kako bi izmanipulirao (na najbešćutniji način) hrvatske građane. Sociološko/psihološke analize i strategije primjene tih spoznaja.
Neprijatelj je u grmu. A grm nije velik!
(Ili kako osvojiti gradove na predstojećim lokalnim izborima)
komentiraj (4) * ispiši * #
14
nedjelja
travanj
2013
Otuđenje političke moći
Izborno pravo (i obaveza) demokarciju svrstavaju u zahtijevni oblik društvenog organiziranja.
Hrvatska država ustavno je demokratsko društvo, mlado demokratsko društvo. Što to znači u praksi?
Uglavnom, sociolozi to proučavaju, zloupotrebu političke moći. Manjina prigrabi političku moć i provodi svoje (ili tko zna čije) ciljeve. Nikako se ne provode ciljevi koji pripadaju demokratskoj većini.
Izborne manipulacije, u Hrvatskoj je u zadnje vrijeme najčešća manipulacija stvaranjem klime bojkota izbora (učestalost izbora, relativizacaija značaja izbora, ...).
Glasači su, bez obzira na važnost ili učestalost izbora, po građanskoj dužnosti obavezni izlaziti na sve izbore kao da su jedini i najznačajniji. To je prvo biračko sredstvo borbe protiv otuđenja političke moći.
(Kad birači preskoče prvu stepenicu u svojoj borbi za politička prava, čeka ih još niz prepreka do ostvarenja pune političke moći ... jer su manipulatori spremni na sve kako bi se domogli nepripadajuće moći. Posljedice snose birači!)
Otkad hrvatski građani bojkotiraju izbore, političku vlast obnašaju otuđeni i odnarođeni elementi koji baš ništa suvislo nisu sposobni napraviti. Na korist države i nacije čiju su političku moć prigrabili. Mesići, Josipović, Milanović, ... i ergela prodani (duša).
Uistinu, prisvajanje političke moći nije prvi korak u tom zločinu. Zločinom (zastrašivanjem, ubojstvima, progonima, ...) pripremaju osvajanje političke moći, a političkom moći pravdaju zločine kojim su pripremali ostvarenje te moći. Najbolji primjer je floskula antifašizma, na koju su se pozivali pravdajući ubojstva i progone kako bi prigrabili političku moć (vlast), ...
Vidljivi mehanizam održavanja zlouporabe. (Za Hrvate, izgleda, presložen i frustrirajući.)
Poučan je i primjer iz 1918., koji u svojim memoarima iznosi A. Pavelić. Aleksandar Horvat, predsjednik Hrvatske Stranke Prava (HSP-a), član ondašnjeg Sabora (u AU monarhiji) odlazi caru u Beč moliti kako bi najavljene reforme carevine obuhvaile i tadašnju Hrvatsku (koja je bila u personalnoj uniji s Mađarskom). Car je najavio autonomije dijelova carstva (ali samo polovice koja je po Austrijsko-Ugarskoj nagodbi bila pod austrijskom upravom). Dok je Horvat izbivao, po uzoru na druge dijelove monarhije, u Zagrebu je osnovano Narodno vijeće (sastavljeno od nagodbenjačkih i jugoslavenskih stranaka) koje je postavilo ultimatum HSP-u (koji je jedini u tadašnjoj Hrvatskoj zagovarao hrvatsko osamostaljenje i hrvatsku državu). Po ultimatumu, Aleksandar Horvat je trebao napustiti mjesto predsjednika HSP-a, inače bi Narodno vijeće kad dođe na vlast zabranio politički rad i Horvatu i tadašnjem HSP-u. Pod takvim ultimatumom se Horvat (u ime dobra stranke) povukao, ali HSP nije mogao pristupiti Narodnom vijeću. To isto vijeće je u skoro vrijeme, na noćnoj sjednici donio odluku o izaslanstvu koje bi trebalo otići u Beograd i pregovarati o prisajedinjenju s Kraljevinom Srbijom. Jedini zastupnici Vijeća koji su se protivili tom činu su S. Radić i D. pl. Hrvoj. Njihovo protivljenje je izazvalo negodovanje i bijes pedesetak neimenovanih osoba koje su čekale u hodnicima Sabora, spremnih na krvoproliće. Po Paveliću, odluka Vijeća, bez pravnog raskida personalne Unije s Mađarima i pravnog raskida personalne Unije s Habzburgovcima, ima značiti da je i s Karađorđevićima napravljena personalna Unija. Hrvatska država nije mogla postati nedefinirani dio buduće kraljevine (SHS, pa Jugoslavije).
Tipičan primjer zlouporabe političke moći. Uz narodnu indolenciju i tromost. Posljedice smo ispaštali narednih 78 godina i tek ratom (uz dodatna razaranja i žrtve) skinuli okove (navučene prijevarom).
Moramo naučiti odgovarati sebi, obitelji, društvu, državi. Moramo naučiti odgovarati za sebe, obitelj, društvo, državu. Moramo pravovremeno reagirati. Braniti vlastite slobode i prava. Uvijek (vjerni).
Semper fidelis!
(O Ustavnom sudu i njegovoj nesposobnosti zaustaviti očite protuustavne radnje ne bih trošio riječi ...)
komentiraj (2) * ispiši * #
11
četvrtak
travanj
2013
Povjesničari i proroci
Ulaskom u EU češće se javno bavimao korupcijom i ostalim vidovima kriminala u RH.
U sklopu tog bavljenja pojavljuju se citiranja pokojnog Bruna Bušića o tom kako će se Hrvati odnositi prema vlastitoj državi kad se oslobode.
U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska
kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni
jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa
Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...
.. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas
je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali
svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će
biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
"Nemogućnost saznanja o kojem se tekstu radi, umanjuje vjerodostojnost citata. Neki izvori negiraju vjerodostojnost ovih citata, te spominju da se radi o citatima iz knjige "Imoćani" Ante Matića.[10]"
Nakon završene gimnazije u Splitu, Bruno Bušić je upisao filozofiju i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet. Diplomirao je u redovitom roku 1964. diplomskim radom Moral i socijalizam.
Nakon studija zaposlio se u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja te nakon godinu dana rada (zbog stipendije koju e dobivao od tog poduzeća zadnju godinu studija), prešao raditi u Institut za historiju radničkog pokreta.
Kako su na Institutu radili mnogi znanstvenici (autori sjajnih i nezaobilaznih teza - o jasenovačkim žrtvama, o krivnji beogradske politike za travanjski slom 1941., o nužnosti svehrvatske pomirbe, ...), sam Bušić osim što je pokupio neke teze (između ostalog i tezu o svehrvatskom jedinstvu) nije imao orginalnih tvrdnji.
Otišavši u emigraciju, samo je pokušavao predočiti ideje koje je uočio u Institutu.
Tvrdnja: Bušić je žrtva vlastite nezrelosti i planske akcije prikrivanja višedesetljetnog sustavnog siromašenja Hrvata i Hrvatske.
Ono što je sustavno provođeno kroz plansku politiku i programska načela (proletarizaciju), Bušić je svojom naivnom (izgleda i prisvojenom) tvrdnjom trebao prikriti o budućoj krivnji samih Hrvata. Ako je već diplomirao (istina, na Ekonomskom fakultetu) temom o moralu, trebao je znati da se moral izgrađuje i uspostavlja (pa je nejasno kako je mogao prorokovati vlastitu hrvatsku pljačku nakon oslobođenja. O primjedbi kako ćemo se vjerojatno morati potući i protiv Turaka (misleći na bošnjake - muslimane) neću niti posvećivati dostatnu pozornost!
Teza o proročkom bušiću je lažna ... bušić je kratko radio u Institut za historiju radničkog pokreta i nije imao niti jednu vlastitu ideju ili tezu te je shodno tome i ta "njegova" tvrdnja dio udbinog specijalnog rata protiv hrvatske (spremali su teren za zametanje silne pljačke u ime srpstava ...).
Nadometnemo li opasku A. Pavelića u vlastitim memoarima (Doživljaji I, Zagreb, Naklada Starčević, 1996.) o Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi 1868. i slutnju (neprovjerenim povijesnim tvrdnjama) da su hrvatski plemenitaši bez nagovora i očekivanja mađara pristali na financijsku uniju (prepuštajući prikupljanje poreza mađarima jer nisu htjeli imati posla s hrvatskim seljacima) postaje jasno kako Bušić nije niti na tragu znanstvene pretpostavke ...
Nažalost.
Hrvatska će svoju političku i s njom vezanu gospodarsku povijest ipak morati prepustiti "ozbiljnijim" povjesničarima. A ne "prorocima". Lažnim.
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!
komentiraj (1) * ispiši * #
10
srijeda
travanj
2013
Ustaše
Kada je Berlinski Kongres ovlastio Podunavsku Monarhiju, da okupira Bosnu i Hercegovinu, turska je vlada, doduše prosvjedovala, nu nemoćna oduprieti se, povukla je svoje posade u času, kada je austro-ugarska vojska dobila zapovied, da predje preko Save. Da Turskoj bude lakše podnieti taj udarac, Berlinski je Kongres svoju odluku prividno ublažio time, što je bilo rečeno, da Bosna ostaje i dalje pod vrhovničtvom Turske, a Austro-Ugarska da će samo izvršavati vrhovnička prava, dok ne bude podpuno uzpostavljen red, iako je svakome bilo jasno, da okupacija ima biti trajne naravi i da je Turska time konačno izgubila ove dvie zemlje.
Nu ako se je Turska sa tom mišlju pomirila i od odpora odustala, nisu se time mogli pomiriti bošnjački muslimani. Oni su se odmah spremili na davanje odpora oružanom rukom. Najugledniji begovi stavili su se na čelo odpora i podigli obći ustanak. Borbene jedinice, koje su u ustanku i odporu sudjelovale, prozvaše se ustaška vojska, a borci ustaše. Oružje, kakvo je onda bilo u uporabi, uglavnom puške i kubure, što su se od napried nabijale puščanim prahom i olovom, te sablje i handžare imali su, nu nema dvojbe, da su im i turske posade, prije nego su se povukle, ostavile nešto oružja, napose topova. Te su ustaške jedinice bile postrojene gotovo po cieloj zemlji, nu neprijateljska je vojska naišla na jak odpor uglavnom u dva mjesta, to jest kod Doboja i na Borcima kraj jezera, gdje su ustaše dali velike i u poviesti ovjekovječene bitke. Kod Doboja je bila podpuno uništena jedna ciela austro-ugarska konjanička postrojba, a na Borcima je u bitci, koja je trajala nekoliko dana, neprijatelj bio zaustavljen i pretrpio je velike gubitke.
Odmah ispod mjesta Jezera, to jest tik do mosta, što je spajao glavnu cestu Jajce-Varcav sa središtem mjesta, razširuje se Pliva u malo jezero, a koji kilometar niže u veliko jezero, ili "gjol", kako su ga Jezerani turskom riečju zvali. Ono se nakon kojih pet kilometara u bučnim slapovima opet suzuje u rieku. Duž ciele desne obale jezera uzdiže se Otomalj-planina, a lievu obalu ogradjuje strma stjenovita uzvisina, na kojoj je puklo valovito polje Borci. Tim je poljem morala proći okupaciona vojska u pravcu Jajca, i tu su je dočekale jezerske ustaše. Put, koji je vodio uz jezero izprepleli su žicom i zatrpali zaprekama, pa je tako moralo bezuvjetno doći do bitke na Borcima.
Ustašama je zapoviedao najugledniji jezerski beg Filipović. Bitka je bila vrlo žestoka i krvava. Nakon započete bitke bia se je na bojište spustila magla, pa su okupacione jedinice izgubile orientaciu, te su pucale jedne na druge, dok ranarnici nisu po olovu u ranjenicima ustanovili zabunu, nakon čega je vatra prestala, i bitka se nastavila kada se magla digla. Pod Filipovićevim zapovjedničtvom nalazili su se osim brojnih jezerskih ustaša i znatan broj ustaša od Jajca, nu unatoč tome i unatoč hrabrom i junačkom držanju, te unatoč velikih gubitaka na strani okupacione vojske, morali su ustaše podleći. Okupaciona je vojska imala puške s nabojima, što joj je davalo veliku prednost pred ustaškim "kuburama" i puškama, koje je trebalo puniti prahom i nabijati, a osim toga je vojsci pristizalo pojačanje, dočim su ustaški borci bili jedni te isti u cieloj bitci, neprestano u borbi na sablje i "handžare".
Ova je bitka u glavnom i odlučila s odporom odnosno s okupaciom, jer je odpor poslije toga u drugim krajevima bio manji. Na njezinu su uspomenu ostali obzidani grobovi častnika okupacione vojske, nad kojima je podignut i mali spomenik nedaleko ceste pri svršetku jezera, ana njemu uklesana ustaška pjesma, koju je narod spjevao i još mnogo godina kasnije pjevao kao koračnicu na melodiju, koja je pola vieka kasnije u ustaškoj oslobodilačkoj borbi ua uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske postala ustaškom koračnicom i u Državi službenom koračnicom iza Narodne Himne. U Jezeru, za tihih večeri, kada bi Otomalj bacao svoju sjenu na tiho jezero, što se zrcalilo poput srebrnog ogledala na jasnoj mjesečini, tajnovito bi brujili i gubili se nad bljeskavom plohom, reći bih, nepomične vode, zvuci pjesme:
U ranama na Borcima, leži ranjenik
Ne plaši ga grom pušaka ni topova rik
Puška puca, a top riče
Barut miriše,
A ustaša na Borcima
Mirno izdiše ...
Kad bi jezerske age i begovi mirno sjedili na kavanskoj "hasuri" i zamišjeno odbijali dimove iz dugačkih "čibuka", sigurno su njihove turobne misli lutale po Borcima, gdje su ponosno odbijali okupacionu vojsku, i jamačno je u njihovoj podsviesti tinjao žižak uvjerenja, da su se ondje borile ne za Tursko Carstvo, nego opet jednom, kao i njihovi pradjedovi u davnoj prošlosti, proti tudjinskom kralju, na čijoj je glavi sjala kruna svetog Stjepana, za čiji je sjaj, eto, opet morala teći hrvatska krv, kao da joj nisu bili dovoljni svi oni potoci hrvatske krvi, što su natopili europska polja - od njemačkih ravnica do Balkanskog gorja i Jadranskog mora. A i ovoga je, kao toliko puta, tekla hrvatska krv na obje strane, krv bošnjačkih ustaša i krv hrvatskih vojnika, krv Hrvata, koji ne traže ništa drugo, nego da žive slobodni u svojoj vlastitoj domovini i državi, a koje je sudbina od vremena do vremena opetovano bacala u krvave bitke u suprotnim taborima.
Da ova žalostna činjenica dobije i vidni biljeg, nije mogla izostati ni okolnost, da je s jedne strane zapoviedao s okupacionom vojskom Hrvat, general Filipović, a s druge strane s ustašama Hrvat, vojvoda, jezerski beg, Fiipović.
Nu krv nije voda. Nakon što je general Filipović okupirao cielu Bosnu - Hercegovinu je okupirao general Šokčević - nije mu dalo junačko srdce mira, da se navrati u Jezero i da se ne vidi svojim hrvatskim bratom, suparnikom begom Filipovićem. I sastali su se u Jezeru, kao da su stari znanci, kao pravi rodjaci i prijatelji.
- Što bi ti, beže, bio od mene učinio, da si me živa uhvatio? - upitao je general bega.
-Vjere mi, brate, da sam te u bici sreo, bio bih ti odsjekao glavu, a da sam te iza bitke uhvatio, bio bih ti pružio bratsku ruku, da ti stisnem junačku desnicu, k´o što si je ti meni stisnuo.
Dva Filipovića su se zagrlila i razstala kao dva prava hrvatska viteza - a očito se u njihovim hrvatskim glavama nije mogao poroditi nakazni pojam - ratnih zločinaca.
(A. Pavelić, Doživljaji I, Zagreb, Naklada Starčević, 1996.)
komentiraj (2) * ispiši * #
08
ponedjeljak
travanj
2013
O prosvjedu i ćirilici (preciznije)
I još ponečemu ...
Prosvjed je (u organizacijskom smislu) veleban odraz volje hrvatskog naroda za dostojnom državnom upravom (na čelu ministarstva uprave je onaj mali karijerista bauk, iskompleksiran vlastitom ograničenošću zbog koje su ga postavili na čelo tog ministarstva; završio je matematiku a o politici ili upravi nema pojma).
Zašto branitelji prosvjeduju protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru? Jer znaju da nisu ostvareni zakonski uvjeti za uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru!
Tko zna da nisu ispunjeni uvjeti za taj čin? Branitelji, Hrvati, Bauk i Sdp!
Međunarodna javnost doživljava prosvjed kao šovinistički ispad ... Branitelji su trebali istupiti na prosvjed s legitimnim zahtjevom za odstupanjem prosrpske vlasti.
Legitimno su mogli izraziti nezadovoljstvo s trenutnom vlašću (i ne spominjati ćirilicu).
Milanović se oglasio. I izjasnio. Poštivat će zakon. Kao kad je zakon (Ustav) nalagao neobjavljivanje Registra branitelja. Izglasao je ustavni zakon i otklonio prepreku objavi.
Nelogična je formulacija Milanovića o poštivanju zakona ako se zna da on zakone koji mu ne odgovaraju većinom u Saboru prilagodi svojim potrebama. Nelogično je kako se nije izjasnio o svojoj volji uvesti ćirilicu u Vukovaru (unatoč dokazima o lažnim popisima i neuskalađenosti popisa sa stvarnim stanjem u Vukovaru).
Umjesto međunarodne dvojbe, branitelji, Hrvati, prosvjednici protiv ove i ovakve vlasti ubuduće moraju preciznije postavljati svoje zahtjeve.
Dovoljno im je reći da ne vole ovu vlast. To je njihovo legitimno pravo izraziti nezadovoljstvo vlašću koja krši Ustav, hrvatske zakone i izdajnički služi drugoj državi/državama na štetu vlastite države (koja očigledno nije njihova; jer se za nju nisu ni borili).
Protivljenje ćirilici nije glavni motiv prosvjeda. Stoga je neophodno precizirati i povod prosvjeda i ulogu ćirilice u povodu.
(Prilog temi o Unutarnjoj agresiji, potaknuto odnosom i postupcima trenutne vlasti prema građanima RH)
komentiraj (3) * ispiši * #
07
nedjelja
travanj
2013
Unutarnja agresija .... prilog
Spominjanje HDZ-a i politike te stranke, uglavnom bez ozbiljne rasčlambe (što odgovara jugo-nostalgičarima i prosrbima), politikantska je metoda političkog slabljenja hrvatskog, državotvornog bloka oslonjenog na hrvatski suverenitet.
Relativiziranje, defokusiranje, uopćavanje i svođenje na pojedinačno sa svrhom dezorganizacije.
Redom: sve pripadnici Vlade, koji su pokušali ozbiljno provoditi politiku resornog ministarstva (Komadina, Holly) su izbačeni iz Vlade. Defincija naroda i nacije
"Nacija je etapa u razvoju naroda koja se očituje u stvaranju države.
Nacija ima - zajednički teritorij, tlo, zemlju kao kolijevku života i garanciju opstojnosti, svoj jezik, nacionalne ustanove (obitelj, tradicionalne, običajne ustanove, tipično etničke, kulturne ustanove i državu sa sustavom poličkih institucija i tijela, običaji i prava koji nisu ništa drugo do prava ljudskih osoba koje poštuju i posjeduju posebne ljudske vrijednosti kao izraz nacionalnog naslijeđa. Unatoč svemu, nacija nije društvo i ne prekoraučje prag političkog reda odnosno nacionalne države." (http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacija)
Još od račanovih vremena i poticanja problema piranskog zaljeva, jezika i promjena naziva ministarstava, mijenjanja udžbenika, školskih programa, poticanja nesnošljivosti među pojedinim regijama, ukidanjem državnih institucija i tijela te izrazito nepoštivanje nacionalnog nasljeđa SDP svrstava u antihrvatsku antikatoličku stranku ....
"Država je organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim političkim sustavom. Države mogu biti suverene ili mogu biti članovi savezne države, odnosno federacije u kojoj je savezna država nosiotelj suverenosti. Vlade konstitutivnih država u federaciji mogu imati ovlasti neovisno o federalnoj vlasti. Često su te države postojale prije udruživanja u federaciju.
U hrvatskom jeziku, riječi "država" i "zemlja" često imaju istovjetno značenje.
Članak 1 Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu: "Država, kao osoba prema međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost da stvara odnose s drugim državama." (Montevidejska konvencija je regionalna američka konvencija, ali načela iz ovog članka prihvaćena su posvuda kao precizan izričaj običajnog međunarodnog prava.) Ipak, neki se pitaju jesu li ti kriteriji dovoljni." (http://hr.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava)
Stalnim poticanjem mladih na iseljavanje (prethodnim smanjenjem svih radničkih prava te povećanjem nezaposlenosti), poticanjem dvojbenosti cjelovitosti teritorija (već spomenuto u primjedbi uz pojam nacije), rušenjem autoriteta vlasti (što svojom nekompetentnošću i namjerom postižu), te stalnim podilaženjem srbiji i kome stignu (EU, ...) nastoje osporiti Hrvatskoj atribute države.
Neozbiljno je svrstavati HDZ i SDP u isti štetočinski koš. Neozbiljno i licemjerno. A ponajprije je to odraz političke, sociološke i svekolike neobrazovanosti i (ne)kulture.
To je i razlog zašto SDP može nesmetano rastakati tekovine i ometati ciljeve koje je ovaj narod/nacija postigao ili zacrtao.
Tako se provodi unutarnja agresija. SDP samo ruši hrvatsku naciju i hrvatsku državu. Sputava hrvatskoj koristiti vlastiti suverenitet.
Tko je to uočio sličnost HDZ-a i SDP-a? I na kojim postavkama?
(Ovo je prilog mnogo spominjanoj temi Unutarnje agresije. I elementarnoj logici na kojoj ona počiva.)
komentiraj (1) * ispiši * #
06
subota
travanj
2013
komentiraj (2) * ispiši * #
05
petak
travanj
2013
Ankete (i Zagreb)
Dnevno.hr
"Ankete Ipsos Pulsa HDZ-ovoj kandidatkinji Margareti Mađerić ne daju ni 3 posto šanse u utrci za gradonačelnicu. No, ankete koje je naručila televizija Z1 HDZ-ovoj kandidatkinji daju oko 15 posto. Novi broj Aktuala piše o tome je li moguća tako velika razlika u procjenama i zašto ankete nikad nisu voljele HDZ. "
Kad bi u Zagrebu u kojem je HDZ 90. i još nekih godina suvereno vladao spoznao da je hercegovački lobi (s Bandićem na čelu) služio kao paravan SDP-u upravljati gradskim proračunom od 12-etak milijardi kuna (koji je sad dvostruko manji), preko Bandić pogodovao malom hercegovačkom lobiju (red veličine nekoliko stotina milijuna kuna posla) i time stvarao dojam o "hercegovačkoj mafiji" i Hrvatima koji upravljaju glavnim gradom, iz temelja bi se promijenio odnos prema zagrebačkom HDZ-u.
(Ostatak do 12-etak milijardi raspoređivao je SDP i finacirao svoje medijsko i antidržavno/antihrvatsko djelovanje.) Poučno je razmotriti Slučaj Stazić-Ljuština i zaključiti o nužnosti povratka hrvatske zagrebačke gradske vlasti.
vidi: Ljuština na čelo Gavelle doveo Darka Stazića, udvostručio mu prihode i tako financirao Šerbedžijin Ulysses
Sramotno je za Zagreb, glavni grad, beli grad da desetljeća njime upravljaju prosrbi, orjunaši, izdajnici i izgubljeni.
Za HDZ, smjesta! (ili ZZH)
komentiraj (1) * ispiši * #
02
utorak
travanj
2013
Agresor
Teza: Srbija je agresor u proteklim ratovima na području exYu.
Srbija je prigrabila svu vojnu moć prije početka tih ratova. (Nitko joj se nije mogao vojno suprostaviti. Da nije počela s ratom i natjerala ostatak da se bori za opstanak, nitko ne bi pokretao ikakve vojne zahvate.)
komentiraj (1) * ispiši * #
