02

četvrtak

listopad

2014

Ma*ka (ili nešto drugo)

Otvaranje jednomjesečne (??) javne rasprave o nacrtu novog zakona o referendumu besmislena je ... toliko smo zalutali (obmanjivanjem i stvaranjem uvjeta za prevaru).

Osnovni (sociološki) element politike (ne)demokratskih društva je otuđenje političke moći.
Demokratska društva grade sustav zastupljenosti i raspršenosti političke moći. Nastoje omogućiti zainteresiranim grupama institucionalno biti nositelji političke volje.
U Hrvatskoj se demokracija nastoji onemogućiti ili prekratkim rokovima ili onemogućavanjem stvaranja nositelja (disperzirane- raspršene) političke moći.
Nepostojanje (kvalitetnih) političkih strana (mimo političkih stranaka, koje su trenutno preglasane u saboru), nastoji se raspravama stvoriti dojam legalnosti zakona (koji su naklonjeni političkoj manjini).

Demokracija u Hrvatskoj dolazi na mala vrata. Treba je stvoriti. Kvaliteta rada Sabora određena je odnosom saborskih zastupnika prema obavezama koje obavljaju.


Članak 81. (Ustava RH)
Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
.
.
.

Članak 71.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.


U formulacijama (ustavnog jačanja predstavničke uloge, zakonskih dodatnih legaliziranja ovlasti saborskih i vladinih dužnosnika) je izostavljena precizna procedura odgovornosti dužnosnika (predstavnika) biračima (građanima). Prostor otuđenju političke moći je ostvaren zakonskim aktima. Dok vlast (zakonodavna i izvršna, pa i sudska (kao nositelji trodiobe vlasti) djeluju bez anomalija nitko ne postavlja previše pitanja (manjina, koliko bili argumentirani prigovori, nisu politički obespravljeni).
Sabor imenuje vladu i odbore, predsjednik RH može po Ustavu raspustiti Sabor (ali kao pripadnik iste političke misli - otuđenja političke moći, a istovremeno član istovrsne političke gruipacije, to neće uraditi). Sudbena vlast kontrolira proceduru donošenja i kvalitetu izglasanih zakona ...
Nigdje se ne pojavljuje javnost - birači, građani kao brzoučinkoviti i ograničavajući legalni instrument (zadržavanja političke moći na istinskim nositeljima vlasti).

Kriza u RH (Republici Hrvatskoj) ne proističe iz globalnih gospodarskih kretanja, već je posljedica šireg (gospodarsko-vojno-političkog) djelovanja na hrvatsko društvo.
Najučikovitije djelovanje na prilike provodi upravo vlast (zakonodavna, izvršna, sudbena) koja svojim (mada sporadičnim sudbenim intervencijama ublažena i zaustavljana) štetnim djelovanjem provodi specijalni rat protiv države kojom (na nedozvoljen i neprimjeren način) upravljaju. Agenti. Ruski agenti (mada u prikrivanja istinskih pokretača te agenture provode mjere zametanja tragova).
Dio javnosti je spreman tvrditi kako je riječ o svjetskoj zajednici (globalizaciji, EU integraciji), dio tvrdi kako je riječ o srpskim plaćenicima, dio tvrdi o masonskoj pozadini djelovanja ove vlasti ... iako je osobina agenata kako su (zbog cilja otuđenja političke moći) saveznici sa svima pa i sa žrtvama (svoje agenture).

U tom kontekstu jednomjesečna javna rasprava o nacrtu novog zakona o referendumu je besmislena.
Inače bi ta rasprava trebala biti otvorena i trajati za vrijeme cijelog mandata jedne vlasti (i tako, kontinuirano, iz mandata u mandat ...).
Referendum je jedino (mada ne i brzo sredstvo) vraćanja političke moći stvarnim (ustavnim) nositeljima vasti ...
Odluči li Sabor neke svoje ovlasti provesti (mimo volje naroda) narod nema načina tolike ovlasti (koje se mogu zlorabiti) uspješno zaustaviti.

Referendum o referendumu, ili javna rasprava o nacrtu novog zakona o referendumu to ne rješavaju. J im ja ma*ku!

PS
komentar blogera johannes : "Počelo je 2000. godine kada je u stavku 4. članka 2. Ustava misteriozno promijenjen veznik ("i" u "ili") između Hrvatskog sabora i naroda, kako bi se onemogućilo prirodnog nositelja vlasti odlučivati o udruživanju u saveze s drugim državama (pristup EU). To je derogiranje članka 1. Ustava. Slijedom se nastavlja u istom revijalnom tonu. Sva tri oblika vlasti nalaze se u privilegiranom vlasništvu jedne interesne skupine koja se neprestano rotira, kako bi se održao privid demokracije."

Članak 2. (Ustava RH)
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:

– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

a u prvotnom ustavu je stajalo

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u pod­morju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom, odlučuje:

- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.

Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadr­ža­vajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.