06

srijeda

siječanj

2021

Što su potresi u Hrvatskoj meni?




Elementarna nepogoda.




Sposobnost zajednice otkloniti štete se sastoji u akumuliranim znanjima, sredstvima i organizaciji.

Što je to onda normalna sposobnost zajednice otkloniti štete bez pomoći?
Isto što i sposobnost, ali samo se razlikuje opseg.

Problem RH je siromaštvo koje nas progoni od prisilnog prisajedinjenja (srbiji), stoljetnoj pljački i političkim elitama koje su služile ili prikrivale stotinu godina jugoslavenstva i progona Hrvata.

Elementarne nepogode su vrijeme kad se ne da prikriti namjerno siromašenje hrvatskog stanovništva, s ciljem progona i trajnog iseljavanja.

Nevjerojatno je da 100-inu milijardi kuna šteta na građevnim objektima nitko nije osigurao od razaranja koje izazivaju potresi, na potresnim rasjedima:
Ne vjerujem da nitko nema sredstava (životno se osiguravajući on nepogoda) nema ušteđevinu za brzo saniranje ili stambeno zbrinjavanje.
Ne vjerujem da je milijun građana u zagrebačkom bazenu i 140 000 stanovništva u gčinsko-petrinjsko-sisačkom bazenu neradno i rastrošno.

Jednostavno, samo su siromašni (jer ih politika - jugoslavenska - siromaši zadnjih stotinu godina).

Eto, to su meni potresi - elementarne nepogode. Pokazatelj da je vladajuća klika stotinu godina lagala i uništavala ljude.



Sada se s potresom možete j*bati, možete osnivati stožere i imenovati potpredsjednike. Ne možete me uvjeriti kako se moram u vas uzdati ako me poplava ili potres raskući.
Hoću svoje novce u svojim rukama. Hoću imati dovoljno novac za deke i vodu, za kamp kućice i medicinsku skrb.
Da, nepogode razotkrivaju kako ljude stoljeće siromašite namjerno.
Ne možete sakriti.

Ne uzimajte mi novce kako bi me potjerali iz Hrvatske. To nije zamolba, to je prijetnja: NE UZIMAJTE MOJE NOVCE.

Nisam jugoslaven, nisam komunist, nisam naivac.

mater vam j*bem


Oznake: elementerna nepogoda, sposobnost zajednice, siromaštvo, štete, potres, osiguranje, obnova, jugoslavenstvo, raseljavanje, komunisti

16

srijeda

rujan

2020

Neobična podudarnost



Zašto Hrvati nisu sposobni izgraditi društvo dostojno življenja?
Jer su anti antifašisti? Jer su genocidni (i svu energiju troše na zločinačke planove)? Jer su neradišni ...!?

Od urote Zrinski-Frankopana nije niti jedna buna ili urota uspjela. Jer je Hrvatska na granici carstava, civilizacija. I premrežena je sigurnosnim sustavom (dojava i doušništva).
Većina Hrvata na ovaj ili onaj način sudjeluje u doušničkom sustavu, uvjereni u zaštitu i opravdanost takvog sustava, posebno u izuzetost od napornog i kvalitetnog rada (zbog položaja u sigurnosnom sustavu).
Do sada su Izraelci, zbog okolnosti, sudjelovali u vlastitom sigurnosnom sustavu uvjereni kako čuvaju vlastito pravo na mukotrpan rad ...

Titovi partizani-antifašisti-komunisti-jugoslaveni-samoupravljači sve su mogli samo nisu htjeli/smjeli raditi (sve su pristajali biti, samo su izbjegavali biti radišni).

pLenkovićeva kamarila istim modelom (politički zaokret, pa tko smije mene siliti na politički zaokret?), uvjereni u narav stanovništva (i evidenciju doušničkog aparata) nastupa podjednako kao i sve vlasti stoljećima iza urote Zrinski-Frankopana.
Neobična podudarnost.

Da, svi ste vi doušnici.
(I gradite društvo siromaštva, poniženja, ovisnosti, ropstva; društvo nedostojno življenja.)

Hrvatsku nema tko voljeti.

Istraživanja pokazuju: Siromaštvo se nasljeđuje


Oznake: hrvati, društvo dostojno življenja, neradišni, urota Zrinski-Frankopana, bune, granica civilizacija, doušnički sustav, titovi samoupravljači, pLenkovićeva kamarila, narav stanovništva, Ropstvo, siromaštvo, poniženost

22

subota

lipanj

2019

Sunovrat razbora



Antifašizam kao tekovina može biti samo indikator indoktriniranosti.



Dva svjetska rata su vođena zbog ekonomskih razloga. Industrijska društva koja su se naglo razvijala, zbog potrebe za resursima (energenti, sirovine, ljudski potencijal, ...), sukobili su se vojno a ne ideološki. Primjerice, nacizam i fašizam nisu razlozi izbijanja Drugog svjetskog rata, pa su kasnije zaraćene strane diplomatski surađivali prije izbijanja sukoba.
Sovjetski savez je sklopio pakt s nacističkom Njemačkom. Tako su sudjelovali u napadu i komadanju Poljske (koja je samostalnost iznova ostvarila službeno 11. studenoga 1918. godine).

Rat koji je vođen zbog ekonomskih razloga, u Hrvatskoj koja je siromašna i nerazvijena, ne može biti prikazivan kao rat protiv fašizma i nacizma, jer su sudjelovanjem u ratu Italija i Njemačka unatoč fašističkoj i nacističkoj vlasti ostvarile za svoje države i narode ciljeve rata: protok dobara neophodan za razvoj modernog industrijskog društva.

Drugi svjetski rat je izmijenio proizvodne snage, započeo proces dekolonizacije i ostvario uvjete bržeg razvoja društva u cjelini.
Hrvatska je djelomično (kao potrošač roba i usluga razvijenih industrijskih društava) baštinila tekovine tog rata, ali je nesrazmjerno dobiti podnijela demografske, teritorijalne gubitke i porobljavanje.

S činjeničkog aspekta, antifašizam nije ono čega se Hrvati moraju prisjećati.


Oznake: antifašizam, industrijska društva, drugi svjetski rat, razvoj, resursi, pakt, siromaštvo, nerazvijenost, tekovine rata, porobljenost

11

četvrtak

kolovoz

2016

Blogobojasni blog



Evo zašto su ugradili Plenkovića ... on je poznat po patnji za Hrvatsku i spoznaji o zločinačkoj naravi jugoslavenskih/titova režima/a.

HDZ traži vlastitog krvnika ili spasenje ...


(Jadan ti sam ja s krvatima ...)(Stalno srljaju u jame, tuđe države i siromaštvo (materijalno i duhovno)).


Oznake: Plenković, patnja za Hrvatsku, zločinačka narav, jugoslavenski režimi, krvati, jame, tuđe države, siromaštvo

30

subota

srpanj

2016

Plenkovića treba smijeniti dan prije izbora




Problemi države su problemi svih nas (birača, hrvatskog puka, ...).
Određivanje smjernica razvoja i upravljanja društvom mora biti naša obaveza.
Odgovorni smo sebi, budućim naraštajima (i generacijama prije nas).

Iako društvena struja (kojoj pripadam) nekritički srlja (kao guske u maglu), iskazuje neznanje osnovnih načela društva, u srazu s vlastitim spoznajama (o nepostojanju jedinke, jednog Hrvata) oštro se protivim podržavanju Andreja Plenkovića na predstojećim parlamentarnim izborima.
Svim sredstvima treba poraziti tu svitu (i praksu sustavnog ignoriranja domoljubnog glasačkog tijela stalnim zanemarivanjem političkih htijenja tog (većinskog) dijela društva). Političko manevriranje u svrhu političkog obespravljivanja hrvatskog stanovništva je nedopustivo.

Plenkovića treba smijeniti dan prije parlamentarnih izbora.

Njegova (nakaradna) nesposobnost (razumijevanja političkih i demokratskih principa), karijerizam i isprazna kavazi intelektualnost (u vrijeme posvemašne krize nastale prekomjernim povećanjem javnog i vanjskog duga) zahtijeva mjeru otriježnjenja i odlučnosti prekinuti politiku pretapanja hrvatskog društva u društvo siromaštva, beznađa i pasivnosti.

Niste me se dojmili, zakulisni gospodari (bijede) odstupite ... vrijeme je za smjenu naravi (dosta nam je komesarskih budaletina).

Hrvatska mora ponuditi i birati osobe (političku struju) koje će ponuditi koncept razrješenja javnog i vanjskog duga, uz istovremeno povećanje životnog standarda i obećanje o ne zadiranju u vlasništvo stanovništva ...


Hal 9000 (2001. A Space Odyssey)


Oznake: Plenković, smjena, dan prije izbora, društvena obaveza, smjernice, upravljanje društvom, odgovornost, društvena struja, nesposobnost, siromaštvo, beznađe, pasivnost, karijerizam, kvazi-intelektualnost, sustavno političko obespravljivanje dijela stanovn, komesarske budaletine

06

ponedjeljak

lipanj

2016

Karamarko im smeta ...



Napadi na HDZ (zbog programa i biračkoga tijela koji naginju Hrvatskoj (mada nedovoljno)) i stranačko rukovodstvo ima svoju genezu i razloge.

Držati narod u ropstvu (okupaciji) podrazumijeva udaljavanje tog naroda od vlasti i diplomacije, udaljavanje od političke organiziranosti.

Napadi na Tomislava Karamarka (predsjednika HDZ-a) proizlaze iz njegove organizacije političke stranke (HDZ-a) na spoznaji kako ostale političke skupine organiziraju krađu izbora.
U Hrvatskoj se izbori kradu (Račan je pokrao izbore, Mesić je pokradao izbore, Josipović je pokrao izbore, Milanović je pokrao izbore).
Karamarko je organizacijski sposoban prekinuti tu (ku*vanjsku) praksu držanja vlastitog naroda u zabludi i ropstvu, bijedi i obespravljenosti, siromaštvu i jalu.
(Treba se samo zapitati kakav je onaj tko vlastit narod drži pokoren ...)

Karamarko im smeta jer ne mogu krasti izbore ...



Oznake: HDZ, napadi, natod u ropstvu, okupacija, politička organiziranost, zabluda, Ropstvo, bijeda, obespravljenost, siromaštvo, izbori, karamarko

26

četvrtak

svibanj

2016

Katarza hrvatskog društva



Socijalizam/komunizam je devastirao hrvatsko društvo.
Zagovornici i sljedbenici tih ideja (nakon međusobnih krvavih obračuna) postali su poznatiji kao titoisti.
Protivili su se hrvatskoj neovisnosti, u nerasvijetljenim povijesnim okolnostima organizirali i izveli pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, Hrvatsku okovali hipotekom ratnih zločina, Hrvatsku podredili Jugoslaviji, Hrvate podredili Srbima i Jugoslavenima, Hrvatsku usmjerili na tešku industriju, brisali katolički i prozapadni identitet Hrvatske, iseljavali Hrvate, dodijelili (kao da se njih pitalo) konstitutivnost Srbima na teritorijima na kojim nikad nisu bili konstitutivni (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), opremali (srbiziranu) JNA (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), proizvodili siromaštvo (pričama o pravednosti), proizvodili inflacijom i hiperinflacijom nesposobnost društva odgovoriti na (nove) izazove, proizvodili radničku klasu koja nije brinula o svojim portrebama već je svoje živote ugrađivala u (fiktivni) socijalistički koncept kolektivnosti, ...

Hrvatska je (pri razlazu s neostvarivim socijalizmom/komunizmom), zbog prevelike socijalističke ostavštine (stotine tisuća socijalističkih umirovljenika, koji su ujedno i zdravstveni osiguranici) propustila provesti katarzu hrvatskog društva.
Politikom pomirbe (u ratnim okolnostima) zamaglila je stvarne razloge sloma i ratnog razlaza Jugoslavije.
Vrlo složeni uvjeti nastanka Republike Hrvatske doveli su do politike jedinstva (u ratu) koja je kasnije izrodila novom katastrofom. (Hrvatska politika jugounitarista suprotstavljena politici hrvatskog državnog prava stvarala je okvire za ispuštanje BiH iz hrvatskog integracijskog procesa ...)
Potplaćeni (i protunarodni) elementi su sustavno zaštićeni (u pripravi Hrvatsku iznova baciti u ralje velikosrpske-rusko-britanske regionalne zajednice)(nekad održavane u okvirima jugoslavija).

Da je hrvatsko društvo bilo prisiljeno proći katarzu (suočavanja sa zabludama socijalizma/jugoslavija), takvi elementi bi ostali bez političke zaštite, na vjetrometini povijesne osude (za zločine i izdajstvo).
Bez katarze, država je poludiktatura, osuđena na sektaške borbe za vlast, nedemokratska i neprepoznatljiva, bez mogućnosti stvarati okvire napretka društva i pojedinca.
Hrvatska bez katarze (suočavanja s posljedicama socijalizma i jugoslavenstva) nema budućnosti ...
Katarza se odnosi i na sve pripadnike društva koji koriste socijalističke stečevine (mirovine, stručne spreme, radna mjesta, uloge u društvu (kvaziliderske uloge svojstvene članovima partije i njihovim simpatizerima, koji nas truju svojim djelovanjem zastrašivanja i stvaranja nereda ...).





Oznake: socijalizam, komunizam, hrvatsko društvo, titoisti, hrvatska neovisnost, Bleiburg, križni put, teška industrija, katolički i prozapadni identitet, agresija, siromaštvo, inflacija i hiperinflacija, kolektivnost, socijalistički umirovljenici, jugounitaristi, društvena katarza, kvaziliderska uloga partijaša i simpatizera

03

četvrtak

prosinac

2015

Dan D. Invazija.

MOST je satkan od osoba koje su paricipirali/participiraju u rashodima državnog proračuna (sveučilišni profesori, gradonačelnici, načelnici, ...).
Zašto ističem njihovo participiranje u sustavu protiv kojeg se izjašnjavaju?

Profesori prava, profesori ekonomije, profesori, fakultetski obrazovani, ...

Kada raspravljaju o problemima hrvatskog društva, djelomično preciziraju određene probleme ...
Ako su sposobni uočiti i ukazati na određene probleme sposobni su uočiti i osnovni problem hrvatskog društva: prorusko-prosrpsku socijalističku diktatorsku politiku SDP-a. Sposobni su ukazati na štetnost ustrajnog osiromašenja hrvatskog društva, rušenja uvjeta života i poslovanja, ugrožavanja sigurnosnih uvjeta.
Ali ne ukazuju.
Svakom prigodom kad se moraju javno očitovati protiv SDP-a, okome se na sdp-hdz vladavinu. Politikantsvo (u najgore vrijeme i na najniži način).
Instruirani su od tajnih službi. Onaj tko s njima koalira izgubit će više od vlasti ... Takvi nesposobnjakovići nisu politička snaga koja može ili hoće izvući društvo iz zabluda nacional-socijalizma (titoizma; ruske ovisnosti o siromaštvu).
Zar je teško uvidjeti milanovićevsko-ostojićevsku prizemnu upletenost u teroristički napad na Pariz, curenje NATO tajni i antiamerička, antieuropska politika sdp-a?
Onaj tko članicu NATO pakta i EU vodi kao nesvrstanu Jugoslaviju (s posljedicama po hrvatsko stanovništvo identično velikosrpskoj jugoslavenskoj politici) zasigurno neće dobiti drugu prigodu ... (otvarati granicu nesigurnosti po ostale članice ta dva saveza).
Čemu onda MOST teži (u svojoj nemoralnosti)?

Jedna je članica MOSTA na lokalnoj televiziji izjavila kako je počašćena biti među 151 osobom koji odlučuju o sudbini Hrvatske. Gdje je ta učila demokraciju?
On je počašćena odlučivati o sudbini Hrvatske ... Kad je netko (demokratski ) pripustio takvo odlučivanje Saboru?
Ustrajnost na reformama (birokratiziranim), ustrajavanje na političkoj snazi (koje nemaju), ustrajavanju na preciziranju (manje bitnih detalja) ukazuju na snagu MOSTA (instruiranje od strane tajnih službi) i namještanje izbora.
Zapravo se politički avanturisti teško poigravaju civilizacijskim određenjem Hrvatske (uz pomoć takozvanih nezadovoljnih birača).
Hrvatska krizama pospješuje pojavu šarlatana koji svojom pojavom pospješuju krize.


Božo Petrov – metkovski gradonačelnik, psihijatar, prijašnji pravaš i član HRAST-a;
Drago Prgomet – zamjenik predsjednika HDZ-a, liječnik na Rebru;
Gordana Rusak – profesorica na zagrebačkome PMF-u. Rođena u Čakovcu;
Irena Petrijevčanin Vuksanović – voditeljica Otvorenog kodapri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Potpisnica je peticije Krug za Trg;
Ivan Lovrinović – profesor financija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Rođen u Gučoj Gori kod Travnika;
Ljubica Ambrušec – agronomkinja i načelnica općine Gradec;
Robert Podolnjak – profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Rođen u Varaždinu;
Miroslav Šimić – predstavnik Građanske opcije Grada Osijeka;
Tomislav Panenić – načelnik općine Tompojevci i magistar ekonomije;
Ivica Mišić – poduzetnik iz Vinkovaca. Rodom iz Dubrave u Bosanskoj Posavini;
Jasna Matulić – direktorica tvrtke koja se bavi programima za fondove EU-a i ekonomistica rođena u Zagrebu;
Juro Martinović – odvjetnik s braćom Adžić u Zagrebu;
Slaven Dobrović – profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje; Otac sedmero djece;
Josip Katalinić – predsjednik Kriznog ekostožera Marišćina;
Ines Strenja Linić – neurologinja u KBC-u Rijeka;
Stipe Petrina – načelnik općine Primošten, Mostu se pridružio tek u listopadu;
Miro Bulj – sinjski nezavinsni vijećnik. Bivši alkarski momak;
Ivan Kovačić – profesor Medicinskog fakulteta (pročelnik Katedre za dentalnu protetiku), gradonačelnik Omiša;
Mario Klobučić – vijećnik u Metkoviću. Profesor informatike u Kuli Norinskoj




Oznake: participiranje, vlastiti probitak, parcijalnost, anamneza, prorusko-prosrpska dikatatura, sakrivanje uzroka, titoizam, siromaštvo, terorizam, sudbina Hrvatske, civilizacijsko određenje

05

četvrtak

studeni

2015

Zašto nam nije potrebna socijaldemokracija!?



I ja sam Elvis!

Zašto Domoljubna koalicija mora osvojiti 2/3 saborskih mandata ...


Hrvatska je padom Berlinskog zida (i nametnutim ratom) iskoračila iz socijalizma.
Denacionalizacijom (i povratom konfisciranog), isplatom štednih uloga socijalističkih banaka, preuzimanjem socijalističkih umirovljenika, saniranjem ratnih šteta (bez naplate od agresora) u tranziciji postiže (prihvatljivo) zaduženje ispod 56% BDP-a.
Struktura duga je kao najveće dužnike označavala građane, pa firme, a državu kao najmanjeg dužnika.

Dolaskom kukurikavaca (samozvanih socijaldemokrata) struktura duga se promijenila. Najveći dužnik je država.

Dolaskom kukurikavaca (SDP, IDS, HNS, HSU; treba ih imenovati) nastala je eksplozija duga, nastala je eksplozija javnog duga.
(O smanjenju BDP-a (što je rezultat smanjene privredne aktivnosti), (nepravičnoj) raspodjeli državnih (i privrednih) sredstava (pljački), demografskim i političko-vojnim posljedicama ... drugom prigodom (ili nikada, ako Bog da i 8. zaokružimo domoljubne)). Naglasak je na eksploziji duga.

Prebacivanje dužništva s građana na državu (a poduzetništvo je trebalo biti najveći dužnik, i time pokretati gospodarski razvoj), izazvalo je jagmu za državnim (nekontroliranim) novcima (podobnost) i (prividno) povećalo broj sdp-ovih glasača (podobnika koji se uzdaju državnim novcima).
Kako je broj dobitnika pri takvoj politici minoran, a sredstva pozamašna, očigledno je partija "isisala" ogromna novčana sredstva (desetke milijardi kuna) za buduće (subverzivno) djelovanje na hrvatskoj političkoj (i ostaloj) sceni.
Nakon pada sdp-a i socijaldemokracije (nakon pada socijalizma) očekuje nas još jedna (?) borba protiv povrataka socijaldemokracije.
Jesmo li (unatoč politici pomirbe) mogli Ustavom zabraniti socijaldemokraciju (bila ona istinska ili paravan za prorusku politiku raseljavanja i uništavanja malih naroda)?
U ovom osvrtu se nije razrađivala proruska odrednica (nakaradne) socijaldemokracije sdp-a. Naglasak je samo na odnosu prema dužništvu u demokraciji i socijaldemokraciji. Hrvatska je i socijalna država, ali ne produciranjem sirotinje.
Stvaranje sirotinje, zbog koje je potrebna socijaldemokracija je fašizam (ruskih krvoloka).

Socijaldemokracija je hrvatskoj nepotrebna (jer se protivi borbi protiv siromaštva; neodgovornošću i neiskorištavanjem razvojnog potencijala).

Glasujte za Domoljubnu koaliciju!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života




Oznake: Berlinski zid, pad socijalizma, bdp, dužništvo, kukurikavci, siromaštvo, nesposobnost, nerad

29

četvrtak

listopad

2015

Političar - nečasno zanimanje?



Hrvatski ponos
Važnost parlamentarih izbora


"Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Tipična ishodišta politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama."

https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika

Važnost politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...) ukazuje na nužnost odnosa prema politici (i političarima).
Hrvati imaju uvriježen negativan odnos prema politici. Neshvaćajući narav i potrebu politike.
Hrvatska je katolička (što negativno utječe na nacionalnu orijentaciju, koliko god se vjerovalo kako katolička crkva održava hrvatstvo; crkva podupire hrvatstvo, ali u narodnom (arhajskom) obliku), obespravljena (porobljena), siromašna.
Sve se tri odrednice (kulturološki) prenose na slijedeće generacije (koje tako prihvaćaju politiku kao nečasno zanimanje).
Sociologija religije, sociologija siromaštva i sociologija ropstva navode kako je kulturološko prihvaćanje (u ranoj mladosti) (određene) religije, siromaštva i ropstva razlog kasnijim životnim svjetonazorima koji se podudaraju s propagiranjem vjere, siromaštva i ropstva.

Dalo bi se zaključiti kako je, unatoč definiciji politike kao kolektivne djelatnosti (što društvo obvezuje odgovornošću prema politici i političarima), važnosti djelokruga politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...), politika u Hrvatskoj svrstana u nečasna zanimanja s (posebnim) razlogom.

Porobljenost se održavala (moralno) osporavajući moć politike (i političara). Onaj tko je sudjelovao u porobljavanju jest nemoralan (policajac, vojnik, političar). Takva politika jest nemoralna, nečasna. Takva se politika oslanja na (kulturološko) prihvaćanje politike kao nečasne, a političara kao nečasnog zanimanja. Podjednako se oslanjajući na slične odrednice siromaštva i religije (samo s predznakom časnosti), kao potpore porobljavanju. Religiju (katoličku) jer se razvila u ropstvu), siromaštvo jer prisiljava čovjeka na osnovno (po maslovljevoj hijerarhijskoj ljestvici to je preživljavanje a ne društvena nadogradnja).

Hrvatska, kulturološki, podržava izrazito krivi vrijednosni sustav (složenog preplitanja društvenih pojava) u kojem djelatnost iznimno važna za (normalno) funkcioniranje biva proglašena nečasnom.

Iako je (po predočenom) to višegeneracijski proces (usvajanja vrijedonosnoga sustava), pojedina razdoblja pridonose više (ili manje) tom usvojenom ponašanju.
Tako bi se dalo navesti kako je pad obitelji Zrinski i Frankopani označio početak hrvatskog (političkog) ropstva, koje su naredni (politički i vojni) protivnici Hrvatske dodatno produbljivali i održavali. Titoizam je (iako ga krivo poistovjećuju s četništvom i orjunaštvom)(upravo zbog sustavnog produbljivanja ropstva i siromaštva) jedan od okrutnijih razdoblja osporavanja hrvatskog prirodnog prava (na suverenite, državu, blagostanje). U čemu mu je Hrvatska (kulturološki) pomagala svojim ropskim odnosom (prema sebi). (Napomena, nakon što je Tito masakrirao i protjerao one koji nisu prihvaćali takvo ropstvo. Današnji titoisti podjednako udaraju na časnost politike (sebe proglašavajući novom snagom) i progone neistomišljenike.)
Titoizam se u stupnju (i metodologiji) osporavanja Hrvatima (političkom narodu) prava na politiku znatno razlikuje od četništva-orjunaštva.

Nužnost hrvatskih reformi podrazumijeva borbu protiv ropstva (političkog) i borbu protiv siromaštva. Predstojeći parlamentarni izbori nisu borba za vlast već odabir kulturološke, civilizacijske pripadnosti. Određenja koje će nam garantirati političku organiziranost u rješavanju važnih pitanja (društvenih sukoba, ograničenosti resursa, planiranja budućnosti, odnosa s drugim zajednicama).

Proglašavanje borbe protiv (političkog) ropstva i siromaštva (ako je organizirana kao kolektivna, a "smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke") po definiciji je politika (protiv siromaštva i ropstva).
Tko bi bolje zastupao tu politiku od hrvatskih generala i branitelja!? Od onih koji su stali na branik domovine? Vitezovi (nazatamljenog sjaja)!

Upoznajte se s izbornom listom u vašoj izbornoj jedinici, potražite generale i branitelje na listi, iziđite na parlamentarne izbore i dajte svoj preferencijalni glas generalima i braniteljima. Ovo su njihovi izbori, ovo je njihova politička borba (za dobro svih nas).

Hrvatski generali i branitelji su naš ponos!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života



Oznake: politika, političar, časno, Ropstvo, siromaštvo, titoizam, hrvatski generali, hrvatski branitelji, izbori, politika borbe protiv siromaštva, ponos

10

subota

listopad

2015

Zašto je kuna stabilna, a (gospodarski) sustav nestabilan ...


Ili kako titoisti ne mogu zadržati vlast (bez rušenja tečaja kune)




Dugotrajna ocjene domaće valute kao precijenjene (u zadnjih 20-ak godina strelice su usmjerene na kunu) ima svoju pozadinu.
Brojni (socijalistički) uzurpatori medijskog prostora (svojim napola socijalističkim diplomama, napola kupljenim ...) napadajući vrijednost kune u službi su prikrivanja (partijske) istine.

Titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju, već obmanu.
Stvarala je slijedničku i ovisnu privredu.
Brojnim zapošljavanjem (na temelju planske privrede) nije ostvarivala porast BDP-a, niti porast potrošnih roba (ostvarivala je samo porast proizvoda). Nepostojanje tržišnog proizvoda smanjivalo je industrijsku moć (i sposobnost ulaganja u prostu ili proširenu reprodukciju).
Jugoslavija je (a i Hrvatska unutar tih okvira) održavala privredu na trgovinskom posredovanja između istoka i zapada (čitaj: na preprodaji).
Jugoslavenski (hrvatski) brodari su zapošljavali desetke tisuća pomoraca u vlastitim brodarskim kompanijama. Željezničko-transportno poduzeće Zagreb zapošljavalo je 35000 radnika, jugoslavenska (hrvatska) brodogradilišta 15 000 -20 000 radnika, splitska Jugoplastika (uglavnom za izvoz na tržište varšavskog pakta) zapošljavala je preko 10 000 radnika/ca ...
Građevinske i trgovačke firme (koje su surađivale sa članicama varšavskog pakta, ili su u Iraku i Libiji izvodili radove) su upošljavale desetke tisuća radnika.

Iz Hrvatske je preko 150 000 zaposlenih direktno radilo na poslovima koje su tražili Sovjetski Savez i njene (vojne) saveznice.

Zašto je onda kuna precijenjena?
Zato jer partija prikriva istinu kako više desetljetnim djelovanjem tih poduzeća nije ostvarena nikakva dobit. Industrijalizacija nije provedena, radnici nisu pridonijeli mirovinskom sustavu ...
Radili su i osiromašili (državu, sebe i građane Hrvatske).

Ustrajno političko podmetanje precijenjenosti kune kao mjere koja je potakla uvoz (i tako srušila domaću privredu) prikrivanje je krive ovisnosti o sovjetskim (vojno-političkim) potrebama, a ne o potrebi uspostave gospodarskog sustava koji je primjeren Hrvatskoj.
Bi li Hrvatska proizvodila banane kad bi kuna bila devalvirana za 1000% (umanjena za 100 puta)?

Nepostojanje hrvatske industrije i gospodarstva veliki je grijeh komunističkih struktura (kojeg se nastoje riješiti podmetanjem Tuđmanu tvrdnju o precijenjenosti kune) koji nameće pitanje marionetskog (poslušnog) odnosa Jugoslavije prema Sovjetskom savez. I dugoročnih šteta koji je taj odnos prouzročio.

Sovjeti su imali kontrolu toplog mora (a državu zbog te uloge držali su taocem svojih vojno-političkih ambicija). Stabilna kuna sve to razotkriva ... (titovu industrijalizaciju i socijalističko školstvo).
Napuštajući Hrvatsku, sada u Siriji vode bitku za pobjedu radničke (sirijske) klase ...


Ili tko bi opet pustio iste da nas varaju ...



Oznake: stabilni tečaj, kuna, ovisnost, siromaštvo, zaposlenost, vlast, obmana