28

četvrtak

kolovoz

2014

Bozanić (u raljama UDBE)(Krist na žalu ...)

Referendum (uvjeren kako ću podržavati sve referendume, kako bi ohrabrili i potakli građane na participaciju u vlasti ... u ostvarivanju njihovog prava obnašati vlast koja služi narodu, ali prevario sam se ...).

U jeku proruskog (specijalnog rata i veleizdaje ruskih agenata na vlasti) udruga U ime obitelji nastupa u ime naroda. pokreće referendum o promjeni izbornih zakona. Preferencijalno (povlašteno, više cijenjeno, davati prednost, pretpostavljen, ...) glasovanje.

Politiku uistinu kreira pojedinac. Tako je u umjetnosti, nauci, gospodarstvu, ...
Cijenimo (preferiramo) bolje.
Ali politika ima karakterističnu višesloženost (u kojem boljeg možete osporiti), a zbog demokratičnosti nije bolje jedini cilj.
Dogovorno, demokratskom većinom, moramo birati boljeg ...
Izbor izbora ...

Rješenja (i algoritmi) koji su najbolji za većinu moraju prevladavati.
Najbolji antibiotik dominira tržištem atibiotika. Najbolja tehnologija dominira proizvodnjom. Traženje optimalnog rješenja danas je opsesija svijeta.
U politici najbolje rješenje mora imati demokrastku većinu (koja u ostalim granama ljudskog djelovanja ili prešutno prihvaćamao ili snosimo posljedice (koje u politici, očito, nismo sposobni snositi ...)).

Čemu onda preferencijalno glasovanje (skupljanje 150ak glasačima osnaženih individua)?
Očito politički sustavi koji su politiku razvili do granica mogućnosti preferencijalnim glasovanjem sputavaju nagli zaokret (nagore)(ili nadolje).
U Hrvatskoj je politika i doktrina političkog vođenja države u začetku i takav sustav nije prikladan za brze iskorake (iz ropstva, ruske agenture, prosrpstva, siromaštva i svekolikog nazatka).
To udrugu U ime obitelji ne smeta u nastojanjima raspisati referendum, kad je nužnije svrgnuti prijevremenim izborima kukuriku-prorusko-prosrpsku rušilačku mašineriju, u još jednom krivom političkom koraku ove mlade države i mlade nacije (astarog naroda).
To je još jedan promašaj Crkve (za koju je očito da je Bozanić, koji upravlja zagrebačkom nadbiskupijom, UDBIN čovjek (a ne kristov)).
Crkva inače, okrenutošću onostranom (i vjerom) uistinu nema što tražiti u politici (koja je interesni oblik udruživanja i sve ovisi o trudu a ne božjoj pomoći.)
Arhaičnost crkvenog uređenja, filozofija postavljanja (koja čovjeku služi kao čvrst oslonac) nije primjerena za današnje političke spoznaje. Ili Crkva mora biti dio političkog sustava ili mora unaprijediti svoj odnos prema suvremenoj politici kako bi značajnije partipicirala u politici.
Ovako, bez istinskih spoznaja o prirodi (stvari), članovi te tradicionalne i ugledne vjerske ustanove služe (prepredenim) udbašima u ostvarenju njihovih (orjunaško-udbaških rusko-četničkih) ciljeva.