Diktatura glasača

Otuđenje političke moći (prisvajanje ovlasti koje ne pripadaju pojedincima i grupama) je samo instrument otuđenja.

Izvlaštenje od prava na političko organiziranje (korišteno u svrhu zavladavanja prostorom; britansko-rusko/sovjetsko/ruska osovina (zla)), korišteno u dvije jugoslavije (obje dikature), prouzročilo je uz političko-demografske i mnoge druge promjene (civilizacijske).
Sam cilj (geostrateško ovladavanje prostorom) ukazivao je na odnos (otuđene političke moći) prema stanovništvu.
Treba jasno istaknuti, javno isticati osnovu takve politike. Genocid.

I današnja vlast provodi istovjetnu politiku. Na štetu hrvatskih građana.

Demokratizacija medija, raširenost sutava za masovno uništenje i globalizacija sustava sigurnosti (Svijet je jedno veliko selo), hrvati su dobili mogućnost zaustaviti (razarajuću i osvajačku) politiku pogubnu za vlastito postojanje.
Treba izići na izbore (izbori su sredstvo zaustavljanja rata ili smanjenja ratnih gubitaka). Organizirana politička snaga sredstvo je koje Hrvati ne smiju olako izostaviti iz sredstava koje će uporabiti za vlastit boljitak.
To nalaže politološka (politologija je nauka) teorija.


Političke znanosti (često se spominju kao politologija ili politička znanost) su znanstveno polje društvenih znanosti, koje se bave s znanstvenim studijem politike. Bave se suživotom građana, i kako bi se trebao nadzirati taj suživot s pogledom na institucionalne, postupovne i predmetno-materijalne temelje. Najvažniji predmeti te znanosti su strukturalni problemi demokracije, sustavne konkurencije socijalizma i kapitalizma, političkih stranaka i društvenih pokreta, međunarodnim odnosima, državnim intervencijama u gospodarstvu, političkim stajalištima i svjesnih oblika, odnosima religije i politike-politologijom religije, javnim mnijenjem, masovnim medijima i izbornom ponašanju. http://hr.wikipedia.org/wiki/Politi%C4%8Dke_znanosti
(ovo o predmetu sustavne konkurencije socijalizma i kapitalizma nije nauka, to je riješeno na štetu socijalizma)(opaska autora)


Tradicija, navike (pa i loša navike), stajališta, ... sve je to uteg (mladoj) hrvatskoj demokraciji.
Izlaznost na izbore je zabrinjavajuće niska. Ili bi trebalo zakonom proglasiti glasačko pravo obavezom, ili bi trebalo drugim sredstvima poticati glasače na korištenje (dosadašnjeg) (uglavnom neiskorištenog) prava glasa.
Uočavanje otuđenja političke moći nedvojbeno upućuje na neiskorištena prava glasa (bilo izbornim krađama bilo neizlaskom na izbore). I jednako tako znači manipuiranje stvaranjem uvjeta manje izlaznosti. U tim uvjetima pojedini izborni glasovi vrijede više (donose nekome nepripadajuću političku moć), ali i olakšavaju izborne krađe (brojem glasača i brojem glasova).
Prisilimo glasače na konzumiranje biračkog (i političkog) prava. Vidjet ćemo tko se boji naroda.
Preuzmimo odgovornost za naše postojanje. Izvlastimo ih. Uvedimo diktaturu glasača.