27
nedjelja
listopad
2013
HDZ je na strani naroda ...
Digredi 7
Novac je roba, a robe podliježu zakonu ponude i potražnje. U tom okviru nije moguće primjenjivati iste postupke u različitim državama prema onima koji upravljaju novcima.
Ako dozvolite (na temelju zakona ponude i potražnje) veću dobit inozemnim bankama, te će banke ponuditi novčana sredstva (preko kreditnih linija). Nitko nije obavezan ulaziti u kreditni odnos, ali ako ima razlog pri ponudi otvorenog tržišta (novca) ima mogućnost. Suzbijanjem bankarskog sektora (novim zakonima) zapravo (stari kadar - stare neznalice) populističkom naivnom retorikom smanjuju ponudu novca na tržištu (i time mu podižu cijenu).
Navedimo jedan primjer uspješnog bankarskog zaduživanja. Rješavanje stambenog pitanja. Cijena tog zbrinjavanja je red veličine 100 000 € (koje morate imati odmah). Ta je suma nekoliko postotaka sveukupnih životnih troškova koji vas kroz život očekuju (pretpostavimo 2 %). Ako se kod banke zadužite i višestruko vratite taj iznos (kroz određeno vrijeme) uz pretpostavku peterostrukog vraćanja vratit ćete iznos koji je 10 % vaših ukupnih životnih troškova, te ćete sebi uskratiti neka (manje bitna) dobra. A ako ne podignete kredit, gubitkom položaja (ili najmom) ćete izgubiti više ...
Dok postoje krediti, možete birati isplativiju opciju. Smanjivanjem kredita ostajete uskraćeni za jedan izbor (kojeg nema).
Današnja (komunistička) vlast podizanjem cijene novca i smanjenjem kanala distribucije novca sebi daje povlašteni status (jedinog) dobavljača novca (štampanjem).
(Cilj im je sveukupno urušavanje monetarnog sustava, jer u tom urušavanju pljačkaška partija vidi mogućnost značajnijeg otuđenja novčanih sredstava ... to su radili i u srh (socijalističkoj republici hrvatskoj) deponirajući novce za plaćeničko članstvo i plaćene medije.)
Uz prozivanje gđe. Martine Dalić u najnovijim (odavno riješenim) raspravama o zakonima koji se dotiču bankarstva i ugleda HDZ-a, HDZ-a koji je na strani građana (ma koliko ga neznanjem pojedinci pokušavali umanjiti)
komentiraj (9) * ispiši * #
24
četvrtak
listopad
2013
Red veličine
Prikaz složenog stanja razlučiti ćemo izricanjem tri tvrdnje.
Prva tvrdnja se odnosi na višestoljetnu (a posebno treba istaknuti jugoslavensku) okupaciju. Rezultat te okupacije je demografsko slabljenje hrvatskog korpusa.
Zbog demografskog slabljenja nismo dostatno ni po kvalitativnim osobinama niti po kvantitativnim odrednicama doprinosili samostalnosti, razvoju i očuvanju hrvatske države.
Druga tvrdnja se odnosi na specijalni rat (intrige) uobičajen baš svugdje, ali u Hrvatskoj je taj rat polučio i luči nevjerojatne rezultate.
Specijalni rat u općoj opasnosti uobičajeno mobilizira (grupira) snage prema kojima je usmjeren ... U Hrvatskoj se prakticira specijalni rat iza opće opasnosti. Tada je (barem iz višestoljetnog iskustva uočenog na primjeru Hrvatske) poguban.
Poguban je u primjeru Hrvatske (kao rijetko u kojem primjeru drugog naroda ili druge države).
U Hrvatskoj se specijalni rat provodi na razmeđi civilizacija, kultura, religija, ...
(Poseban problem Hrvatske je povijesno pripadanje AU carstvu, čiji su vladari posljednji nosili titulu careva Svetog rimskog carstva. Dakle, povijest Svetog rimskog carstva hrvatska je povijest i ključ rješenja današnjih problema ...)(Dominacija nekatoličkih država.)
Treću, pomoćnu (ali ključnu), tvrdnju o redu veličine značenja pojedinih događaja iskoristit ću u objašnjavanju HDZ-ovog progona, stalnih repova, (kriminalnih?) radnji i sudskih epiloga.
Besprizornost prozivanja i nabrajanja HDZ-ovih grijeha (uvijek je riječ o osobama koje su sudjelovale u nepoželjnim radnjama) spada u zagušivanje javne misli ekscesima (isključivo iz HDZ-ove kuhinje, iako politika obiluje takvim anomalijama diljem svijeta, pa je u državi nastaloj oslobodilačkim i obrambenim ratom to očekivanije).
Nabavljanje oružja (mimo embarga) za obranu i priskrbljivanje financija za ratne napore jesu ekscesni. Lobiranje za priznavanje neovisnosti jeste ekscesno.
Maleni narod/nacija koji nikad (skoro nikad) nije imao države (ne barem u modernom obliku). U specijalnom ratu brzo i lako podlegne aferaštvu. Afere su lijek protiv ropstva. Afere su lijek protiv okupacije. Afere su lijek protiv tuđina.
Afere. Afere. Afere. (Što je više afera, više smo napravili za svoju slobodu i svoje dobro.)
U kontekstu spoznaje o izvanrednom lijeku za državni probitak, ostaje tvrdnja o redu veličine ...
Medijski (pa i sudski) podmeću nam naše oružje protiv nas samih (borbu za samostalnost i suverenitet), a pokušavaju nametnuti njihov put (porobljavanja kroz nepostojanje i nepridržavanje suvereniteta) na našu štetu ...
Njihova osnovna greška je guranje Hrvata i Hrvatske izvan kršćanskog, zapadno-civilizacijskog, demokratskog kruga.
U tim okolnostima nam ništa ne znače sudovanja Sanaderu (niti uskočke tužbe za HAC, FIMA-mediu ili nešto treće)!
U općoj mobilizaciji (ljudstva i materijalnih sredstava) sva dobra i svi ljudi su pod posebnim tretmanom. Zato smo svi dio jedne velike afere. Oslobodili smo se neprijatelja i obranili smo se od agresije (tog neprijatelja).
Sve što smo napravili protiv njih mora biti afera. Velika afera slobode!
(Sve upućuje na nužnost izricanja četvrte tvrdnje ...)(zbog složenosti)
Uz korištenje sudskog procesa protiv Ive Sanadera i "istina" kojim nas svjedoci zasipaju ...selektivna istina je laž i kad je istina (jer su joj okolnosti i smisao izokrenuti)
komentiraj (1) * ispiši * #
21
ponedjeljak
listopad
2013
Bauk bernardić
SDP je održao stranačke izbore ... (zašto ja pišem o SDP-u?).
U Zagrebu izabran Bernardić ....Mediji (nezavisni, samoupravni, pod kontrolom partije) javljaju kako je Zagreb birao Bernardića (Tko je Bernardić? Novi Tito? Novi Bandić?).
U Splitsko-dalmatinskoj županiji su odabrali Bauka koji se raspričao kako je to pobjeda nad desnicom u dalmaciji (a dobio je oko 1300 glasova od oko 3000 partijaša u županiji koja ima 454.798 stanovnika ).
Partija opet juriša ...
Bauk (komunizma).
Dosta o sdp-u i njihovoj matematici ... (nedemokratska partija željna otuđenja i zlouporabe političke moći)
(sastanak boljševika ...)
komentiraj (6) * ispiši * #
16
srijeda
listopad
2013
HDZ je tu i trajno će ostati
HDZ je svehrvatski pokret nastao na vjekovnoj težnji hrvatskog naroda ostvariti potpunu samostalnost i koristiti vlastiti suverenitet za vlastito dobro.
Programska načela HDZ-a sadržavaju relevantne moderne političke ideje na tragu suverenizma: starčevićanstvo, radićevštinu i napredne hrvatske lijeve ideje (Hebrang stariji).
Djelokrug političkog djelovanja je od krajnje desnih do krajnje lijevih hrvatskih političkih grupa.
U vrijeme rušenja komunističkog bloka, svehrvatstvo je moralo prebroditi ljevičarstvo (koje je u Hrvatskoj ostavilo dubokog negativnog traga) politikom pomirbe.
Kao i sve sveobuhvatne političke inicijative, politika pomirbe uz pregršt dobrih rezultata nije iskorijenila štetnu (ekstremnu) ultra-jugoslavensku političku skupinu.
(Glavni razlog toleriranja jugoslavena ogrnutih plaštem ljevičarstva nije politika pomirbe, već neutraliziranje političke skupine koja je prigrabila moć i tom prigrabljenom moći u osvit samostalnosti bila je sposobna produžiti hrvatsku agoniju (ropstva).)
Čudan splet (svehrvatstva), protkan agresijom i ratom bivao je izgledan i većina se priklanjala bloku za Hrvatsku.
Uspješnim okončanjem rata i smrću (iskusnog) predsjednika Tuđmana, antihrvatski politički blok na krilima vanjske političke i financijske potpore krenuo je u detuđmanizaciju, rastakanje HDZ-a kao pokreta, kriminalizaciju HDZ-a. Ostale osobine takve vlasti ovdje neću navoditi. Naveo sam samo politiku koja je usmjerena na političkog protivnika: HDZ.Te tri političke inicijative su napravile nemjerljivu štetu u modernoj hrvatskoj politici.
Detuđmanizacija je produkt dvojca spletkara Manolić-Mesić (koji nisu osnivali HDZ nego su u ime UDBA-e i KOS-a pratili Tuđmana kako ne bi napravio ono što je napravio - osamostalio Hrvatsku).
Retuđmanizacija je neophodna. (Tuđman je na demokratskim, kršćanskim i općečovječanskim načelima pružio nesebično puni angažman na smanjenju humanitarne krize nastale raspadom sfrjota i agrasije ...)
HDZ zadugo neće uspješno funkcionirati kao stranka (jer je struktura hrvatskih problema takva koje ne može rješavati stranka). Hrvatska je na povijesnoj prijelomnici i neophodno je nacionalno jedinstvo isprepleteno tehničkom vlašću (hdz-ovu uspješnu vladavinu obilježavaju vlade nacionalnog jedinstva i tehničkih vlada). HDZ nije potreban hdz-u nego svima nama. Ili politika vuče narod, ili narod gura politiku. Smrću predsjednika Tuđmana i nekolicine akademika, njegovih bliskih suradnika, politika kao pokretač naroda je izgubila zamah, a antihrvatske političke snage su dobile prigodu (otuđenjem političke moći) nastaviti staru politiku ...
Političke skupine (marginalci) koje su istupile iz svehrvatskog bloka su profesionalni ili poluprofesionalni političari koji (plaćeni iz nevidljivih centara moći) u bloku ne vide svoje vlastite probitke ... Smušenjaci. Klonite se takvih. (Kujundžić, Kosor (hsls), Kajin, Pusić, Milanović, ...)
Dekriminalizacija HDZ-a je neophodna (jer HDZ nije skupina političara ...). Za razliku od političkih protivnika, HDZ ne stremi otuđenju političke moći. HDZ je obrazac preko kojeg mi, narod, moramo ostvarivati svoje političke interese. Nekolicina vizionara ( Tuđman i suradnici) su ponudili formu budućeg političkog zalaganja. Nije HDZ naš okov (kojem moramo robovati). Ali ne možemo dozvoliti niti rastakanje i uništavanje svakog uspješnog političkog organiziranja Hrvata. Stoga je neophodno održati taj interesni oblik organiziranja.
Svi smo mi HDZ. HDZ je tu i trajno će ostati.
HDZ je blok za Hrvatsku.
Iako sam imao namjeru sažeto i čisto predočiti misli, pri pisanju ovog teksta sam se uvjerio kako misli koje me obuzimaju (iako meni kristalne) nije lako pretočiti u logičan i zaokružen niz (tvrdnji)(istina?) ...
komentiraj (5) * ispiši * #
12
subota
listopad
2013
Zašto treba HDZ dekriminalizirati!?
Demokracija u sebi sadrži interesne grupe i disperziju moći na te grupe (te su grupe dostatno interesno politički aktivne).
(Pojam grupe se koristi u sociološkom smislu.)
Pluralističko i demokratsko društvo u odnosu na diktaturu (posebno komunističku diktaturu) odlikuje specifično povećanje kriminala.
Ta specifičnost se sastoji o promjeni strukture kriminala (devijacije). U promjeni statističkih pokazatelja kriminala.
Socijalistička (komunistička) diktatura (iz ideoloških ili i ideoloških razloga) krivo formira cijene (na formiranje cijena polažu ekskluzivno pravo). Tako krivo formirane cijene (po zakonu ponude i potražnje) izazivaju manju ponudu od potražnje, te protivno normalnom tržišnom mehanizmu transparentnog povećanja cijene, razlika cijene se postiže koruptivnim putem.
Taj mehanizam nastanka korupcije je u ekonomskoj teoriji je razjašnjen.
Unatoč znanstvenim spoznajama korijena korupcije, sadašnja vlast ustrajava na modelu održavanja i poticanja korupcije. Ta znanstvena spoznaja (o korupciji) teško tereti EU kao isključivo poitikantsku skupinu jer u poglavljima o pravosuđu preskače znanstvene spoznaje i tolerira krive mjere borbe protiv korupcije (u vrijeme predpristupnih pregovora) koje su s novom vlašću postale sustavna praksa (opisano u blogu "Protiv čega se danas borimo (bore)" objavljenog 21. Kolovoza 2013.g.).
Izuzmemo li korupciju, sustavno produciranu (na opisani način; utemeljena na državnom monopolističkom položaju formiranja cijena), u komunističkoj diktaturi se ostali kriminal jednako kao i korupcija provodi pod državnim tutorstvom. Slobodne, nezavisne kriminalne skupine nisu poželjne. Diktatura ne podnosi ikakvo organiziranje bez nadziranja. Takvim organiziranjem je ugrožena sama diktatura.
U komunističkoj diktaturi sveukupni kriminal je državno organiziran (izuzmemo li sporadično pojavljivanje sitnog kriminala koji diktatura u korijenu sprječava).
Osobina HDZ-ove vlasti (tranzicija) obilježava dobar stupanj državno organiziranog kriminala (preuzetog iz komunističke diktature)(uspostavljenog zakonodavstvom kojeg je RH preuzela od prethodnice sfrjot).
Devijacije nisu posljedica sustavnog ustrajavanja na kriminalu (državnog tipa). Naprotiv, HDZ-ova vlast je ustrajavanjem na demokraciji (i ustavno inauguriranoj) s vrha zadala završni udarac državnom organiziranju kriminala. Demokracija i demokratičnost je osnovni mehanizam borbe protiv državnog nasilja i državnog kriminala. Sloboda. Sloboda riječi.
U demokratskom uređenju kriminala ima, o njemu se više priča (procesuira) ali je po stopi kriminalom obuhvaćenih dobara na nižoj stopi inteziteta u odnosu na (državni) kriminal u komunističkoj (ili nekoj drugoj) diktaturi. Znači, povratkom socijalista (komunista - kriminalaca i pobornika diktature) vratili smo vrlo visoku stopu dobro organiziranog (državnog) kriminala.
U želji istaknuti demokratski model (stvoren kao zamjena komunističke diktature) koji bitno mijenja stopu, opseg i karakter kriminala, zapravo protestiram protiv restitucije (povratka, koji nije moguć) socijalističkih sinova koji su nam kriminaliziranjem HDZ-a (jer je evolucijom, a ne revolucijom, rješavao problem zastranjivanja jedne nacije i jedne nazovimo države (Socijalističke Republike Hrvatske)) vratili državno organizirani kriminal (za koji je nužno potrebna diktatura).
Ili kako smo bezrazložno pristali na povratak na gore ...
komentiraj (8) * ispiši * #
08
utorak
listopad
2013
Tajna Franje Tuđmana (i HDZ-a)
Franjo Tuđman, državnik i političar, koji je stvarao modernu Hrvatsku (ma kakva ona bila i ma što njoj mislili) nije bio (unatoč želji i ove i ne strane) karizmatik.
U teoriji je tip karizmatskog vođe obrađen u poglavljima sociologije.
Ono što Franju Tuđmana čini jedinstvenim je primjena osnovnih načela sociologije i politologije (isprepletenih isto tako možda nedokučenim ali osnovnim spoznajama drugih naučnih disciplina).
Političar je koji je primijenio osnove nauke na društvo (prvenstveno hrvatsko društvo i prvenstveno sociološku nauku).
Zašto ga krasi primjena uglavnom socioloških i politoloških osnova? Stoga što je hrvatsko društvo neizgrađeno društvo (u modernom smislu).
Hrvatsko društvo je djelomično tradicionalističko (znači primjese prijašnjeg društvenog uređenja feudalizma), bilo je potlačeno (zbog ostataka feudalizma) i porobljeno (okupirano). Neslobodno. Zaostalo. S primjesama modernog.
Hrvatsko društvo je (bilo) neujednačeno. U tim okvirima (uz suzbijanje), nedovršen proces nacionalnog formiranja.
Hrvatsko društvo je (uz ostatke feudalnog društva) zbog nametanja socijalizma (komunističke diktature) u većoj mjeri sociološki neizgrađeno društvo.
Osnovni problem hrvatskog društva je sociološka neizgrađenost. Ne postoji društvena stratifikacija.
Po autorima M. Haralabos, R. Heald "društvena je stratifikacija poseban oblik društvene nejednakosti". "Ona znači nazočnost društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge, obično na temelju količine moći, ugleda i bogatstva koje njihovi članovi posjeduju. Oni koji pripadaju određenoj skupini ili sloju imat će stanovitu svijest o zajedničkim interesima i zajedničkom identitetu."
Navedena definicija i navedene posljedice društvene nejednakosti nužno stvaraju svijest (pripadnosti) i potiču ostvarivanje interesa. Na tom motivacijskom faktoru se temelji pluralistička teorija (društva).
Po pluralističkoj teoriji moć je raspršena na niz skupina u društvu.
Što je moć više raspršena, društvo je demokratičnije.
Ako prihvatimo demokraciju kao uzor (Ustav RH demokraciju ustoličuje kao važeći sustav), onda sve sociološko-politološke procese koji pospješuju demokraciju treba podržati.
Rušenje socijalističkog sustava, koji je zaobilazio demokraciju nametanjem vlasti skoncentrirane u ruke vladajuće manjine te nužno težio sociološkoj uniformnosti (svi smo jednaki), bilo je nužno za zdravo i takmičarsko društvo.
Tajna Franje Tuđmana leži u prihvaćanju činjenice kako je hrvatsko društvo nestratificirano (sociološki jednoliko - jednoumno). I politici koja bi (uz oslobađanje od okupacije, ropstva, agresije) sustavno gradila društvo sa svim bogatstvima koje sociološke grupe mogu ponuditi razvoju vlastitog društva.
Uz Dan neovisnosti, dan donošenja Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i odgovor svim kritizerima politike HDZ-a ...
Politika jednoumlja i partija koja zagovara jednoumlje su najveća opasnost po demokratsku Hrvatsku
komentiraj (8) * ispiši * #
03
četvrtak
listopad
2013
Geneza današnjih antifašista
Predratna Kraljevina Jugoslavija je obilovala društvenim napetostima. Prije atentata na kralja Aleksandra, a posebno poslije tog događaja.
Navest ćemo povijesne navode nekih autora (normalno, ne u želji ispisati povijesni pregled već samo ukazati na povijesnu dokumentaciju koja objašnjava neke kasnije usvojene obrasce tumačenja bitnih događaja).
Prvenstveno ukazati na genezu pojma hrvatskog nacionaliste, koljača. Pojma koji nas je po uvriježenom obrascu pratio do Domovinskog rata.
Rajčević (Vojo) u svojoj knjizi, u kojoj se osvrće na zbivanja među studentima između dva svjetska rata, piše kako su ljevičari ustrojili naoružane borbene skupine koje su prema "direktivi CK KPJ (iz 1934.) ti odredi bili (...) sastavljeni po ugledu na vojne formacije, oboružane drvenim palicama, (...). Svaka grupa, podijeljena u desetine po godinama studija, imala je svog komandira, a na čelu svih grupa stajao je "štab" Sveučilišta, kojim je rukovodio jedan član sveučilišnog rukovodstva SKOJ-a ili Partije.
(Rajčević Vojo, "Studentski pokret 1918-1941", Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, I, glavni urednik Jaroslav Šidak, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1969.)
Nasuprot tim vojnički ustrojenim skupinama stajale su skupine "frankovaca" koje nisu imale jedinstvenog vodstva i nisu bile tako dobro organizirane.
Komunistički simpatizeri (vođeni SKOJ-evskim ili Partijskim kadrom) izaivali su nacionalno opredjeljene grupe.
Tako se dogodio težak incident prilikom služenja mise zadušnice za Stipu Javora (hrvatskog nacionaliste) koji je umro od posljedica robije u kaznionici Srijemska Mitrovica 1936. Zadušnica se održala u zagrebačkoj katedrali 9. travnja 1937. Prisustvovalo joj je između petnaest i dvadeset tisuća osoba.
Misi je pristupila i grupa komunista, koja je htjela taj događaj iskoristiti za svoju komunističku propagandu. Prilikom izlaska ljudi iz katedrale klicali su trećoj internacionali, Staljinu, Moskvi, Benešu, demokraciji, ..
Narod je uzvratio poklicima "Dolje Jugoslavija!", poklicima hrvatskim ustašama, dr. Anti Paveliću , ... i nadjačali komuniste koji se poklicima Mačeku htjedoše sakriti u gomili.
Nakon povika "Živjela sovjetska Hrvatska!" nekolicina hrvatskih omladinaca je izišlo iz ogromne povorke i razjurila komunističke vikače. Tada je predsjednik središnjeg komunističkog društva "Svijetlost" Kollomann (podrijetlom židov) povukao nož. Netko od hrvatskih omladinaca mu je oteo nož i tim ga nožem teško ranio ...
Komunistički letak ("studenata antifašista") taj isti događaj opisuje drukčije. Navode kako je "grupica frankovaca fašista studenata" dočekala narod nakon mise zadušnice za Stipu Javora (ne navode ustašu Stipu Javora) povicima "Živio vođa Ante Pavelić". Nakon što im je odgovoreno "Živio dr Maček", videći da nemaju odziva nasrnuli su i napali svojom zlikovačkom rukom hrvatskog omladinaca i našeg druga Dragutina Kolomana, studenta prava, i on je pao teško ranjen ubodom noža na četiri mjesta". (Letak pod naslovom "Hrvatskim studentima i javnosti", HPM, DZ II, inv. br. 6043.)
Tragični događaj od 14. travnja 1937. kad su izbili teški fizički sukobi između studenata komunista i hrvatskih nacionalista na Sveučilištu u Zagrebu, u kojima su sudjelovali deseci studenata. Posljedice su deseci pretučenih i ranjenih na jednoj i drugoj strani. Potkraj tog dana u sukobima u studentskom domu u Runjaninovoj ulici ubijen je student ljevičar Krsto Ljubičić
Komunistička propaganda je tvrdila, po običaju, da su u svim sukobima na jednoj strani sudjelovali mirni i pošteni studenti ljevičari, dok su na drugoj strani stajali "frankovci" koji su predstavljani kao "koljači" i "kriminalci".
Po citiranom Rajčeviću, ljevičari su ipak bili dobro i vojno organizirani.
Optužbe ljevičarskih i komunističkih publikacija o odgovornosti frankovaca za otpočinjanje i planiranje svi sukoba je neodrživa.
I u slučaju nemira 14. Travnja 1937. odgovornost je na ljevičarskim (komunističkim) provokatorima.
Rajčević tvrdi da su prije toga studenti ljevičari održali okupljanje u udruženju "Svijetlost" i odlučili da se "suprostave" "teroru" hrvatskih nacionalista.
Studenti ljevičari su tog jutra zaposjeli glavnu zgradu Sveučilišta. Time su izazvali obustavu nastave i prouzročili okupljanje studenata na tadašnjem Trgu kralja Aleksandra (današnji Trg maršala Tita, ili tkz Kazališni trg). Okupilo se oko 100 studenata ljevičara, a na agronomiji preko 200 studenata ljevičara.
Na istom mjestu se nalazilo oko 100 studenata nacionalista. Nacionalist student Grga Ereš navodi 30-ak nacionalista i stotinjak ljevičara oboružanih batinama, organiziranim i odlučnim fizički se obračunati s protivnicima.
...
Dvije verzije zbivanja se razlikuju, a policijsko izvješće (koja je uspjela smanjiti intezitet sukoba, ali ne i zaustaviti ga) ima neutralniji ton.
Svakako, potkraj dana ljevičarski student Krsto Ljubičić, koji je po svedočenjima očevidaca prednjačio u napadima, iznova je predvodio napad u studentskom domu gdje se pod nerazjašnjenim okolnostima zbilo njegovo ubojstvo.
Predvodio je skupino 20 do 30 komunista u napadu na 5-6 studenata nacionalista. U toj borbi (u kojoj su sudionici teško stradavali, bili pretučeni ili ranjeni) Krsto Ljubičić je smrtno ranjen.
Sva povijesna dokumentacija navodi na dobro organiziranu komunističku aktivnost. Izazvali su nemire i sukobe u kojima je bilo na desetke teže ozljeđenih i jedan smrtno stradali.
(Mario Jareb, Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, II izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2007., str. 470. - 486.)
Praksa ilegalnog organiziranja (pa i vojnog), terorističkog i provokatorskog djelovanja, izazivanja javnosti i lažnog prikazivanja događaja (svojstvenih ilegalnom djelovanju) praksa je kpj/kph/skh/skh-sdp/sdp članstva.
Vidimo kako povijesni podaci upućuju na genezu pojma "hrvata" "koljača".
Nesumljivo, u demokratskom okružju i demokratskom stremljenju takva šačica kontroverznih avanturista (koji su napadai nacionalne i državne vrednote hrvatskog čovjeka) nije nalazila potporu, te su strategiju usmjerili na ocrnjavanje Hrvata.
Praksa prozivanja "fašistima", a sebe proglašavanjem "antifašistima" služila je poništavanju demokratskog načela kojem svaki narod/nacija mora težiti. Praksom lažnih prozivki i lažnog prikazivanja svojih zločinačkih provokacija i djela nastojali su steći opravdanje za otuđivanje političke moći (koja im ne pripada).
...
Geneza metodologije (i današnjih) antifašista
(Ropotarnica povijesti)
komentiraj (1) * ispiši * #
01
utorak
listopad
2013
Pomirba (oprost)
Politika pomirbe , koju je provodio Franjo Tuđman, politika je oprosta.
Opraštali smo im nakaradni komunizam i socijalizam. Opraštali smo im Jugoslaviju (jednu i drugu). Opraštali smo im žrtve (žrtve s Trga, žrtve s Bleiburga, žrtve s Križnog puta, žrtve (neimenovane).
U politici pomirbe (oprosta) nije bilo mjesta lustraciji i progonima. Nije se mirila lijeva i desna Hrvatska. Jedna je Hrvatska opraštala maloj Hrvatskoj (malobrojnoj, potplaćenoj) sva zla koja su činili.
Hrvatska je opraštala.
Oprost nužno podrazumijeva katarzu. Razumijevanje zločinca vlastitih grešaka. U protivnom (po psihologiji) oprost je bespotreban (neučinkovit).
Kako je politika pomirbe (oprosta) provođena i polučila je rezultate (možda ne sa svim počiniteljima), treba uočiti kako je današnja kriza u Hrvatskoj plod ili nepotpunog procesa pomirbe (oprosta) ili se netko krije iza starih zločinačkih zahvata. S nekolicinom (u onom sustavu okrvavljenih) je uistinu riječ o nedoživljavanju karatze i neshvaćanju udijeljenog oprosta. Ostatak današnje vlasti, neovisno o pomirbi i uzrocima takve politike, pragmatično skrivaju nove zločine (zlouporabu političke moći na štetu hrvatske države i nacije) iza starih.
A oprostili smo im (ne ono za što oni sami nisu molili oprost).
Nemiri na stadionu Kantrida (u nedjelju) kao i sretno/nesretno slijetanje hrvatskog zrakoplova u Zurich-u (sabotaža) su trebali zasjeniti beatifikaciju Miroslava Bulešića ... Politika pomirbe i oprost očito zaobilaze neke
komentiraj (3) * ispiši * #
