700 000 jasenovačkih srba

700 000 jasenovačkih srba se pita gdje su bili partizani od 1941. do 1945.
Pitaju se gdje su bili partizani od početka do kraja svijeta.

Sociološka teorija otuđenja političke moći pojašnjava primjenu obmane s ciljem osvajanja nepripadajuće političke moći.

Sudbina Jasenovca, mitski građena kao element ideološkog određivanja (upravo stoga nelogična i neistinita), istkana u jednoumlju (bez kritičkoga i objektivnoga sagledavanja), iznova postaje razdjelnica ideološkog određivanja (van okvira diktature). Objektivno sagledavanja slučaja Jasenovac (višestruko složenog; trostruki logor) u historiografskom smislu prokazuje metodologiju (prisutnu ili odsutnu) istraživanja.
U ideološkom smislu određuje odnos prema vlasti (i svemu što vlast predstavlja).

Nikad iskazana sućut s logorašima, naknadno mitologizirana u kolektivnu krivnju, korištenu kao element otuđenja političke moći zapravo je specijalni rat (postizavanja vojnih ciljeva drugim sredstvima).
Iskrivljeno, lažno i zlobno prezentiranje logora Jasenovac, iskorišteno kao opravdanje za političko obespravljivanje (otuđenje suvereniteta i postupno korištenje nepostojanja nositelja suvereniteta za prekrajanje povijesti), u svojoj zbrkanosti moglo je postojati samo u jednoumlju.

Teze o genocidu (i Jasenovcu kao jednom od stratišta tog genocida) nad Srbima u NDH, svakako moraju razmotriti podatke s posljednjeg prijeratnog popisa stanovništva (1931.) i prvog poratnog popisa stanovništva (1948.) po kojima se u Hrvatskoj u apsolutnom broju samo Srba bilo više na popisu 1948. u odnosu na popis iz 1931. godine (po istraživanjima Žerjavića o demografskim gubicima).

Na mitologiji Jasenovca, sukladno težnjama otuđenja političke moći, isti oni koji su koristili jednoumlje kao temelj političke vlasti, kroz tezu o zasluženoj kazni koja je sustigla stradalnike Bleiburga i Križnog puta krivo pravdaju zločine (planirane i sustavne) od kojih su narod i vojska organizirano bježali.
Bleiburški zbijeg je pokušaj izbjegavanja komunističkog genocidnog i divljačkog odnosa prema ideološkim neprijateljima (i nema nikakve veze s bilo kakvom krivnjom bleiburških stradalnika).
Zbijeg je organiziran kao sredstvo izbjegavanja nečovječnog ponašanja komunističke (marionetske) prosovjetske vlasti.

Ustrajavanje teoretičara i ideologa (zločina) na mitovima i znanstveno neutemeljenim tvrdnjama, bez jednoumlja (sovjetske marionetske vlasti) i krvave diktature (koja je bila jamac hrvatske šutnje) postaje tragikomično.
Teže osvajanju vlasti i državnim novcima promiču zablude, slave mračni "antifašizam"... a silaskom s državnih funkcija neće svoje kune utrošiti na promidžbu tih "mračnih" ideala.

Jasenovac je mitološki satkan kao brana propitkivanju zločina koje su počinili komunisti na završetku rata ... (odgovor sovjeta na demografske gubitke Srbije tijekom Prvog svjetskog rata, koje je prouzročila AU)(pokušaj geostrateškog balansiranja).

(iz pijeteta prema svim žrtvama svijeta koji se stradale bez vlastite krivnje)