Zašto povratak radničkim pravima nije rješenje ...?

O krizi sam se očitovao u nekoliko upisa ... Kriza je nesposbnost donošenja odluke (protivno mišljenju kako je gospodarska kriza u Hrvatskoj posljedica nedostatka novaca).
Novac se stvara. Samo oni koji nemaju stvaralačku snagu doživljavaju krizu ...

O (proruskoj i poraženoj prosrpskoj) politici koju provodi (nelegitimna, nenarodna) trenutna vlast (s namjerom produbljenja krize) i pojačanja siromaštva treba gledati s aspekta međunarodnog prava.
Po povelji UNa svi imaju pravo na vlast koja jamči blagostanje ...

No, u poplavi sabotaža i specijalnog rata, horde (malobrojne ali uporne) maloumnika zagovara prava radnika.
Vraćanje težišta na radnike a ne na slobodne i poduzetne građane je krkanluk.

Zašto bi netko garantirao radniku (kad sam radnik može biti poduzetan), a na svoju štetu. Tko su (što su) radnici? Zašto bi oni u društvu posvemašne (stoljetne) zablude bili pošteđeni tereta samoodgovornosti?
Odgovaramo sebi (za sebe, svoje bližnje, za prošlost, budućnost i sadašnjost, ...).
Odbijanje odgovornosti za vlastiu sudbinu prvi je korak u otuđenju čovjeka (od svih fizioloških mehanizama i socioloških instrumenata kojima čovjek kontrolira svoj život).

Od komunjara (posebno izabrana negativnom selekcijom kategorija ludih/ljudi koja spremno služi vragu, protiv čovjeka) se svašta može očekivati ali jedno sigurno nikada: ništa dobrog.

Šačica proruskih plaćenika terorizira hrvatsku većinu i stvara osjećaj frustracije (nemoći i beznađa). Treba takve pokažnjavati ... (društvo se društvenim mehanizmima mora suprostaviti promjeni društvene norme; ako se ne boje društva, mjere će biti primjerene ...)