07

četvrtak

svibanj

2015

Hrvatski generali, časnici

Hrvatski generali, hrvatski časnici ... vi ste zaustavili agresiju srpske vojske na Hrvatsku i BiH.

Svi ratovi (iako poveljom UNa zabranjeni; samo pravedne ratove toleriramo) bitno smanjuju sigurnosne uvjete, povećavaju broj kriminalnih radnji.
U mirnodopskim uvjetima sva društva policijskim snagama održavaju red i potpomažu provođenje zakona ...
Stopa kriminala je statistička kategorija. Negirati postojanje kaznenih djela, uz postojanje policije i kaznenih mjera, je iluzorno.
U ratu stopa kaznenih djela raste ...

Statistički, hrvatski obrambeni (pravedni) rat nazvan Domovinskim ratom, spada u "najčistije" ratove ...

Hrvatska je bila izložena (vojnoj, oružanoj) agresiji. Spremnost (a uvijek smo Spremni) provoditi zakone i u ratnim uvjetima Hrvatskoj nije bio problem.
Uz ratne konvencije (po kojima je pobunjenička i agresorska srpska vlast morala pri nastupu hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga ostaviti policijske snage i civilnu vlast na raspolaganje hrvatskoj vojsci) koje propisuju ponašanje pri smjeni vojne sile (s ciljem smanjiti povećanje stope kaznenih djela), umiješanost više država i etničkih skupina u ratna zbivanja dodatno je opteretilo sigurnosno stanje.

Po završetku rata (na temelju iskustava iz ratnoga perioda) međunarodna zajednica je zbog nespremnosti (novopriznatih) država na kazneni progon ratnih zločinaca i međusobnih podmetanja ustanovila privremeni međunarodni sud za ratne zločine (ICTY). Republika Hrvatska je suosnivačica (spremna i suglasna s potrebom kažnjavanja ratnih zločina) tog suda i Statutom tog suda stekla pravo određivati sudske slučajeve koje bi vodio taj sud. Ostalim državama (Republika Srbija, BiH) je taj sud nametnut.

Pobjedom Nikolića (osumnjičenoga za ratne zločine u istočnoj Hrvatskoj) u Republici Srbiji, srbima u BiH i bošnjaka u BiH, koji nikad nisu bili sposobni objektivno sudjelovati u kažnjavanju ratnih zločina bilo kakva "suradnja" na rješavanju pitanja ratnih zločina i optužnice protiv hrvatskih generala i časnika za Hrvatsku i Hrvate je neprihvatljivo.
Ograničenost ICTY-a na višu razinu i prihvaćanje obaveze sankcioniranja ratnih zločina koje nije sudski obrađivao ICTY (ali je proslijedio nacionalnim odvjetništvima) podrazumijeva spremnost objektivno (a ne politikantski) sagledavati te slučajeve.
Posebno se treba obazrivo (čitaj: ignorantski) odnositi prema optužbama koje podnose odvjetništva Republike Srbije i BiH.
Njihova spremnost kažnjavati ratne zločince podrazumijeva kronološko procesuiranje agresije (na Republiku Hrvatsku) provođenu iz Srbije, iz BiH i preko teritorija BiH.
Hrvatska se neće spustiti na politikantsku razinu (prikrivanja agresije) i izbjegavanja provedbe zakona. Neće dopustiti poraženim snagama specijalni rat i obezvređivanje međunarodnih pravnih normi vezanih uz ratno pravo. Mirovnim sporazumom su se spasili od potpunog poraza, ali se nisu promijenili.
Ništa se bitno nije promijenilo u spremnosti Republike Srbije ili BiH na temelju čega bi njihova odvjetništva objektivno podnosila optužbe za ratne zločine. Zbog njihove neobjektivnosti, UN su im nametnuli međunarodni sud. Nastaviti s njima suradnju po pitanju ratnih zločina (bez ikakvih znakova napretka u njihovom pravosuđu) je naivno poigravanje sa sustavima koji prikrivaju agresiju i genocid.
U RH samo sdp-ovska vlast (koja je i supomagač agresije (i genocida) na RH) sudjeluje u takvim radnjama. Specijalnim ratom u pripremi agresije, agresiji i prikrivanja agresije (specijalnim ratom).
Specijalni rat je trajno prisutan (poglavito kad su agresori vojno zaustavljeni, ali ne i poraženi ...).
Baš zbog toga su hrvatski generali i časnici izloženi dodatnim lažima ...