Neprijateljska vlada

Hrvatska se utapa u fenomenu teoretiziranja (rasprava o političkim pravcima i postupcima).

Iznova nametanje dileme (o jugoslaviji, regiji, orjunašima, komunizmu, socijalizmu, nacionalnoj izdaji, prosovjetskoj/proruskoj orijentaciji, prosrpstvu, ...) posljedica je nikad razjašnjene i konsenzusom prihvaćene istine (o tim procesima). Unatoč temeljima pomirbe (po kojoj nacionalne snage pomirbeno opraštaju orjunašima/komunjarama grijeh nacionalne izdaje s demografskim i teritorijalnim posljedicama) iznova (revizionističko) vraćanje rasprava o tim temama ukazuje na neučinkovitost politike pomirbe. Politika pomirbe je u vojnim okvirima djelovala (ograničeno), u mirnodopskim uvjetima ne djeluje nikako.
Šaka izdajica je u ratu špijunirala u korist druge/treće strane (Srbija/Rusija), u miru nameće strategijom kaosa nepodnošljivo stanje (uništavanja/raseljavanja/odumiranja). Neprijatelji.
(I Manolić, i Boljkovac, i Kir, i mnogi drugi (sdpovci, orjunaši) su radili u korist neprijatelja ...)

Osuđen sam na neprijateljsku vladu. (Strahovladu, zločinačku i omraženu.)
Hrvatsku moraju voditi nacionalni političari (i u dobrim i lošim trenucima).